savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=1068&svi-misle-da-mogu-biti=  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=1068&svi-misle-da-mogu-biti=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=1068&svi-misle-da-mogu-biti=  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=1068&svi-misle-da-mogu-biti=

Autor:

../kolumne/kolumne_autor.php?autor=7633&lusic-vlado

Lušić Vlado
Datum:
12.07.2016
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
Objavi na:

Share on Google+

 

 

Jesam li ja, na primjer, mogao biti političar? Nisam! Intervjuirao sam predsjednike, premijere i ministre mnogih država azijsko-pacifičke regije, bliskoga i dalekog istoka Afrike i Europe. Jedan od bivših predsjednika australske vlade i dva premijera države New South Wales bili su mi vrlo bliski susjedi u Sydneyu. S nekima od njih sam znao popiti kavu. Više puta sam razgovarao s dr. Franjom Tuđmanom. Razgovarao sam diljem svijeta s političkim, gospodarskim, znanstvenim i vjerskim liderima. Bio sam na prijemu kod pape Benedikta XVI i na objedu s pokojnim kardinalom Kuharićem. Isto tako sam bio u kontaktu s visokim židovskim, islamskim, pravoslavnim, anglikanskim, koptskim i budističkim čelnicima. U Port Morsbyju sam razgovarao s hrvatskim redovnikom koji je radio na sastavljanju pravopisa i rječnika države Papua Nova Gvineja. U prašumskim brdima te države primio me je poglavica plemena ljudoždera. Na zidu imam masku ratnika koju mi je poklonio. Međutim, pored sveg tog iskustva i znanja koje sam tijekom novinarskog rada nakupio, danas sam čvrsto uvjeren da je teško biti političar i da ja to ne bi mogao biti.

Političar je najteža i najnezahvalnija profesija. U njoj čas pobjeđuješ čas gubiš, a na kraju si u očima velikog dijela javnosti uvijek gubitnik. Divim se ljudima koji su odlučili profesionalno se baviti politikom. Znam da ima i onih koji ulaze u političke vode kako bi nešto ulovili za sebe. Znam i da nekima to uspije, odnosno da javnost nikada ne sazna kako i koliko su se okoristili. Međutim, želim vjerovati da većina političara iskreno pokušava raditi na razvitku svoje države, a to je ono što je vrlo teško i nezahvalno – posebice kada je društvo u cjelini bilo godinama žrtvom krivoga obrazovanja i odgajanja, odnosno kada je preveliki postotak pripadnika toga društva postao bezvoljan i nesposoban za učinkoviti i profitabilni rad, a slijedom toga i za doprinos zajedničkim i nacionalnim interesima. U tom i takvom društvu teško je krojiti politiku jer svaka odluka namijenjena promjenama može biti potpuno krivo protumačena. Takvo stanje dodatno je hendikepirano činjenicom da mediji načelno nastupaju kao oporba politici i političarima. Tako nastaje uvriježeno mišljenje javnosti da je političar korumpirani kriminalac.

Kada novinarski kadrovi desetljećima dolaze pretežito sa studija namijenjenih nerealnom sektoru onda je logično da će i mediji u kojima rade biti oporba realnom sektoru i razvojnoj politici države. Drugim riječima, većina novinara sa studija politologije i filozofije nije sposobna prepoznati vrijednosti namijenjene održivom ekonomskom razvitku države i društva. To kod tih i takvih novinara izaziva kompleks manje vrijednosti, a slijedom toga i negativni odnos prema profitabilnosti i ostvarivanju dobiti kao temeljnom čimbeniku za razvitak kvalitetnih poreznih, zdravstvenih, mirovinskih i t. d. sustava, koji u konačnici čine državu održivom, socijalnom i ugodnom za život radnih ljudi. Takvi se novinari jedino osjećaju ugodno u društvu dežurnih politologa i filozofa, koji su im ujedno i mentori, kao i političara istoga obrazovnog podrijetla. Tako nastaje stanje političke dominacije politološko-filozofske sekte, koja je neprijateljski raspoložena i agresivna prema realnom sektoru i realnoj politici.

Kada se toj sekti pridruže sekte pravne i ekonomske struke iz takozvane „stare škole“, odnosno iz komunističko-socijalističkoga totalitarnog režima, onda nastaje društvo koje je izgubljeno u vremenu i prostoru. Dežurni politolozi se raspodijele pretežito u političkim strankama takozvane „ljevice“ i naravno u medijima, dok pravna struka piše neprovedive i kontradiktorne zakone, a takozvani makro-ekonomisti, također u skladu s načelima „stare škole“, lamentiraju o katastrofalnom gospodarskom stanju u državi i društvu koje se masovno iseljava da bi broj nezaposlenih barem prividno bio manji. U tim i takvim okolnostima mlađi ljudi konkretnih struka, sposobnosti i iskustva teško ulaze u političke i novinarske vode. Svaka čast onima koji ipak uđu. To su za mene heroji. Ja im se divim. Međutim, malo ih je da bi mogli značajnije utjecati na promjenu zatečenog stanja. Zato se, u skladu s linijom manjeg otpora, takvi ljudi masovno iseljavaju u razvijeni svijet gdje dominira realna politika, gdje su učinkoviti i profitabilni rad, učenje i napredovanje na radnome mjestu u realnome sektoru temelji napretka države i društva. Nažalost, što se takvi ljudi više iseljavaju politolozi, pravnici i ekonomisti „stare škole“ postaju sve jači – oni vladaju, a nacija ekonomski i demografski rapidno umire.

Nedavno je Australsko ministarstvo za imigraciju i zaštitu granica objavilo novu listu tražene radne snage iz cijeloga svijeta, a to znači i iz Hrvatske. Među više od sto traženih profesija su menadžeri za velike i male projekte, građevinski inženjeri, industrijski inženjeri, inženjeri agrokulture, inženjeri rudarstva, biomedicinski inženjeri, pomorski kapetani i časnici, brodostrojari, brodograđevni inženjeri i arhitekti, geolozi, geodeti, kartografi, procjenitelji, računovođe, šumari, veterinari, prosvjetni radnici, kiropraktičari, pedijatri, neurolozi, reumatolozi, gastroenterolozi, fizioterapeuti, psihoterapeuti, kirurzi, medicinske sestre, zidari, stolari, električari, vodoinstalateri, građevinski radnici, socijalni radnici, razni znanstvenici i t. d. Međutim, nigdje na listi nisam primijetio novinare ili, ne daj Bože, politologe. Neće Australija one koji kroje sudbinu Hrvatske. Želi one koji znaju i hoće raditi i učiti, odnosno koji se u tu svrhu iseljavaju. Ali neće one koji to iseljavanje orkestriraju. Možda ih se boji? Bojim ih se i ja! Dakle, meni će politika i dalje biti hobi ali nikako profesija. Neću nikakvu politiku ili, ne daj Bože, politologiju u moju butigu!

       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


28.03.1981  Crnić Silvia
28.03.1977  Parić Darko
28.03.1944  Slabinac Krunoslav Kićo