Ponovno je biskup dubrovački Mato Uzinić duboko zagazio u aktivnu politiku, i to pred same predsjedničke izbore, 08. prosinca 2014., zabranivši svećenicima da se bave politikom.

Odmah su marksistički krugovi i ezoteričari koji se vrte oko Ive Josipovića, Vlaisavljevićke i Vesne Pusić htjeli iskriviti jasan značaj oštre biskupove poruke: istina jest da od svećenika, ili barem od njih 90 posto, jedina moguća poruka koja je predvidljiva jest ona katolička, mirotvorna, domoljubna, koja i bez da imena spomene, može ići samo u korist narodnih interesa i demokratskih svjetonazora. S toga, mutikaše iz balkanskoga lobbya htjeli su nas uvjeriti da Uzinić svojom zabranom, zabranivši takve propovjedi pod oznakom da su političke, tolerira čak i neizrečeno djelovanje u korist snaga obratnoga usmjerenja.            

Tolika podlost i nastojanje da se biskupov potez koristi pa i neizravno u Josipovićevoj kampanji, može začuditi samo one koji su do kraja neupućeni u proboje protukršćanskih stratega ovoga režima na polju vjerskih svetinja i kršćanskoga naroda.

Nikada biskup Uzinić ne bi ušao u takvu igru a istina jest da je preuzvišeni svoju dužnost obavio a svećenici i vjeran narod znadu gdje im je mjesto, s izborima ili kada izbora nema. Znadu što Crkva u svijetu propovijeda i kojim političkim opcijama daje potporu, sa zabranom ili bez zabrane. Zato je biskup bio sigurno na pravom mjestu, a oni koji su ga u obruč josipovićevaca htjeli uvaliti, teško su pogriješili.

Na sajmu velikih fabulacija

U Josipovičevom obruču, laž i prijevara zauzimaju prvo mjesto: ministri Grčić, Lalovac, Vrdoljak, Dončić, Opačić i Matić najizloženiji su trubljači svih službenih laži i falsifikata, naravno samo korak ispod nedostiživog predsjednika Republike.

Fabulama se razbacuju uporno bez da okom trepnu, lažnim statistikama, lažnim najavama i lažnim izvještajima o onome što su realizirali, a realizirali nisu. Stvaraju neki fiktivni svijet koji bi morao postati realan tik poslije izbora, ovih predsjedničkih ili onih parlamentarnih.

Često su to predmeti s kojima se uopće ne bave, čiji nacrti možda i ne postoje u njihovim uredima, a koji bi svakog časa trebali donijeti fantastične plodove Republici Hrvatskoj. Provjera dokumentacije u Vladi je za građane nemoguća a novinari ''istraživači'' žive pod ucjenom i teledirigirani su samo protiv istinskih oporbenjaka.

Sve je u državnim ustanovama državna ili poslovna tajna. kao i uporaba državnoga novca, koji raste poradi mjera štednje - štednje bez ulaganja u projekte od nacionalnoga interesa ili hitne nužnosti. Kamo se novac slijeva Josipovićeva je tajna.

Hrvatski branitelji - u zadnji čas i na prvoj crti

Hrvatski branitelji, koji su izgledali privremeno pokoreni pod udarom psihopatske mržnjom čelnika Hrvatske narodne stranke i Saveza komunista (Socijaldemokratske partije), reagirali su u zadnji čas, masovnim prosvjedom pred zgradom ministarstva Hrvatskih branitelja.

Istina, nalaze se na rubu psihofizičkog istrebljenja putem državnih novih zakonskih normi, novčanog porobljavanja i difamacijom kroz službene izjave i multimedijskog ubijanja istine. U Josipovićevu strategiju ulazi i održavanje ministra Matića na svom položaju kako bi se branitelji na prvom mjestu morali sučeljavati s takovim jezivim tipom - četničkim privjeskom te s Glavaševićevim sinom, koji kao da je više gena prenio iz četničke obitelji nego iz nasljeđa svoga oca mučenika, Hrvata i idealiste.

Prema nekim analitičarima iz braniteljskoga Stožera, preporod u krugovima branitelja upravo su isprovocirali ti drski mikrocefalni političari, isto kao i Josipović svakodnevnim neistinama i premijer Milanović svojim prijezirom iskazanom prema pobjednicima i osnivateljima moderne Republike Hrvatske.

Ne koriste Josipoviću niti njegove netočne biografije objavljivanje ovih dana niti prešućivanje njegovog stvarnog imovinskog stanja, jer od Baške vode do Zagreba nije niti put XI. dalmatinske brigade mogao obogatiti njegovoga oca, osim ako je prekovremenim radom nakon dolaska u Zagreb na brzo uspio uskladištiti neke vrednote koje su drugi partizani u onoj prvoj fazi krvavoga plesa, zanemarivali.

Cenzura i manipulacija u medijima

Cenzura u medijima oko svega što se Josipovića tiče danas je na razini jugoslavenskog razdoblja, ali zato uživaju slobodu pohvalna maštanja njegovih apologetičara, koji kao da vjeruju da im je blizak sudnji politički dan: za Josipovića i njih - ili će biti sve, ili neće biti ništa. Dogodio se je na jednoj emisiji čak i jedan jedva prekriveni skandal.

Razgovor s jednim gostom, dugogodišnjim robijašem na Golom otoku cenzori su odobrili nakon velikih natezanja, ali voditeljica je dobila kao uvjet da neće dozvoliti spomen uloge Josipovićeva oca u upravi te tvornice smrti.

Kad se nekom slučajnošću probilo pitanje jednoga gledaotelja u vezi s upraviteljem drugom Antom, u redakciji je nastala panika, voditeljica emisije je samo vrištala ''pa nije to tema, o tome ćemo drugi puta '' a i sam gost nije znao smije li ostati na svom stolcu ili s njega mora otići.

Istovremeno, svakoga dana lik i obećanja, neprovedivi projekti i zaslinke predsjednika ispunjavaju tv dnevnike i okrugle stolove, a najlošije u raspodjeli minutaže i u tretman prolazi hrvatska kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović (HDZ).

Kujundžić - zagonetna pojava

Dr. Milan Kujundžić je uz Kolindu Grabar Kitarović i Josipovića, treći predsjednički kandidat. dok mladom Ivanu Viliboru Sinčiću nitko, pa ni osobni prijatelji, ne pripisuju više od tri posto glasova.

U općem metežu oko Josipovićevih i Kujundžićevih podataka, pogotovo onih imovinske naravi, upitne su liječnikove tvrdnje o vlastitoj ulozi za vrijeme Domovinskoga rata, upitni su razmjeri njegovog stvarnog bogatstva, upitni njegovi ishitreni sistematski, neumorni i zlokobni napadi na Hrvatsku demokratsku zajednicu (kojoj je do sada uspio otrgnuti nekih 6 posto namjera glasa), a najviše je upitna njegova tvrdnja da može pobijediti (upadne li on eventualno u drugi krug, 13. siječnja 2015.) predsjednika koji raspolaže neograničenim materijalnim izravnim i neizravnim sredstvima i većim dijelom birokratske mašinerije.

Mora se zapaziti da je Kujundžić sve više prisutan u medijima. Dakle, igra je ušla u fazu definicija, u kojoj je jedino jasno da je Kolinda Grabar Kitarović onakva kakvom se predstavlja, da su je provjerile kao transparentnu i inteligentnu osobu najjače obrambene ustanove zapadnoga svijeta i da kao takova stoji na raspolaganju Republici Hrvatskoj.

Hrvatski veliki posao jest tu otvorenu ruku prihvatiti, jer u suprotnom, jednu novu izdajničku prijevaru naša zemlja ne bi mogla preživjeti u miru, u ovom razdoblju kad je ofenzivni plan Srbije - Velike Srbije opet dobio krila.