Poznato je kako funkcioniraju bića koja obitavaju u kanalima gradova i sela u kojima žive ljudi: štakori se hrane, spavaju, kote se i vrebaju u tmini i mulju, u smradu kojeg sami proizvode ili sakupljaju.

Boje se svake osobe osim one koja se nalazi u izolaciji ili je ranjiva, ili se posklizne i barem na trenutak postaje nemoćna u tom jezivom okruženju. Bića koja žive u takvim uvjetima, zbog straha od svijetla ili bilo kakvog otvorenog pristupa prijateljstvu ili neprijateljstvu, imaju istančane kodove ponašanja - napadat će žrtvu koja je vidljivo ranjiva, izolirana ili pripada nekom drugom svijetu. Tu će žrtvu izgristi, ako je moguće do smrti.

A što se zmija otrovnica tiče, akciju im omogućuje njihova stalna mimetizacija, a životni im je posao napad iz zasjede i smrtonosni ugriz ili davljenje žrtava. Biblija u Starom Zavjetu bilježi još jednu, posebnu vrstu zmije ubojice, zmije demonskih karakteristika, i smješta je na posebno mjesto u povijesti čovječanstva, na sam početak kao glasonošu najgorih laži. Izvela je udar izazivanja sanoga Boga, sa svrhom uništenja ljudskoga prijateljstva sa Stvoriteljem. Ta zmija, pored onih otrtovnica koje plaze zemljom, znade ubijati posebno djelotvornim metodama, toliko da je uspješno usadila u um Eve i Adama i njihovih potomaka.

Dovoljno je pogledati u saborske hodjike, analizirati šaranja u pijesku lažljive Radmanove televizije, pročitati YU list, Index i druge pisane tvorevinve iste te gujine obitelji. Dok će guje siktati, i podmetati svoj grafički ili audiovizualni otrov i unositi lažne vijesti, podle komentare, krivotvorenje stvarnosti i varke, štakori će istrčavati iz svojih rupčaga, i u nekim trenucima kidati djelove tkiva neobranjenih (informativno i kulturološki) građana Republike Hrvatske i rastavljati sastavnice nacionalnih institucija.

U tom svijetu gdje se množe i u kojem grizu štakori i zmije, ima i pojava koje s punim mafijaškim riječnikom govore o svojim namjerama: Ivo Josipović je uz klanjanje ''titovki'', šajkači,' 'kapi partizanki'' najavio pred sami dolazak na Pantovčak, uvjeravajući nas pod kraj 2011. godine da će cijela Hrvatska pod njegovom lažnom pravdom i lažnom pravednosti ''opet pocrveniti,'' to jest biti rekomunizirana. (Djelomično je u tome i uspio)

Zoran Milanović, pred ulazak u Hrvatski Sabor u siječnju 2016, najavio da će njegova partija Sabor, odnosno Hrvatsku, pretvoriti u pakao. Zar ne postoji DORH za takve terorističke najave, pa makar da se i hipokrit Milanović nastoji obraniti izlikom da je navodno govorio samo o fiktivnom požaru?

Tko je ubacio ime gospodina Mije Crnoje na stol predsjednika Vlade, gospodina Tihomira Oreškovića, za položaj ministra hrvatskih branitelja, široj javnosti je nepoznato. Ovaj ga je spomenuo onome. Taj drugi nekome trećemu, pa su prvome kazali da je bolje da to bude tako, pa su se malo nadmudrivali kako bi premijer ostao uvjeren da se sve to radi za dobro države, itd.

Gospodin Crnoje je zaista pošten čovjek, ali svatko tko pozna zmijski bal u hrvatskim medijima lako je mogao predvidjeti da će se na njega zbog zaista manjih administrativnih pogrešaka biti ispucan vatromet lažnih osporavanja, optužbi i uvreda. Koja od kabinetskih guja je g. Oreškoviću podvalila g. Crnoju, a isto vremeno Crnoji zagorčala njegov častan život? U Vladi i u strankama se može i mora naći trag te nečasne i nemoralne partizanske igre, odigrane nauštrb premijera, Vlade i ozbiljnosti sustava izvršne vlasti i hrvatske Države.

U međuvremenu rad Vlade se otvoreno opstruira. Zmije i štakori nagrizaju ugled i arhitekturu hrvatske države, a SDP, HNS i LS vjeruju da će Milanovićeva partija smrti građanskih sloboda i ukidanja de facto hrvatske lojalnosti NATO-u, kroz narednu godinu dana uspjeti posići svoj cilj.

Istovremeno, napadaji na ministra kulture, Zlatka Hasanbegovića, imaju upravo atentatorske obrise. Više nego poziv na njegovu ostavku, organizatori prosvjeda stvaraju ozračje za njegovu političku smrt . Napadi su ideološke naravi i nastoje vrijeđati Hasanbegovićevu različitost, omogučiti nastavak krivotvorenja povijesti, sipati državni novac u džepove komunističkih agitatora koji desetljećima truju narode ''na ovim prostorima''.

Šetačima na trgu sv. Marka, prevelik je bilo koji prostor Zagrteba: krv koju bi ''kulturno'' prolijevali potpisnici manifesta protiv pravog humaniste i znanstvenika univerzalnog znanja profesora Hasanbegovića, opet je krv našega naroda.

Hrvatski poslovi su uvijek pred nama, jer mafijaša, organiziranih kriminalaca, obožavatelja zločina, u obilju su nam ostavili i Tito i Ranković, i Manolić i Perković , a sada ih samo nadograđaju u stilu novih vremena, njihova politička djeca. Neki kao ''kulturni'', drugi kao ''poslovni'', ali u svakom slučaju kao stjgonoše nekog novog svjetonazorskog pokolja koji nam očito pripremaju.

Štakori i zmije priželjkuju nastavak komunističkih vremena, protiv čega se odlučno moraju usprotiviti i Orešković i HDZ i MOST, pokazati veću žustrost i pozitivnu hrvatsku energiju.