savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=1107&amp%3B=  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=1107&amp%3B=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=1107&amp%3B=  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=1107&amp%3B=

Autor:

../kolumne/kolumne_autor.php?autor=3069&ivo-josipovic

Josipović Ivo
Datum:
06.12.2017
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
Objavi na:

Share on Google+

 

 

Olivier Messiaen, veliki francuski skladatelj (1908.-1992.), jedan od najvećih koje je Europa dala u 20. stoljeću, napisao je 1940. u nacističkom logoru u Zgoželecu (Poljska) ”Kvartet za kraj vremena”. To je jedno od njegovih najznačajnijih djela, kako zbog same glazbe, tako i zbog humane poruke koju nosi. Praizvedba je bila u siječnju 1941. na hladnoj kiši. Publika su bili logoraši i čuvari.

Da, u tom i drugim logorima, iz kojeg su glazbenici ipak pušteni nakon nekoliko mjeseci, za mnoge je zaista bio kraj vremena, kraj života. Za neke doslovno. Za druge, vrijeme je stalo u neopisivim patnjama i strahotama kojima su bili izloženi.

Naša današnja politička scena obilježena je kvartetom za kraj vremena: HDZ-Most- SDP i predsjednica s Pantovčaka ne daju nadu da bi Hrvatska mogla u neka druga, bolja vremena. Kao da je vremenu kraj. Ne događa se ništa.

Jedva sklepana, neobična Vlada u kojoj se ne zna tko-pije-tko-plaća, obilježena je neugodnim aferama bez i jedne ozbiljne odluke. Reformama ni traga, a izjave članova vlade, Mosta i HDZ-a, o ključnim reformskim potezima kontradiktorne su.

Naša današnja politička scena obilježena je kvartetom za kraj vremena: HDZ-Most- SDP i predsjednica s Pantovčaka ne daju nadu da bi Hrvatska mogla u neka druga, bolja vremena. Kao da je vremenu kraj. Ne događa se ništa

HDZ i SDP, Karamarko i Milanović, vode jalovi verbalni rat. Naizgled, riječ je o velikom ideološkom sukobu koji potpiruju mediji, uvijek gladni sukoba, sporova, skandala.

Njihova je rasprava, da upotrijebim terminologiju jednog od sudionika, prazna i šuplja kao tikva.

Zapravo, ne nadmeću se jedan protiv drugoga, već sa svojim unutarstranačkim oponentima, hrane i pomažu jedan drugom pred predstojeće im bitke za prve stranačke fotelje.

Pljujući Karamarka i ustašiju, Milanović šamara Komadinu. Vrijeđajući Milanovića i komunjare, Karamarko postavlja nogu Plenkoviću, Stieru ili kome već.

Karamarko i Milanović jedan su drugome idealni predsjednici protivničke stranke. Politički su blizanci koji su u Hrvatskoj vrijeme doveli do kraja. Ili gotovo do kraja.

Njihove prazne i uvredljive rečenice, nabijene jedino fingiranom mržnjom i strašću za stranačkim čelništvom, multipliciraju novinari, birtijaški politikanti, raspomamljeni navijači i čopori mrzitelja-komentatora u i ispod tekstova na portalima. A njihova mržnja nije fingirana, nego stvarna. Hrvatsku blizanci pretvaraju u nepodnošljivu mješavinu beznađa i mržnje

Svojim su politikama Hrvatsku, ne samo gospodarski, već i politički, civilizacijski, doveli do ruba.

Stalna prepucavanja njih samih i pridruženih im stranačkih pretorijanaca, ne o bitnim razvojnim pitanjima, o reformama, o gospodarstvu, već o ni o čemu, rječnikom dostojnijim birtije nego demokratske političke scene, izluđuju društvo i gase nadu da možemo bolje.

Njihove prazne i uvredljive rečenice, nabijene jedino fingiranom mržnjom i strašću za stranačkim čelništvom, multipliciraju novinari, birtijaški politikanti, raspomamljeni navijači i čopori mrzitelja-komentatora u i ispod tekstova na portalima. A njihova mržnja nije fingirana, nego stvarna. Hrvatsku blizanci pretvaraju u nepodnošljivu mješavinu beznađa i mržnje.

A s Pantovčaka ništa nova. Onako nekako kako nam pjeva Oliver Dragojević:

Ni jedne izjave o ozbiljnim temama i problemima naše politike i gospodarstva. Ni jedne snažnije inicijative na međunarodnoj sceni, osim one ”fejk“ priče o uspravnici Jadran-Baltik.

Originalnu priču su još za Mesićeva mandata lansirali Amerikanci, Mađari i Poljaci, a Hrvatska još za potpredsjednika Vlade Čačića prihvatila čak i potpisom nekih ugovora.

Nema ni lupanja šakom o vladin stol, ni onog obećanog bogatstva, ni snažne hrvatske pozicije u EU… Ni pisma, ni razglednice s Pantovčaka. Tek dobro navijanje, ne samo na sportskom, već i na političkom terenu. Dakako, za HDZ.

Optimizam je mirodija bez koje nijedno društvo nije uspjelo. Najbolje to pokazuje predstavljanje proračunskih načela koje je u organizaciji EPH predstavio premijer Orešković

A Hrvatskoj, našim ljudima treba za početak sasvim malo. Treba im malo nade, optimizma, usmjerenosti na nužne reforme.

Optimizam je mirodija bez koje nijedno društvo nije uspjelo. Najbolje to pokazuje predstavljanje proračunskih načela koje je u organizaciji EPH predstavio premijer Orešković.

Objektivno vrlo skromne, šture, ipak donekle obećavajuće naznake o novom proračunu, i u medijima, i među gospodarstvenicima, i kod ljudi koji iole prate politiku potakle su neke dobre vibracije, prognoze, unijele živost. Da li će one potrajati, generirati optimizam i uspjeh, nitko ne zna. Onaj naš politički kvartet za kraj vremena ipak je vrlo jak.

A umjesto teških, tužnih i dramatičnih melodija Hrvatska treba neku pobjedu, odu o uspjehu. Možda kakva je ona Elagrova Pomp and Circumstance March No. 1. koja pjeva o zemlji nade i slave.

Pogledajte što su ponos, optimizam i nada! I Hrvatska zaslužuje barem malo tih čarobnih mirodija uspjeha!

© Autograf.hr i Ivo Josipović

       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


10.12.1976  Babić Vedran
10.12.1969  Žagar Tomislav
10.12.1964  Tomašević Ilko
10.12.1951  Prahin Drago
10.12.1950  Borojević Gordana