Politička previranja nisu zaustavila rad Vlade i Sabora. To je dobra vijest jer se pripreme kvalitetnog ustroja Hrvatske i njenih institucija moraju nastaviti. O nekim promjenama, koje su već na stolu, ne bi trebalo biti spora.

Sve institucije i javne ustanove, pa tako i Hrvatska radiotelevizija, moraju se preustrojiti u svrhu učinkovitoga poslovanja i prilagodbe izazovima novoga doba. Problemi HRT-a nisu, kao što mnogi misle, prvenstveno u programskim sadržajima, koji se proizvode, kupuju i emitiraju nego u upravljanju poslovnim sustavima. Istina je da javnost vrednuje HRT kroz programe i da emitirani sadržaji variraju od izvrsnih do loših. Isto tako varira postotak dobrih ocjena – u odnosu na one koje su osrednje ili loše. Međutim, činjenica je da samo ona radiotelevizija koja 'iza ekrana' ima dobro posložene upravne, financijske, tehničke i administrativne sustave može u eter plasirati visoki postotak kvalitetnih programskih sadržaja. Naravno da će na čelu te i takve iznimno složene organizacije biti osoba s iskustvom u radioteleviziji ali će, zbog reforme, on ili ona biti moralna osoba ekonomsko-financijske struke. U suprotnom, ustroj učinkovitoga HRT-a neće se dogoditi.

Već dugi niz godina, glavni problem Hrvatske radiotelevizije je u lošem upravljanju. Zato njena godišnja izvješća o poslovanju ne prolaze ili teško prolaze pred Hrvatskim saborom. Gotovo sve uprave, osim one iz ratnoga razdoblja, mogle su ustrojiti učinkovitiju radiotelevizijsku organizaciju – ali nisu. Antun Vrdoljak je izvrsno predvodio krizni menadžment HRT-a tijekom agresije na Hrvatsku ali poslije njega svi čelni ljudi su bježali od potpunog preustroja kao vrag od tamjana. Doduše, Ivica Mudrinić je djelomice pokrenuo tehnološki razvitak i prilagodbu ali ne i iznimno važni administrativni ustroj.

Sve uprave, a bilo ih je puno, pokazale su nesnalaženje u upravljanju s financijama i resursima, a to nije problem samo HRT-a nego i mnogih drugih državnih i/ili javnih radiotelevizija u Europi i svijetu. Mnogi od njih su 'gubitaši'. Zašto? Jedan od razloga se krije u općem uvjerenju da radiotelevizijskom organizacijom moraju upravljati ljudi koji su visoku naobrazbu stekli isključivo na fakultetima društvenih znanosti – ponajviše na fakultetima političkih znanosti ili filozofije. Čast iznimkama ali ti kreativni ljudi, u velikoj većini, mogu biti izvrsni u proizvodnji kvalitetnih programskih uradaka, a često vrlo loši u upravljanju s financijama i resursima. Mnogi se ponašaju kao pijani milijunaši, a radiotelevizija na kraju svake fiskalne godine ima gubitke i dugove koji se ne mogu opravdati.

Veliki dio problema krije se u općem uvjerenju da glavna nacionalna radiotelevizija „ne smije biti državna“, odnosno da „mora biti samo javna“. To krivo uvjerenje rezultat je potpuno pogrešne interpretacije demokracije i slobode medija u našem krivo obrazovanom tranzicijskom društvu. HRT, kao i sve takve nacionalne radiotelevizije, mora biti i javna i državna institucija. Za emitirane programske sadržaje ona je izravno odgovorna hrvatskoj javnosti ali za poslovanje njena uprava, na čelu s glavnim ravnateljem, odgovorna je državi, odnosno njenim relevantnim institucijama. Tako je to u svim uređenim demokratskim državama Europe i svijeta. Tako mora biti i u Hrvatskoj.

Neke medijske kuće u istočnom dijelu Europe, a i šire, koje su slične Hrvatskoj radioteleviziji, imaju gotovo identične probleme. Javnost ih vrednuje prema programskim sadržajima, koji mogu varirati od izvrsnosti do smeća, a njihov glavni problem je u upravljanju financijama, resursima i kadrovima. Prave probleme javnost ne vidi sve dok ne dođe do smjene u vrhu menadžmenta, a čak i tada veliki dio učinjene štete ostaje prikriven. Razlog je što su u veliku rastrošnost, mito, korupciju i druge protuzakonite ili nemoralne radnje, svjesno ili nesvjesno, uvučeni zaposlenici na mnogim razinama organizacije.

Nije sporna činjenica da Hrvatska radiotelevizija već godinama loše posluje, a ima uvjete da čak bude profitabilna. Istodobno, prema mišljenju mnogih članica Europske unije radiotelevizija, EBU-a, Hrvatska ima najbolji model financiranja – izravnu pristojbu plus prihod od reklama i prodaje prava te posebni doprinos iz državnog proračuna za programe na engleskom i drugim jezicima. To osigurava izvrsne uvjete za kvalitetno poslovanje i profitabilnost. S time, naravno, ne želim reći da primarni cilj Hrvatske radiotelevizije treba biti ostvarivanje dobiti – ona ne treba biti profitna ali mora biti profitabilna. Međutim, Hrvatska radiotelevizija je tijekom proteklih godina, zbog lošeg upravljanja, bacila u vjetar milijarde kuna – dragocjenih kuna koje su mogle programske sadržaje učiniti višestruko kvalitetnijim i obilnijim. Osim toga neki pojedinci su preplaćeni dok su im mnoge kolege potplaćene. Ima na HRT-u ljudi koji godinama dolaze „na posao“ i primaju plaću, a više ne znaju ni opis svoga radnog mjesta. Mnogi od tih ljudi nisu višak nego su zbog lošeg upravljanja financijama, resursima i proizvodnjom zaleđeni u vremenu i prostoru. Najveći apsurd je u činjenici da su pojedini rukovoditelji i urednici,koji racionalno i učinkovito posluju, predmetom omalovažavanja i ismijavanja. Čak je bilo slučajeva prikrivenoga šikaniranja onih koji nisu htjeli raditi nemoralno i protuzakonito.

Sve dosadašnje uprave rješavale su takozvani „višak radne snage“ prijevremenim mirovinama i često skupim otpremninama – što je potpuno pogrešno. Dobra uprava u javnoj ustanovi ili instituciji neće se odlučiti ni za masovne otkaze ni za prijevremena umirovljenja. Dobar glavni ravnatelj ekonomske i/ili menadžerske struke obavit će cjelovitu analizu zatečenoga stanja odjel po odjel, odnosno program po program, i osmisliti strategiju sveukupnog preustroja. Iznimke, odnosno dobro ustrojene radne jedinice, poslužit će mu kao modeli i presedani. To je preduvjet za slijedeći korak, a to je primjena metode prirodnog odljeva po formuli 2 za 1. Kada dva djelatnika odu u redovitu mirovinu zapošljava se samo jedan – ne po političkim i klanskim vezama nego na javnom natječaju po stručnim kriterijima i sustavima vrednovanja. Samo takvom reformom stvorit će se kvalitetna i sposobna kadrovska masa na HRT-u tijekom slijedećih osam ili deset godina. Uz pretpostavku, naravno, da će se na svim razinama organizacije povećati postotak onih koji pored kreativnih vještina imaju adekvatno znanje i sposobnost za upravljanje financijama, ljudima i svim ostalim resursima.

Glavni ravnatelj HRT-a treba biti reformist ekonomsko-financijske struke koji dobro pozna već odrađene reforme i trendove u europskim i svjetskim državnim/javnim radiotelevizijama. On ili ona mora biti spreman zacrtati profesionalne okvire u administrativnom i programskom sustavu po načelu 'delegiranoga autoriteta' – od vrha piramide prema bazi i od baze prema vrhu. To ne smije biti politički opredijeljena osoba, koja ima nagon da se miješa u svakodnevnu proizvodnju informativnih i drugih programa. Nadalje, glavni ravnatelj HRT-a mora imati sposobnost prepoznavanja i poticanja svih vrsta kvalitetnih projekata za koje se, među ostalim, može povući novac iz EU fondova. Ona ili on mora biti čvrsta, časna i moralna veličina kojoj neće biti moguće „uvaliti štetni ugovor“ na potpisivanje. Siguran sam da u hrvatskom društvu, a vjerojatno i među kandidatima za glavnog ravnatelja HRT-a, ima takvih ljudi ali ne znam je li Saborski odbor za informiranje, informatizaciju i medije, koji o tome odlučuje, spreman i voljan prepoznati ih.