Mada nam ljeto polako izmiče, sezona peglanja kartica se nastavlja. Poslije izdataka za ljetovanje trebat će đacima napuniti torbe i pripremiti ih za novu školsku godinu. Kažu da će ova godina biti za pamćenje jer će se informatika učiti u školama. Super! Konačno nešto pametno. Kada bi još ukinuli, ili makar smanjili, „torbarinu“- bila bi to prava pravcata reforma! Ne samo reforma obrazovanja, nego i mala porezna reforma.
Na žalost, i ove godine ćemo morati skupo platiti jedan od najvećih parafiskalnih nameta – torbarinu!
Svjedoci smo da je puno problema u sustavu obrazovanja. Samim time što čitate članak na portalu, a ne u tiskanom izdanju - prepoznajete potrebu učenja služenjem sa novim alatima – onima koji su produkt nove industrijske revolucije. U kojoj mjeri pripremimo našu djecu služiti se novim alatima, time ćemo im odrediti put uspjeha. Naravno da to ne može utjecati u istoj mjeri na buduću balerinu i buduću recepcionerku, ali gledamo li prosperitet cijelog društva – zasigurno je određen usvajanjem i primjenom novih tehnologija.
Sadašnjim stanjem ne možemo biti zadovoljni. Za koliko–toliko novca iz proračuna sveučilišta su nam jadna – naše najbolje sveučilište nije niti među petsto u svijetu, maturalci ne znaju izračunati potrošnju goriva u automobilu, petnaestogodišnjaci na PISA testu pokazuju ispod prosječne rezultate. Pojedinačni uspjesi nam govore da nismo glupi kao što se to iz prve ruke čini jer nam pojedinci ostvaruju odlične rezultate. Genijalce sustav ne može onemogućiti u uspjehu, ali rezultati prosjeka naših školaraca i studenata su direktno ovisni o sustavu. U našem sustavu su biroi pretrpani upravnim referentima dok one struke, koje bi mogle naći posao nakon školovanja, ne možeš ni upisati.
U našem sustavu žele oporezovati donaciju robota za korištenje u nastavi. U našem sustavu planiraju formirati razrede na osnovu raspolaganja nastavnim kadrom, a ne prema potrebama tržišta rada ili željama učenika. U našem sustavu se mali đaci pretrpavaju poput magaraca, a roditelji zadužuju za nabavu hrpe papira na 12 rata.
Ono što je davno trebalo napraviti je konačno napravljeno. Informatika će se učiti u školi. Sad idemo dalje – ukinimo torbarinu!
I zamislite, djeco, bez šale - da idete u školu bez torbe i suvišnih knjiga. Zamislite da konačno upoznate vašu školsku knjižničarku te da vam vaši nastavnici prirede svu potrebnu literaturu i sve ono što će vam biti potrebno u nastavi kako bi lakše i efikasnije usvajali nova znanja. Zamislite da vas na stolu čeka pripremljen radni list, tablet i knjiga, a za katedrom vaš nastavnik fizike s daljinskim upravljačem projektora pojašnjava odgledani dokumentarac o Tesli. Zamislite da sve ono što ste radili u školi možete ponoviti kod kuće klikom na vaš osobni „oblačić“ ili pak pročitati u iznajmljenoj knjizi iz školske knjižnice.
I zamislite vi, roditelji, da umjesto sadašnjih deset dnevnica po djetetu, morate raditi svega dva ili tri dana kako biste opremili svoga školarca i školsku knjižnicu. I zamislite dijete koje nije svaki dan opterećeno teretom i preko 30% vlastite težine. I zamislite da ne morate gubiti vrijeme u redovima pred knjižarom. I zamislite svoje dijete kako sretno ide u školu.
Zamislite jednostavno – jedan parafiskalni namet manje! Jer sve ono što nam sustav nameće kao obavezu, a zauzvrat ne daje nikakve koristi, je namet koji treba ukinuti. I nakon toga sustav načiniti svrsishodnim, efikasnim i jeftinim. |
