Nakon zasjedanja Hrvatskoga Sabora i izglasavanja rezolucije o povlačenju Hrvatske iz lažne arbitraže oko pograničnoga spora sa Slovenijom, u javnosti je ostao gorki okus nepotpunog posla kakvog su okončali Vlada i Sabor.

Istina jest da je bilo ugodno za srce i za um vidjeti jednoglasje svih stranaka pri odluci po kojoj Hrvatska poništava i odustaje od sudjelovanja u arbitražnom postupku kojeg je započeo Ivica Račan a završila Jadranka Vlaisavljević. Glumeći nekakvu zaljubljenu tinejdžericu pošteno odmaklih godina, razdragana Vlaisavljevićka je u zagrljaju slovensko-britanskog šarmera Boruta Pahora arbitražu dugo pokušavala predstaviti velikim uspjehom svoje anacionalne kumrovačke karijere.

Istodobno, svima je jasno da je dokument kojim je Hrvatski Sabor obznanio međunarodne čimbenike koji moraju uvažiti hrvatski stav, manjkav, loše potkrijepljen međunarodnom normativom i svim argumentima koji daju RH pravo ne samo na obranu svojih nacionalnih interesa nego i na utvrđivanja načela Međunarodnoga prava, što će svakako koristiti europskom suživotu u ozračju mira i suradnje.

Novi crveni maskenbal

Arbitražno tijelo i slovenska Vlada toliko su grubo prekršili međunarodno pravo, da su čak i Jadranka Kosor i njena partnerica Vesna Pusić, uz druge članove njihovih ''četvorki'' morale izvući iz ladica one rijetko korištene hrvatske maske i pridružiti se većini povrijeđenih Hrvata.

>>Hrvoje Hitrec: Sestra Pusić politički "sastavljena" od Erjavca i Dačića

Samo toliko da sačuvaju civilizirani izgled, ali ne da doprinesu obrani hrvatskih interesa i sklad u ovom danas posebice osjetljivom djelu Europe.

Neki diplomati smatraju da nedostatci zapaženi u hrvatskoj parlamentarnoj rezoluciji nisu plod neznanja vladajuće kamarile, nego namjernog omogućavanja raznih replika Europske komisije, Vlade u Ljubljani i drugih njima privrženih čimbenika, čime bi se arbitražni postupak mogao nastaviti iza leđa Hrvatske, u pomutnji i vakumu tobože visoke politike.

Moglo bi se reći da su neki birokrati duboko zagazili u blato samovarke, pa tako se je to dogodilo i predsjedniku Sabora, Josipu   Leki. On je svoj mali rat komunističkog podvornika nastavio uoči samog zasjedanja, kada na najavu predsjednice Republike, gđe. Grabar Kitarović da bi željela nazočiti parlamentarnoj raspravi o arbitraži, bezobrazno odgovorio da u Sabor može doći i sjesti na stolicu na galeriji, otvorenom za svakoga. Odnosno, za bilo koga.

>>Josip Leko onemogućio sudjelovanje Predsjednice Republike u saborskoj raspravi o arbitraži

Svakako je Leko poznavao te propuste svoje polupismene pravne kancelarije i ministrice Pusić, ali kada je sjednica o arbitraži završila, iznenadile su njegove riječi upućene zastupnicima, sa željom da se pozabave i lijepo odmore na ljetovanju.

Od Pahora do Putina, u loše vrijeme

A Domovina….ona neka mirno čeka nemilost stranih svirača. Bez praktičkih novih posljedica na štetu Republike Hrvatske, ali i bez mogućnosti skorog, pravomoćnog i pravednog ishoda ove pravne i geostrateške krize koja će Hrvatskoj stvoriti nove gospodarske i ine blokade.

>>Nakon odluke o izlasku iz arbitraže Vlada i MUP moraju zaštititi hrvatske ribare u Savudrijskoj vali

Upravo u ovoj prvoj sceni prvoga čina novog europskog institucionalnog sramoćenja, pojavio se je pred našom zapadnom granicom, kao čarobnjak s nuklearnom frulom, Dmitrij Medvedev, desna ruka Vladimira Putina. I to u Ljubljani, koja bi da nije u diplomatskom ratu s Hrvatskom, na europskoj pozornici bila toliko važna koliko ruski Syktivark ili Ryazan. Trebalo mu je ohrabriti "strateške prijatelje" Slovence koji baš i nisu ratoborni, a povijesno su bili – i bit će – prijatelji Hrvata.

>>Skandal Pirangate u funkciji prikrivanja ruske obavještajne nazočnosti u Sloveniji?

Savudrija, more i obližnje kopno, Radmani, Ristići, Vlaisavljevičke, Pusičke, Peđe, Pupovci, Reichembergi, agenti ratova i intriga, ovdje su. A uskoro ćemo otvoriti i stranicu agentura koje pletu spletke u Sloveniji protiv mira na jugoistoku Europe.

Danas je hrvatski posao ne dati zavarati se izoliranim, iznimnim, gotovo režiranim, lijepim jednoglasnim izglasavanjem u Hrvatskom Saboru jer jedino jamstvo za mir u ovom dijelu Europe jest trajna snažna vanjska i obrambena politika, ojačanje odnosa s Bosnom i Hercegovinom, te davanje političke težine onim institucijama i onim ljudima koji su u XX, stoljeću, pa sve do danas, branili i obranili hrvatsku slobodu.