Iza nas je prvo veće blagdansko trošenje već ionako polupraznih lisnica prosječnih hrvatskih građana. Pogotovo onih za koje u proračunu nema novca za povišenje naknade za nezaposlene, za koje nema perspektive u pronalaženju radnog mjesta, onih koji već godinama žive iz manjeg kredita u veći ili onih koji još nisu izgubili iz ruku evidenciju o tome kad koja kartica dolazi na naplatu.

Čak ni proljetno ozračje najljepših zimskih blagdana nije značajno pokvarilo početak »berbe« u trgovačkim lancima kojih će u Hrvatskoj uskoro biti i više nego zaposlenih Hrvata. Djeca, koju smo, u najboljoj nakani da im ispunimo sve želje, navikli da je novčana vrijednost sadržaja čizmice vrednija od darivanja samog po sebi, manje-više su ipak bila sretna.

Sveti Nikola, zaštitnik mornara, ove je godine najavio »oluju« na moru. Bar na hrvatskim obalama. Hrvatska se odlučila na aktivaciju zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa, nakon što su svoje vode zaštitili naši europski susjedi. Argument Vlade je da hrvatski ribari ne smiju biti diskriminirani te da se ribolovni resursi u Jadranu prioritetno moraju sačuvati.
I naš Sindikat ribara Hrvatske neprestano upozorava na štete koje ribljem fondu i ostalim autohtonim »stanarima« hrvatskog dijela Jadrana neprestano nanose slovenski i talijanski ribari koji svojim barbarskim ribolovnim pohodima do krajnje mjere devastiraju područje u kojem love.
 

Nismo li, uostalom, nedavno čuli i crnu prognozu znanstvenika o skorom nestanku ribe iz svjetskih mora zbog ljudske nebrige za okoliš. Nismo li i sad svjedoci posljedica nebrige ljudske vrste o prirodi koja nam za naš odnos vraća proljetnim temperaturama, cvjetanjem tratinčica početkom prosinca i ostalim dosad neviđenim »biserima«.

Bilo kako bilo, Europska je komisija ovu odluku shvatila kao šibu u svojoj čizmici. I zaprijetila malo većom batinom. Jer Europska komisija, kako stoji u njenu priopćenju za medije, očekuje od Hrvatske da ne poduzima jednostrane mjere već da se pridržava preuzetih obveza jer bi u protivnom naškodila vlastitoj vjerodostojnosti pouzdanog partnera u regiji. To što su Talijani i Slovenci zaštitili svoje vode, podmorje i život u njima ne mora biti primjer i Hrvatskoj. Jer, gdje bi onda lovili naši europski susjedi o čijim ribolovnim izletima u čisto i zasad još puno života, more uz obale Hrvatske svjedočimo gotovo svakodnevno.

I parlamentarne stranke su se međusobno obilno darivale. Uglavnom verbalnim šibama koje čak nisu ni pokušale uviti u šareni papir. Vrlo prigodno i krajnje primjereno da mlađima »na kojima svijet ostaje« ukažemo da se na takvoj razini ne komunicira. A akterima poklonimo osnovnu verziju bontona.

Što poželjeti na kraju?

Prije svega, puno zdravlja svima, da ne opterećujemo previše krhki hrvatski zdravstveni sustav.

Razvoj gospodarstva i poduzetništva na način da počnemo više proizvoditi i izvoziti a ne primarno trgovati i uvoziti. Oštre Vladine škare u rezanju nepotrebnih propisa, na što URSH ukazuje već godinama. Više reda u svim područjima života i konačni obračun kroz pravosudne institucije sa svima koji su se na račun radnika i građana ove zemlje nepošteno domogli privilegije da im je blagdanska trpeza i ove godine obilna dok je tim istim radnicima i građanima prazna uz pokoju svijeću.

Ali ne zbog romantičnog ugođaja već zbog neplaćenog računa za struju. Više objektivnosti, otvorenosti i iskrenosti u suradnji na svim razinama, da ne razgovaramo »s figama u džepu« nego konstruktivno i u dobroj vjeri.

Više stručnosti, tolerancije i uvažavanja mišljenja drugih. Više socijalne osjetljivosti onih koji svojim rezultatima rada moraju opravdati povjerenje onih koji su ih birali.

I naravno, pristojne plaće koje će ponosnim ljudima ove zemlje omogućiti dostojan život o kojem većina, nažalost, samo sanja.