savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=1103&amp%3B=  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=1103&amp%3B=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=1103&amp%3B=  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=1103&amp%3B=

Autor:

../kolumne/kolumne_autor.php?autor=3069&ivo-josipovic

Josipović Ivo
Datum:
06.12.2017
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
Objavi na:

Share on Google+

 

 

U Hrvatskoj Ustav ni izdaleka ne uživa popularnost kao u nekim zemljama, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama. Ne samo da nemamo popularnih pjesama posvećenih Ustavu, ne samo da bismo ismijali nekog tko bi pjevao o Ustavu, nego o Ustavu malo vode računa i političari – oni koji bi se u svom djelovanju ponajprije tebali voditi ustavnim vrednotama.

Zamislite naše repere kako Milanoviću ili Karamarku repaju o Ustavu i njegovim vrednotama. Ili barem kako im neka od naših glazbenih zvijezda, Škoro, recimo, na uho pjeva bećarac o lokalnoj samoupravi. Ili da im Parni valjak posveti kakvu rock baladu na tekst iz Ustava o slobodama i pravima građana.

Zamislite naše repere kako Milanoviću ili Karamarku repaju o Ustavu i njegovim vrednotama. Ili barem kako im neka od naših glazbenih zvijezda, Škoro, recimo, na uho pjeva bećarac o lokalnoj samoupravi. Ili da im Parni valjak posveti kakvu rock baladu na tekst iz Ustava o slobodama i pravima građana

Zamislite samo s koliko bi negodovanja popratili kakvu klapu, možda Intrade, s pjesmom o podjeli i međusobnoj kontroli vlasti. Neki bi radije čuli baladu o izboru predsjednika ili predsjednice u parlamentu, lika koji bi, ako je ikako moguće, bio fikus bez ikakvih ovlasti.

Na Iblerovom bi trgu posebno bio popularan kakav šlager o ukidanju Ustavnog suda ili song grupe Pips, chips i video clips o beskorisnosti predsjednice. Kad bolje promislim, možda bih i ja rado napisao kakvu kantatu o Ustavu kad mi već za predsjedničkog mandata nije uspjelo vodećim strankama ”uvaliti“ sam novi Ustav.

Ipak, negdje repaju, pjevaju i sviraju o svom ustavu popularizirajući ga, ugrađujući, posebno mladima, svijest o njegovoj važnosti.

Dobro, kod nas je politička kultura ipak drukčija i, iskreno govoreći, skladbe na temu Ustava teško bi tko slušao s većim interesom. Koncerti s pjesmama na tekst Ustava bili bi prazni. Čak bi i ZAMP, za protivnike autorskih prava zloglasno efikasan, za skladatelje ustavoljubnih pjesama teško ubrao i jednu kunu.

Postizborni rašomon otvorio je više pitanja o tome da li nam je Ustav dobro riješio neka zaista važna pitanja i treba li ga mijenjati. Početkom prošle godine, još kao predsjednik, okupio sam ponajbolje ustavne stručnjake da bismo sačinili nacrt novog Ustava. Naš sadašnji, u vrijeme nastanka, bio je primjeren i dobar. Vidimo, posebno sada, ne savršen, ali vrlo dobar.

U dinamičnim društvima, onim tranzicijskim, kakvo je i hrvatsko, uglavnom sve, pa i Ustav ima nedug vijek trajanja. Već činjenica da su naši najeminentniji profesori ustavnog prava prihvatili raditi nacrt novog ustava govori da su i oni prepoznali da je novi ustav nužan da bismo okrenuli novu stranicu našeg općedruštvenog, političkog i ekonomskog razvoja.

Na Iblerovom bi trgu posebno bio popularan kakav šlager o ukidanju Ustavnog suda ili song grupe Pips, chips i video clips o beskorisnosti predsjednice. Kad bolje promislim, možda bih i ja rado napisao kakvu kantatu o Ustavu, kad mi već za predsjedničkog mandata nije uspjelo vodećim strankama ”uvaliti“ sam novi Ustav

Promjene su bile potrebne jer postojeći Ustav naprosto nedovoljno dobro, nedvojbeno i jasno uređuje određena pitanja. Najbolji primjer je upravo sadašnja pat-situacija u sastavljanju vlade, konstituiranju Sabora i mogućem raspisivanju prijevremenih izbora.

Što sve nismo čuli kao koncept razrješenja političke i ustavne krize koja prijeti! Čak i prijetnju da bismo mogli imati dvije paralelne vlade koje se, naravno, međusobno ne priznaju. Ta, a i neke druge solucije vrlo jasno demonstriraju da je vlastohleplje pojedinih političara iznad Ustava, političke stabilnosti zemlje i svijesti o tome koji sve ozbiljni izazovi čekaju cijelo društvo, pa naravno i Vladu.

Ali, na tu se, već puno puta ispričanu priču, s različitim scenarijima – jer to dopušta Ustav – nadovezala još jedna, s obzirom na okolnosti još opasnija priča. Hoće li nam, bez novog Sabora i nove Vlade, ili možda i s njima, odumrijeti Ustavni sud? Hoće li isteći mandat dovoljnom broju sudaca a da se ne izaberu novi, pa da Ustavni sud bude krnji? Hoće li se dogoditi da Ustavni sud naprosto više nema kvoruma i ne može obavljati sve one prevažne zadaće, od ispitivanja ustavnosti zakona, do zaštite prava i sloboda građana od nasrtaja koje na njih čini izvršna i sudska vlast?

Od kad je za izbor sudaca Ustavnog suda potrebna dvotrećinska većina u Saboru, upravo zato da Ustavni sud bude mjesto konsenzusom izabranih sudaca koji će politički neovisno štititi Ustav, stranke, posebno dvije najveće, pokazale su koliko preziru Ustav. Nesposobne za elementarni demokratski korak – konsenzus o nekim ponajvažnijim pitanjima, što izbor sudaca sigurno jest, opstruiraju godinama izbor novih sudaca. Inzistiraju na sebi podobnim, ne stručnim kandidatima.

Od kad je za izbor sudaca Ustavnog suda potrebna dvotrećinska većina u Saboru, upravo zato da Ustavni sud bude mjesto konsenzusom izabranih sudaca koji će politički neovisno štititi Ustav, stranke, posebno dvije najveće, pokazale su koliko preziru Ustav. Nesposobne za elementarni demokratski korak – konsenzus o nekim ponajvažnijim pitanjima, što izbor sudaca sigurno jest, opstruiraju godinama izbor novih sudaca. Inzistiraju na sebi podobnim, ne stručnim kandidatima

Uz to, nedavna izjava premijera Milanovića jasno govori da neki od naših najistaknutijih političara naprosto preziru i smatraju nepotrebnom instituciju Ustavnog suda. I u tome nije usamljen.

Očito, opće načelo o podjeli vlasti i međusobnoj kontroli mnogim je našim političarima nepotrebni teret. Pa bi ukidali Ustavni sud, a predsjednika ili predsjednicu s ionako malim ovlastima sveli na pravi fikus.

U našoj političkoj kulturi u kojoj, suprotno slovu Ustava, Vlada rukovodi Saborom, a ne obratno, u kojoj članstvo slijepo sluša šefove stranaka, u kojoj se u Vladi nitko ne usudi ni pogledati u pravcu premijera, kamoli mu se suprotstaviti, u kojoj nezanemariv dio medijske scene funkcionira kao megafon vodećih političara, minoriziranje uloge Ustavnog suda i predsjednice bilo bi pogubno za demokratsku narav našeg društva.

U nacrtu Ustava koji smo sačinili predviđen je novi način izbora sudaca Ustavnog suda koji bi trebao smanjiti politikanstsku trgovinu i motivirati najbolje pravnike da postanu suci. Isto tako, predviđeno je da, ako stranke u Saboru, kako je to sada slučaj, opstruiraju izbor sudaca i on padne ispod deset, predsjednica Republike može privremeno, do izbora novih sudaca u Saboru, imenovati nedostajuće suce.

Istina, u pravu je prof. Potočnjak, bivši sudac Ustavnog suda, kad kaže da je nedostatak tog rješenja što bi i od predsjednice/predsjednika imenovani suci bili u prilici odlučivati o njenoj/njegovoj odgovornosti i da u tom slučaju postoji opasnost od njihove pristranosti.

U našoj političkoj kulturi u kojoj, suprotno slovu Ustava, Vlada rukovodi Saborom, a ne obratno, u kojoj članstvo slijepo sluša šefove stranaka, u kojoj se u Vladi nitko ne usudi ni pogledati u pravcu premijera, kamoli mu se suprotstaviti, u kojoj nezanemariv dio medijske scene funkcionira kao megafon vodećih političara, minoriziranje uloge Ustavnog suda i predsjednice bilo bi pogubno za demokratsku narav našeg društva

Ali, puno je veća opasnost da Ustavni sud prestane funkcionirati. Uostalom, suce ustavnih sudova, pa i tamo gdje oni odlučuju o odgovornosti predsjednika republike, sve ili određeni broj sudaca imenuje predsjednik republike. Tako je, primjerice, u Češkoj, Slovačkoj, Francuskoj (koja nema Ustavni sud već Državni savjet sa sličnom funkcijom) i Austriji.

Sadašnje političke okolnosti stavile su pod svjetlo reflektora samo dvije, ali iznimno važne slabosti Ustava: kontroverze oko postizbornog formiranja vlasti i opstrukciju izbora sudaca koja prijeti ”odumiranjem“ Ustavnog suda.

Ali, za veliki društveni iskorak koji bi nam omogućio izlazak iz duboke ekonomske i društvene krize, koji često nazivamo strukturnim reformama, potrebno je promijeniti Ustav, promijeniti organizaciju i funkcioniranje države, reformirati pravosuđe i upravu.

Hrvatska danas nije Hrvatska iz devedesetih prošlog stoljeća ni Hrvatska ranih dvijetisućitih. Novi izazovi 21. stoljeća traže nove, modernije pravno-političke okvire. Zato, ako to mogu zapjevati afrički glazbenici, i mi se ohrabrimo i odlučno recimo: mijenjajmo Ustav, bez toga nema napretka!

© Autograf.hr i Ivo Josipović

       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


20.05.1979  Brajko Arijana
20.05.1978  Glasovac Sabina
20.05.1975  Esih Bruna
20.05.1966  Vranić Biserka
20.05.1957  Šuica Dubravka
20.05.1952  Biljan Goran
20.05.1949  Kireta Jerko
20.05.1927  Duić Zlatko