Dr. Zlatan Hasanbegović

Ministar kulture Republike Hrvatske

(E-poštom, 3. ožujka, 2016.)

Poštovani gospodine Hasanbegoviću,

Dana 24. studenog 2011., u Vjesniku, tada je još postojao, objavili su ova moja razmišljanja o Vukovaru. Među ostalim, želio sam potaknuti državu, ministarstvo kulture i filmaše da barem počnu razmišljati o igranom filmu tipa ALAMO ili BRAVE HEART. To se, nažalost, nije dogodilo. Znam da je moj Australac škotskoga podrijetla Mel Gibson, u dobroj namjeri i u suradnji s kolegom filmašem hrvatskog podrijetla, razmatrao takvu mogućnost. Međutim, i to je propalo, navodno nakon njegove burne ljubavne afere s ukrajinskom pjevačicom.

Možda Vi, poštovani ministre Hasanbegoviću, možete napokon pokrenuti prvu i pravu inicijativu za takav igrani film. Možda su Mel Gibson i njegov australski kolega još uvijek zainteresirani. Bilo bi izvrsno da to bude višejezična koprodukcija s dominacijom engleskog i hrvatskog. To bi, pored povijesno-kulturne dimenzije, filmu dalo i dodatnu međunarodnu komercijalnu i promidžbenu vrijednost. Samo pozitivno razmišljam i živim u nadi. U međuvremenu, evo moje teze iz 2011., koju je objavio propali Vjesnik.    

Vukovar nije pao

U ratnoj povijesti Sjedinjenih američkih država jedan od najznačajnijih događaja bio je „pad Alama“. Mala utvrda, s malobrojnom vojskom i dragovoljcima, odolijevala je nekoliko tjedana silovitim napadima moćne meksičke vojske. Poruka koja se tada širila bila je: „Alamo ne smije pasti!“, a svrha joj je bila da Meksikanci uzvrate: „Mora pasti!“. Na kraju je pao i nitko od hrabrih branitelja nije preživio.

U ratnoj povijesti Hrvatske jedan od najznačajnijih događaja bio je „pad Vukovara“. Grad organiziran kao utvrda, s vlastitim i pridošlim hrabrim braniteljima, odolijevao je nekoliko mjeseci. Poruka koja je, uglavnom preko Hrvatskoga radija, slana Srbima bila je: „Vukovar ne smije pasti!“. Na kraju, kada je pao, Vukovara kao grada već odavno nije bilo. Grad kao takav, porušen i uništen, bio je odavno pao. Međutim, neprijatelj tada nije znao da se poruka „Vukovar ne smije pasti!“ ne odnosi na kuće, stambene i poslovne zgrade, infrastrukturu i t. d. nego na ljude. Mnogi heroji Vukovara život su dali za Hrvatsku u nepostojećem gradu. Oni su bili i ostali Vukovar, a Vukovar je bio 'biti ili ne biti' za Hrvatsku. Vukovar je bio pobjeda Hrvatske nad četvrtom vojnom silom u Europi. Vukovar je omogućio sve ostale pobjede, uključujući i Oluju.  

U američkim vojno-strateškim udžbenicima  Alamo i njegovi branitelji zauzimaju značajno mjesto jer je tijekom tih nekoliko tjedana njihova nadljudskog otpora general Huston organizirao logistiku i regrutaciju za obranu uzduž cijele bojišnice. Obranu, ulogu i žrtvu Alama vojna struka smatra briljantnom „pobjedničkom strategijom“ Američke strane u tom ratu s Meksikom. Istodobno, vojni stručnjaci, posebice oni u Meksiku, vide odluku njihove vojske, da tjednima napada jednu malu utvrdu, kao „veliku stratešku pogrešku“.

U Hrvatskoj se pitanjem obrane, uloge i žrtve Vukovara bave svakakvi nestručnjaci i novinarčići, a dojam je da ono što pišu služi samo onim vanjskim i tuzemnim interesima, koji po načelu „zavadi pa vladaj“ dijele Hrvate da bi stvorili uvjete za konačno uništenje Hrvatske i što brže uskrsnuće jedinstvene države „na ovim našim (sve-srpskim) prostorima“.

O Alamu su napisana stručna i književna djela te snimljeni brojni igrani filmovi. U njima se uvijek „pad Alama“ prikazuje kao značajna pobjeda Amerikanaca, bez koje bi golema država Teksas i njena naftna bogatstva danas bila dijelom Meksika. Da nije bilo Alama, tvrde mnogi, vjerojatno ne bi bilo ni ovakvih Sjedinjenih američkih država – najmoćnije zemlje na svijetu.

O Vukovaru, koji je u obrani Hrvatske odigrao daleko važniju ulogu jer je na njemu „Velika Srbija“ polomila zube i izgubila osvajački rat, čak se piše da je „pao zbog izdaje Zagreba“. Neki idu tako daleko da bez srama izravno upiru prstom u Franju Tuđmana.

Teško je bilo kome tko zna barem nešto o vojnim strategijama i ratovima razumjeti koliko u takvim stavovima ima zle namjere i sluganstva neprijateljskom dijelu međunarodnih interesa, a koliko gluposti i neznanja.

Činjenica je da je Tuđman sa svojim suradnicima briljantno planirao i improvizirao vojne operacije i političke pregovore na međunarodnoj razini i to u uvjetima koji su u svakom pogledu bili iznimno nepovoljni za Hrvatsku. Činjenica je da su njegove odluke i pobjede na kraju pozitivno šokirale veliki dio međunarodnih vojnih i političkih stručnjaka.

Činjenica je i da su neki od srpskih generala počeli priznavati kako je opsada Vukovara bila njihova „velika vojna pogreška“, odnosno da su umjesto gubljenja vremena, a slijedom toga i pada morala zbog velikih žrtava, mogli krenuti prema strateški važnijim destinacijama u Hrvatskoj. Srpski generali indirektno priznaju da ih je Tuđman nadmudrio i ponizio, a Vukovar kao ljudska sila smrtno ranio.

Nisu pali ni Alamo ni Vukovar!

Vladimir Lušić

Od tada pa do danas nisam nimalo promijenio ovo svoje mišljenje. Bio sam dobio i priliku ponoviti ga na HTV-u, kao gost kasnije nepravedno smijenjene voditeljice Slike Hrvatske Karoline Vidović Krišto. Slijedom toga, isto kao njen gost, vojni geostrateški stručnjak admiral Davor Domazet Lošo također je komentirao tezu o Vukovaru, koji „nije pao“ – kao ni Alamo. Žalosti me što nitko u Hrvatskoj nije voljan i sposoban za povijesni izazov snimanja filma o Vukovaru, koji nije pao. Možda ima onih kojima je u interesu da Vukovar ipak, kad-tad, padne. Ministre Hasanbegoviću, ispitajte zašto je tome tako i objavite javno u što, gdje, kada, i kako su, tijekom svih ovih godina antihrvatske kulture, utrošeni naši novci što su mogli i trebali pomoći u snimanju filma o Vukovaru 1991. – koji nije pao ali bi mogao pasti.

S osobitim poštovanjem,

Vladimir Lušić