Nije ovo što se događa u Hrvatskoj prvi pokušaj puzajućeg državnog udara kojeg su komunisti organizirali u nekoj europskoj državi. A isto kao danas u našoj zemlji, u svakoj prigodi imali su za takav komplicirani pothvat potporu iz inozemstva.

Čehoslovačka je ostala u povijesti XX. stoljeća kao antološki primjer takovog uspješnog crvenog podviga. Sada u Republici Hrvatskoj sastav Vlade i Sabora, te marksističko-jugoslavenski monopol nad velikim dnevnim novinama i nad državnom televizijom ubrzavaju cijeli proces totalitarnog prevrata.

Već prije godinu dana u istim ovim kolumnama, upozoravali smo na namjerno uništavanje hrvatskoga gospodarstva. Sistematsko blaćenje Domovinskoga rata iz vrha vladajuće kamarile i protukulturna politika režima, imaju za svrhu ulazak naše zemlje, kroz kaos i opće beznađe naroda, u jednu novu balkansku federaciju, u širokom okviru neosovjetske Euroazijske federacije.

Od tada do danas mali ali ubrzani koraci tog procesa postali su sve vidljiviji, pa i same konfuzne olakšice za dužnike banaka, s malo koristi za mali broj građana, najviše služe za ishitrenu propagandu i za konfrontacije s financijskim ustanovama. Isto tako, već je sada vidljivo da će sporovi SDP-HNS režima sa središtem Europske unije ubrzo biti popraćeni ''nesporazumima'' s NATO-m.

Rat protiv RH izabrane predsjednice

Samo nekoliko sati nakon pobjede kandidatkinje Hrvatske demokratske zajednice na predsjedničkim izborima, postalo je jasno da će jedna snažna grupacija unutar marksističkoga vladajučeg aparata nastojati prikazati takav izborni ishod nelegitimnim i nelegalnim. Predsjednik vlade Zoran Milanović po brzom postupku je javnosti, preko medija, prikazan – kako bi dobio na vjerodostojnosti - kao član obitelji koja je tobože u II. Svjetskom ratu bila na strani Hrvatskog domobrana (a ne zloglasnih četa iz zvane ''Male Moskve'', to jest sela Glavice, od kuda Milanović potječe).

Milanović je prvi, s vrha vlasti, najavio otvoreni rat pobjednici izbora 11. siječnja 2015, odbivši joj izreći čak i protokolarnu čestitku, a desetak njegovih ortaka i ortaka poraženoga Ive Josipovića te drugih glavešina Kukuriku koalicije, lajalo je za domaću javnost i za strane diplomate o tome kako je novoizabrana predsjednica Republike nastala izvan zakona. Iz toga se dade zaključiti da bi sve što bi se moglo dogoditi njoj, njenim suradnicima te institucionalnom i sigurnosnom životu države, bilo ''opravdano''. Državni udar se priprema, a hrvatski posao je sada, a tako će biti i nakon primopredaje u Uredu predsjednika, budno pratiti politička i društvena gibanje svakodnevnice.

Pratiti zbivanja, analizirati komponente socijalne agitacije

Sistematsko klevetanje hrvatskih branitelja, izravni je napad na ljudski elemenat koji je osnova za obranu svake države. Režim nastoji ne samo demoralizirati sudionike Domovinskoga rata, nego i sve druge građane koji bi u slučaju nove agresije ili unutarnjega državnog udara danas bili spremni stati u obranu institucija i slobode.

Uz to, farsa koja kao centralnu temu oma određivanje predsjedničke rezidencije za gospođu Grabar Kitarović možda nije samo udbaški manevar stvaranja pomutnje: istovremeni sastanci vojnih stranih eksperata s Josipovićem i Lončarom zadnjih tjedana, predmet su za geostrateška preispitivanja europskih i američkih službi.

U danima kada Ukrajina živi pod neosovjetskom vojnom agresijom, kada se na granici s RH u Bosni gomilaju ekstremisti povezani sa zbivanjima na Bliskom i Srednjem Istoku, kada baltičke zemlje i Moldavija trpe vojne prijetnje na svojim vlastitim nacionalnim prostorima, a Grčka postaje poprište ideoloških konfrontacija, onda se zapaža da nisu izvan općega konteksta ove putčističke predradnje u Hrvatskoj.

U ovom ozračju ''no paperi'' koji su iz ministarstva Vesne Pusić poslani stranim vladama kako bi spriječili da ustoličenje predsjednice (15.02.2015) bude održano unutar diplomatskih normi, uz očekivane brojne strane delegacije i s poštovanjem prema Hrvatskoj, spada u taj isti aparat koji se montira ne samo protiv Grabar Kitarović i ne samo protiv pravne suverene države, nego čak i protiv svake demokratske hrvatske države kao geopolitičke stvarnosti.

Napadi na Ustavni sud

Ne postoji u Europi niti jedna zemlja u kojoj bi se, uz šutljivu podršku dosadašnjega predsjednika i parlamentarne većine koju je svojim manevrama uspjela stvoriti gđa. Vlaisavljević dok je bila premijerka - ne postoji niti jedna zemlja gdje bi se tako sistematski napadalo, difamiralo i blatilo jedno od najviših pravosudnih tijela, odnosno radilo protiv Ustavnoga suda, kao što se to događa u našoj zemlji. U samo jednom danu je tako YU-list, objavio četiri članka izravno i isključivo usmjerenih protiv te institucije. Bili se to moglo dogoditi u nekoj zakonski sigurnoj zemlji? I to se sve zbiva pod predsjednikovanjem ''velikana pravde i pravednosti" Ive Josipovića.

Napadi proizlaze iz njegovog kruga te predstavljaju tešku povredu dostojanstva Pravosudne vlasti i protuzakonito djelovanje. Isto tako, znade se da rušenje Pravosuđa jest ulazni korak u podrume nasilja, pa čak i oružanoga nasilja velikih razmjera

Pred Hrvatskom su teški dani

Uz Božju pomoć i inteligentan stav danas oporbenih stranaka, možemo se nadati da će primopredaja predsjedničke institucije proći bez teških potresa.

Međutim, ne može se očekivati od Josipovića ni Milanovića, od Pusičke i Vlaisavljevičke, od Pupovca, Mesića ili manolićevaca, ni od premreženih medija, da će oni odustati od svojih planova. Zato će nam kao narodu i kao institucijama biti potrebna velika pozornost pred svim čudnim fenomenima koji ne ulaze u demokratsku praksu.

Za sada, takvih pojava i njihovih protagonista ima toliko, da samo jedna civilizirano provedena lustracija, prema praksi najboljih europskih primjera, može biti jamstvo za održavanje neovisnosti i narodnih prava.