Ove godine idemo u susret sedamnaestom Božiću u samostalnoj hrvatskoj državi. Budući da je Božić blagdan ljudskog dostojanstva nema prikladnije prilike da se našim radnicima i umirovljenicima isplati novčana naknada u obliku božićnice kojom bi ublažili svoju neimaštinu te dostojno proslavili naš najveći katolički blagdan.

Isplata božićnice uobičajena je u kršćanskim državama koje djeluju prema načelima tržišnog gospodarstva, u kojima se cijeni radnik i njegov rad.

U državama kršćanske provenijencije božićnica se smatra trinaestom plaćom, koja je neka vrsta nagrade svakom radniku a kroz tarifne ugovore sindikati Njemačke, Austrije, Švicarske… ugovaraju božićnicu u visini plaće.

Moram priznati da se i Hrvatska malo pomaknula s mrtve točke i da su iza nas vremena iz 1994. kad sam osobno pisao i molio kardinala dr. Franju Kuharića da svojim visoko moralnim autoritetom utječe na tadašnju Vladu RH i zauzme oko isplate božićnice.
Tada sam najavio i prosvjedni skup pred zgradom Vlade u znak protesta protiv zabrane isplate božićnice, dok su, istodobno, zastupnici u Saboru RH izglasali povećanje svojih plaća za oko sedamdeset do osamdeset posto.

Koliko god htjeli Božić vratiti izvornom obliku i koliko god neprestano podsjećamo da je to blagdan ljudske topline i nade u budućnost koja dolazi, Božić se iz godine u godinu nameće kao blagdan osvještenja dubokih socijalnih razlika, koje iz godine u godinu, nažalost, nisu manje nego sve veće i veće.
 

Nažalost, dio radnika čiji se rad iskorištava u bescijenje ni za ovaj Božić neće dobiti božićnicu.
Tako će oko trećine zaposlenih u mjesecu najvećih izdataka ostati praznog božićnog stola, dok će njihovi gazde, veliki poduzetnici, štedeći na radnicima, sebi osigurati božićni i novogodišnji sjaj.

Pitam se kamo je sada nestala kršćanska svijest takvih pojedinaca. Kršćanstvo ističe dostojanstvo svake ljudske osobe, upućuje na zajedništvo i solidarnost sa svakim čovjekom a posebno s onim socijalno ugroženim.

Pozivam sve poslodavce, poduzetnike da niti jednog radnika ne ostave bez božićnice, praznog stola i da shvate da čovjek predstavlja najveću vrijednost, a ulaganje u čovjeka znači izvor bogatstva.

Oko milijun radnika, prema najavama poslodavaca može računati na dodatnih od četiristo do dvije tisuće kuna, bilo u gotovini ili bonovima za kupnju. Rijetki će isplatiti više jer bi se, u tom slučaju, isplaćeni iznos izjednačio s plaćom te podlegao plaćanju poreza i doprinosa iz i na plaću. A to bi poslodavcima bilo preskupo.

Pitanje bonova svake se godine ponovo upliće u priču oko božićnica. Iako je odredbom Zakona o čeku iz 1994. godine zabranjeno »... pravnim i fizičkim osobama izdavanje i uporaba pisanih isprava (bonova i slično) koje služe kao sredstvo plaćanja proizvoda i usluga te za isplatu plaća i naknadu troškova i ostalih materijalnih prava...« , poslodavcima je ovakav način darivanja više nego zgodan.

Radnici će nešto dobiti, poslodavci će kompenzirati neke poslovne odnose. Ceh trgovaca izričito je protiv ovakvog načina darivanja, argumentirajući da se time ide na ruku velikim trgovačkim lancima koji u dane pojačanog trošenja osiguravaju sebi najveći dio kolača.
Šuška se šuška da se uz »bon varijantu« vrte i zgodne provizije te da neki trgovci dodatno trljaju ruke jer su se riješili robe kojoj bi uskoro istekla trajnost. Ipak, bonovi se dijele iz godine u godinu bez obzira na Zakon. Jer nije to jedini zakon koji se ne poštuje.

Pohvalno je što će umirovljenici, uz velik broj hrvatskih radnika, virtuozi u preživljavanju, ove godine po prvi put dobiti božićnicu. Skromnu, u rasponu od sto do tristopedeset kuna, što ovisi o visini mirovine, ali će je ipak dobiti.

Zagrebački umirovljenici će dobiti i sto gradskih božićnih kuna. Dodamo li da istodobno stiže i druga rata isplate duga onim umirovljenicima koji su odabrali ubrzanu isplatu, za većinu će blagdanski stol biti bogatiji nego inače.

Nažalost, zaboravljena je kategorija nezaposlenih osoba čija sramotno niska naknada nije dovoljna ni za božićni stolnjak, a kamoli za koliko toliko pun božićni stol. Većina nezaposlenih pripada u onih 16,7 posto građana koji po međunarodnim kriterijima žive ispod praga siromaštva.

Pozivam Vladu RH kao i lokalnu vlast, u ime URSH i GLAS HR da još jednom zavire u proračunsku vreću i pronađu božićnicu i za nezaposlene.
Dobro se dobrim vraća!