Znam, već i površni poznavatelji glazbe s pravom će upitati što povezuje brilijantnu ”Istarsku suitu”, skladbu našeg skladatelja Natka Devčića i genijalnu kasnoromantičnu skladbu ”Also sprach Zarathustra”, op. 30 Richarda Straussa.” Istarsku suitu” Natko Devčić je napisao 1948. godine u tzv. nacionalnom stilu koristeći istarski folklor.

Kasnije, nakon odlaska u SAD na specijalizaciju, Devčić se vratio u domovinu kao avangardni skladatelj sklon Novom zvuku, elektronici i eksperimentu.

S druge strane, Straussov “Tako je govorio Zaratustra”, planetarno je popularan otkad je korišten kao glazbena podloga za kultni film ”2001: Odiseja u svemiru’’ Stanleyja Kubricka i Arthura Clarka. Skladba je nastala puno prije ”Istarske suite”, još 1896. godine. Podloga joj je bila Nietzscheovo filozofsko djelo “Tako je govorio Zaratustra: Knjiga za svakoga i ni za koga” o mitskom osnivaču zoroastrizma.

Na pitanje hoće li, akoostane na vlasti, smanjitibroj općina i županija, kažeMilanović: “Kada je, pak, riječ o županijama, mislim da su one, ovakve kakve su danas, optimalan oblik srednje teritorijalne organizacije u Hrvatskoj. Ne vidim ništa dobro u tome da zemlju podijelimo u pet povijesnih regija jer je upravo to bila okosnica hrvatskih podjela i manipuliranja Hrvatskom u ne tako dalekoj prošlosti. Tko god je uspostavio ovakav županijski sustav, posjedovao je vrlo dobar politički osjećaj za hrvatske potrebe“

Spuštajući se među ljude s planine na kojoj je u špilji živio pustinjačkim životom, Zaratustra je izrekao svoju najpoznatiju rečenicu: “Je li moguće da ljudi još ne znaju da je Bog mrtav?”

Ta dva autora, te dvije skladbe, te dvije estetike, naizgled nespojive, povezuje premijer Milanović. U svom intervjuu u Telegramu, koji je prenio i portal Autograf, između ostalog premijer i predsjednik SDP-a govorio je o regionalizmu.

Na pitanje hoće li, ako ostane na vlasti, smanjiti broj općina i županija, kaže Milanović: “Kada je, pak, riječ o županijama, mislim da su one, ovakve kakve su danas, optimalan oblik srednje teritorijalne organizacije u Hrvatskoj. Ne vidim ništa dobro u tome da zemlju podijelimo u pet povijesnih regija jer je upravo to bila okosnica hrvatskih podjela i manipuliranja Hrvatskom u ne tako dalekoj prošlosti. Tko god je uspostavio ovakav županijski sustav, posjedovao je vrlo dobar politički osjećaj za hrvatske potrebe.“

Na dodatno pitanje o tome kako je njegov predsjednički kandidat, misli se na mene, zagovarao baš teritorijalnu reformu Hrvatske kao preduvjet svih drugih reformi, naravno, podrazumijevajući regionalizaciju, premijer i predsjednik SDP-a kratko i jasno odgovara: ”Vjerujte, nemam s tim ništa”.

Tako je govorio Milanović u Telegramu za javnost, za svoje birače, za sve one koji su njemu i Kukuriku koaliciji poklonili povjerenje na prije gotovo četiri godine.

Tako je govorio i za svoje koalicijske partnere, pa i one u Istri kojima je mio zvuk ”Istarske suite”, opori zvuk istarske ljestvice, kulturološkog i glazbenog fenomena, ljudima iz kraja koji, poput Slavonije, Dalmacije ili našeg sjevera njeguje svoju posebnost, čuvajući jedinstvo i bogatstvo naše Hrvatske. Još jednom, utvrdimo gradivo, ”Vjerujte, nemam s tim ništa“, tako je govorio Milanović.

Ali, govorio je Milanović nekada i drukčije. ”Novi regionalni i lokalni ustroj, koji će proizaći iz javne rasprave, treba uzeti u obzir socijalne i ekonomske pretpostavke, odnosno uravnotežiti tri osnovana zahtjeva – ekonomsku efikasnost, lokalnu demokraciju i identitet. (…) Treći zahtjev identiteta predstavlja stvaranje takvoga administrativnoga ustroja gdje će regionalne i lokalne administrativne jedinice predstavljati zemljopisne, kulturne i povijesne cjeline s izgrađenim zajedničkim indentitetom građana koji u njima žive…”

Ali, govorio je Milanović nekada i drukčije. ”Novi regionalni i lokalni ustroj, koji će proizaći iz javne rasprave, treba uzeti u obzir socijalne i ekonomske pretpostavke, odnosno uravnotežiti tri osnovana zahtjeva – ekonomsku efikasnost, lokalnu demokraciju i identitet. (…) Treći zahtjev identiteta predstavlja stvaranje takvoga administrativnoga ustroja gdje će regionalne i lokalne administrativne jedinice predstavljati zemljopisne, kulturne i povijesne cjeline s izgrađenim zajedničkim indentitetom građana koji u njima žive.

Povećanjem ovlasti nižih razina samouprava (regija, gradova i općina) povećala bi se i motiviranost građana da sudjeluju u kreiranju i provođenju lokalne i regionalne politike (….). Hrvatska realnost jesu regije, stoga ćemo se zalagati za koncept usklađenog razvoja zemlje, međuregionalne suradnje i razmjene i stalnog jačanja regionalne i lokalne samouprave, za modele s kojima će na najbolji način biti prevladana centralizacija u Hrvatskoj u korist policentričnog razvoja, efikasnijeg gospodarstva i stvaranja poticajnih uvjeta za život.“

Tako je govorio Milanović u Planu 21. Doslovno tako, ne o županijama, već o regijama, gradovima i općinama.

Iz Plana 21 kao da su dopirali zvuci britke Devčićeve ”Istarske suite”. Da, tako je govorio Milanović, upravo onako kao njegov predsjednički kandidat s čijim konceptom regionalizacije on danas nema ništa.

Tako je govorio Milanović u Planu 21 o novom teritorijalnom ustroju, kao o preduvjetu napretka Hrvatske. A danas, poput Zaratustre, Milanović kao da govori: ”Je li moguće da ljudi još ne znaju da je regionalizacija mrtva, da je Plan 21 mrtav?“

Zaista, pitam se i ja je li moguće da ljudi ne znaju da sve ono što je o decentralizaciji i regionalizaciji napisano u Planu 21 i obećano građanima danas više ne vrijedi, da je Plan 21 bio samo ješka za birače, ješka za regionalne koalicijske partnere i da je mrtav, da mrtviji ne može biti, još od prvog dana ove Vlade? Zaista, Plan 21, poput Nietzcheovog Zaratustre, bio je knjiga za svakoga, postao je knjiga ni za koga

Zaista, pitam se i ja je li moguće da ljudi ne znaju da sve ono što je o decentralizaciji i regionalizaciji napisano u Planu 21 i obećano građanima danas više ne vrijedi, da je Plan 21 bio samo ješka za birače, ješka za regionalne koalicijske partnere i da je mrtav, da mrtviji ne može biti, još od prvog dana ove Vlade?

Zaista, Plan 21, poput Nietzscheovog Zaratustre, bio je knjiga za svakoga, postao je knjiga ni za koga.

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li birači, a posebno partneri iz IDS-a, imati snage uzeti sopile u ruke i zasvirati neku od tema ”Istarske suite”. Hoće li se sjetiti da su njihovi snovi o Hrvatskoj kao zemlji regija naznačeni u Planu 21 srušeni onim kako je govorio i radio Milanović. Ili će s njim i dalje udarati u bubnjeve čiji se zvuk sve slabije i slabije čuje.

Upravo suprotno od onih timpana koji tako moćno i svečano svojim zvukom slikaju Straussovog Zaratustru.

Tako je govorio Zaratustra!

© Autograf.hr i Ivo Josipović