Crveni četnici, strani agenti i predstavnici organiziranog financijskog kriminala koji su zaposjeli trg sv. Marka, uz veći dio tiskanih i elektronskih medija te vodstvo hrvatskoga gospodarstva, uništavaju sve ustanove i ekonomske resurse da bi tako osujetili i samu održivost Republike Hrvatske.

Očito je da dok su slagali polja za ovaj današnji scenarij, nisu predvidjeli u svojoj dugoročnoj strategiji da će im se na putu pojaviti Kolinda Grabar Kitarović kao ozbiljan civilizacijski čimbenik hrvatske moderne politike i kao čuvarica institucionalnosti.

Bila je ona element kojeg je multimafija ispočetka promatrala s tolerantnošću: registrirali su je samo kao jednu lijepu pojavu, sa prirodnim šarmom, međunarodnim ugledom i iskustvom u geopolitičkom radu....ali samo to.

Za njih, jedini pravi političari su ortaci koljača pa je Grabar Kitarović za njih predstavljala isključivo nekakvu dekorativnu ništicu. Gotovo ništa, usporedi li je se Pusičkom, Vlaisavljevičkom, s raznim Ankama partizankama i njihovim replikama na državnim platnim popisima, te s Mesićevim, Josipovićevim, Taritaškinim, Peđinim i inim "sposobnostima". Odnosno , sa sposobnostima cijele Milanovićeve vlade i dvije trećine Sabora, koji su legalnost i institucije hrvatske Države ustanove pretvorili u kule dima i laži.

Oni su se bez ikakvoga znanja, moralnih vrlina, pameti ili privrženosti narodu kojeg bi trebali opsluživati , domogli vlasti i riznice, te s njima raspolažu na slijepo i ludo, u skladu sa željom da državu unište za uvijek, a sebe i svoje sekte i obitelji za uvijek obogate u nekoj balkanskoj ili neosovjetskoj federaciji ili konfederaciji.

Dakle, uvjereni su bili svi ti udbaški i kosovski agenti, da nikada nitko ne će, a još manje jedna blaga i dostojanstvena žena visoke kulture i damskih postupaka, prekršiti nametnuta pravila ''političke korektne hipokrizije''. Nisu vjerovali da će ona iznenada i energično osvijetliti hrvatsku političku noć, te da će na suptilan i kulturan način staviti prave stvari na pravo mjesto.

Travanjska zasjeda u znaku povijesti                   

Posljednji teški udarac nanijela im je predsjednica Republike u nedjelju 26. travnja 2015., kada je zaobišla zamku koju su joj u Jasenovcu pripremili Pupovac, Lončar, Milanović, Mesić, Jergović i tridesetak njihovih niže rangiranih prekrivenih agenata provokatora.

Zadatak im je zaista bio staviti na kocku i samo fizičko preživljavanje predsjednice u njihovom kaosu vlasti.

Sve kritike koje je predsjednica morala nakon toga progutati, logična su posljedica aktivnosti postojeće komunističke terorističke mržnje. U cijeloj slagalici koju su Bog i njena državnička intuicija rasprostrli na jasenovačkom tragičnom polju treba istaknuti muževan, pošten i povijesno antološki potez Branka Lustiga, koji se kao stvarna žrtva ljudske opakosti i kao svjedok tog vremena, prihvatio misiju da bude izaslanikom hrvatske predsjednice, te se u svom govoru hrabro založio za humanost, u trenutku i na mjestu gdje su uz njega patološki mrzitelji i profesionalni agitatori preko mikrofona opet sijali sjeme laži a možda i napast nekih budućih zločina.

Oni i njihovi plaćeni agitatori izviždali su velikog intelektualca Branka Lustiga. Jer oni ne žele čuti istinu nego nagovijest novih krvoprolića. Jasno, takva je srž boljševizma i plana nove Jugoslavije, na svim mjestima gdje se ona priprema: u Putinovim stožerima, u beogradskim svetosavskim slavljima ili u kancelarijama na čelu kojih sjede u Zagrebu dužnosnici kriptokomunisti.

Što ćemo s novom kastom terorista?

Kada govorimo o teroristima unutar Hrvatske danas, govorimo o novom sloju totalitaraca, rušitelja i mrzitelja svega hrvatskog, koji koriste sredstva političkoga terora, psihološkoga rata, falsificiranih dokumenata i optužbi, mafijskog uništavanjagospodarstva, difamaciju Crkve, lomljenja veza s BiH i s dijasporom bez paljbe i vatre, ali ipak sa smrtonosnim granatama.

Nema dvojbe da je prva na ciljniku ­ nakon Republike Hrvatske, Bosna i Hercegovina, gdje postoji jedna sitna ali i dinamična teroristička podloga spavača, koji mogu računati na potporu četničko­komunističkih zagrebačkih revanšista u mjeri u kojoj su spremni započeti veliku operaciju u hrvatskim krajevima.

Danas je veliki hrvatski posao upozoriti sve hrvatske demokratske ličnosti i ustanove da ničim nije do sada osigurana pobjeda narodne većine na parlamentarnim izborima koji su pred nama. Put do pobjede će biti trnovit, nadzorne jedinice će u mnogim slučajevima biti podmićene.

Hrvatska povijest i svakodnevnica će biti falsificirane sve više i više uz pomoć HRT-a, Yu-lista, Indexa, Novog Lista, Večernjeg lista i drugih subvencijoniranih informativinih sredstava. Zato treba ne samo izborni proces ubrzati nego i preispitati sada, a ne nakon izbora (kao što se je dogodilo s Vlaisavljevičkom, Josipovićima , Mesićem ml., Tatalovićem i drugima) koji im je pravi identitet i što su radili do pred 20/30 godina).

Skoro da je uzaludno znati danas životopis mlađeg Milanovića, nakon što ga je prevareni narod izabrao za poziciju premijera - zlo je učinjeno, uljezi su na pozicijama, domogli su se novaca i svjetskih veza, pa nije lako sada očistiti palubu.

Samo činjenice i istine na vrijeme mogu u politici biti djelotvorne. Već kad lustracije u Hrvatskoj bilo nije, onda je opće hrvatski posao na svaku podvaljenu kandidaturu i koaliciju koja se priprema, ukazati gromkim glasom javnosti.