DANI KAD JE OSLOBOĐENA DOMOVINA - DNEVNIK ZAPOVJEDNIKA OPERATIVNE GRUPE SINJ TIJEKOM AKCIJE "OLUJA"

Prvi dan - 4. 8. 1995.

Nekoliko sati do početka operacije Kozjak ‘95. (Naime, u planovima Zapovjedništva zbornog područja Split (ZZP Split) operacija oslobađanja okupiranih krajeva i grada Knina tako se zvala.)

Moje zapovjedno mjesto nalazi se na na Dinari - kota Antića glava - otprilike 1500 metara nadmorske visine. Knin, Vrlika i čitavo područje napada Operativne grupe Sinj (OG Sinj) kao na dlanu prostire se ispred nas i vidimo većinu neprijateljskih položaja.

Svi smo pozitivno nervozni, napeti u iščekivanju signala za napad. Sve pripreme za početak operacije solidno su napravljene. OG Sinj u svom sastavu ima tri pješačke brigade: 126., 6. i 144. brigadu Hrvatske vojske. 144. brigada Hrvatske vojske u sastav OG Sinj ušla je prije nekoliko dana. Ista brigada došla je iz Zagreba kao ispomoć, i većini je ovo prvi susret s divljom, surovom prirodom, gdje se nadmorska visina ne spušta ispod 1500 metara.

Brigada nije najbolje opremljena za brdski oblik ratovanja, ali, Bože dragi, takav je naš Glavni stožer. Po izvješću zapovjednika brigada, sve je spremno. Pripadnici 126. i 6. brigade na glavnom smjeru napada, tijekom noći, ubacili su se u neprijateljsku pozadinu i većim dijelom snaga podišli na nekoliko stotina metara od neprijateljskih prednjih položaja.

Ljudi su nabrijani i visoko motivirani. Pripadnici 126. brigade nalaze se preko 30 dana na Dinari uz svakodnevne borbe. Svjesni su da je ovo odlučujuća bitka, biti ili ne biti za Hrvatsku. Razgovarao sam s ratnicima 3. bojne, 126. brigade i izvidnicima i diverzantima koji su mi rekli da će radije izabrati smrt nego neuspjeh. 126. brigada HV-a nalazi se uz 7. i 4. gardijsku brigadu HV-a na glavnom smjeru napada ZZP Split.

Moja brigada ima jako tešku zadaću. Prvi dan moraju razbiti neprijateljsku crtu, osloboditi selo Uništa, izbiti do sela Kijeva, zatim presjeći magistralnu cestu Vrlika - Knin, te izbiti na planinu Kozjak neposredno iznad Knina. Nakon toga tijekom noći s 4. na 5. kolovoza, s padina Dinare, probiti tri kilometra ceste do sela Uništa da bi sutra mogli prebaciti oklopne snage, topništvo i pješaštvo za produženje napada.

6. brigada HV-a, također dobro organizirana postrojba, napada najboljim snagama smjerom Svilaja - Lemeš - Kozjak s ciljem ovladavanja dominantnih visova i presijecanja puta Drniš - Vrlika. 144. brigada HV-a dijelom veže snage neprijatelja, a dijelom obavlja ofenzivna djelovanja. 35 minuta prije napada zvoni sigurna veza. Na telefonu je general Gotovina, pita me je li sve spremno.

Kažem - čekamo tvoj signal, svi znaju što im je raditi, spremni smo za izvršenje zadaće. Pitam ga ponovno da li sigurno napadamo. Nekako još ne vjerujem. S druge strane žice smijeh i riječi – Antuka, idemo.

05:00 Dobivamo signal za napad

U istom trenutku izdajem zapovijed zapovjednicima brigada. Slijedi kratka, ali intenzivna i žestoka topnička priprema po neprijateljskim položajima. Inače, OG Sinj nije imala vlastito topništvo. Nekoliko dana ranije mi je oduzeto na prijedlog načelnika topništva ZZP Split i raspoređeno na druge smjerove.

Tako da nismo radili priloge po topništvu ni druge topničke dokumente, o kojima je zadnjih godina toliko pisano i govoreno. Izdali smo samo zapovjednicima brigada zapovijed da organiziraju topničku pripremu i potporu od vlastitog topništva koje imaju u svom rasporedu.

Samo je 126. br. HV-a imala cijeli topnički divizion, a 6. i 144. br. HV-a imale su mizerno topništvo u svom sastavu, da me sramota napisati. Dobivam prve informacije o napredovanju naših snaga. 126. br. HV-a je probila prvu crtu neprijatelja na više smjerova i polako napreduje prema selu Kijevu. 6. br. HV-a razbila je neprijatelja na Svilaji i goni ga po dubini. 144. br. HV-a uspješno je vezala neprijatelja na desnoj strani Peručkog jezera te se probija prema Bračevu Docu.

Zadovoljan sam. Relativno brzo smo razbili neprijatelja na cijelom sustavu njegove obrane i točno napredujemo po planu. Na smjeru napada 2. bojne 126. br. HV-a, tražim da se uključe izviđači i diverzanti. Želim pojačati tempo napada i prije mraka ući u Kijevo te presjeći magistralnu cestu D1 Vrlika - Knin.

U pozadini, inžinjerija je spremna i u popodnevnim satima već rade na probijanju puta. Sjajni su i dobro organizirani. Imamo veliko iskustvo. Zajedno sa 4. gbr. i 7. gbr. napravili smo preko 200 kilometara cesta na Dinari. Negdje oko 17 sati zove me zapovjednik 144. br. HV-a i kaže da se ispred njega nalazi izmiješana kolona vojnika i civila koji bježe prema Kninu.

Zapovijedam – ne djelovati po njima. U zapovjedništvu komentiramo prvi dan operacije, a oni bježe organizirano. To je dobar znak za nas. Na kraju prvog dana imamo jasnu sliku događanja i točan položaj naših snaga. OG Sinj sa svojim brigadama ostvarila je zadaće predviđene za prvi dan. Točno po planu.

U 20:00 u selu Sajković imamo sastanak svih zapovjednika s generalom Gotovinom i njegovim stožerom. Kada je na mene došao red, izvijestio sam ga o učinjenom i bio sam ponosan jer je OG Sinj sa svojim brigadama među prvima probila obranu neprijatelja i u cijelosti ostvarila zadaću. Dobili smo instrukcije od Gotovine za dalje.

Kaže nam – sutra mirno, držati raspored snaga i ne posustati u tempu napada da se neprijatelj ne bi konsolidirao i formirao drugu crtu. U jednom trenutku Gotovina zove svog obavještajca i zapovijeda mu da nam pročita razgovor Martića i generala Mrkšića kojega su naše službe presrele i snimile. Gledamo se. Martić i Mrkšić pričaju u panici kako ne mogu zaustaviti Hrvatsku vojsku, te Martić predlaže evakuaciju i bježanje s obiteljima. Kopiram taj razgovor i žurim na Dinaru. Gore me čekaju zapovjednici.

Dajem im zapovijed da ovaj razgovor pročitaju ispred što više ljudi i ponavljam što je Gotovina zapovjedio.

Drugi dan - 5. 8. 1995.

Nitko nije spavao cijelu noć. 126. brigada tijekom noći probila je cestu i prebacila svježe snage za produženje napada. To je veliki podvig. Uvodimo 3. bojnu i tenkovsku satniju s topništvom. 6. br. HV-a raširila se kao meduza, jako su uspješni. 144. brigada imala je određenih problema, ali i oni su spremni.

Napad otpočinjemo nešto kasnije. 126. i 6. br. HV-a su u trenu u Vrlici i na planini Kozjak. Kozjak nam je bio glavni cilj. Borbe tek sporadične. Zapovjednici javljaju da napreduju bez većeg otpora. U 10 sati primamo vijest da 7. gbr. ulazi u Knin. Požurujem svoje i mi stajemo ispred Knina. Čekamo zapovijedi za daljnje aktivnosti.

Zadaća je izvršena. Srušili smo republiku Srpsku krajinu. Puno smo vojnika zarobili, puno smo civila zatekli. Vojna i civilna policija ih preuzimaju. Dobili su tretman po svim međunarodnim ratnim pravima. Isti dan, po dogovoru sa zapovjednikom PP Sinj, njegovi dečki dolaze u Vrliku i Kijevo te uspostavljaju policijsku postaju.

Treći dan - 6. 8. 1995.

Dobili smo zapovijed što nam je činiti dalje. Najveći dio ljudi poslati kući, a manjim dijelom organizirati pričuvu u rejonu Sinja. Ljudi su pomalo prazni. Razmišlja se što ćemo sad raditi. Naučili smo ratovati i živjeti u ekstremnim uvjetima. Ni sam ne znam što im odgovoriti. Pomalo smo očajni jer osjećamo da je rat iza nas.

Žurim na sastanak u Knin. U 10:00 imamo sastanak svih zapovjednika. Gotovina bjesni, viče na nas. Govori nam da se ne ponašamo kao vojnici, nego kao barbari. Traži punu kontrolu te apelira na vojnu policiju i službe sigurnosti da drže stvari pod nadzorom.

Izdaje zapovijed o kontroli vojske na terenu i o izbijanju naših snaga na granicu RH i BiH. Treba dovršiti posao i osigurati granicu. Isti dan u Knin dolazi predsjednik Franjo Tuđman u pratnji cijele svite.

Postrojeni čekamo na igralištu, te nakon toga odlazimo na tvrđavu gdje podižemo zastavu na najvišem vrhu.

Četvrti dan - 7. 8. 1995

Čitavo ZZP Split izvršava zadaću u cijelosti. Naše snage izbile su na dugu granicu s BiH. Oslobodili smo i posljednji centimetar južne Hrvatske. Velika pobjeda malih ljudi, ali velikih ratnika koji su iznijeli teret rata na svojim leđima. U Kninu Jarnjak formira policijsku postaju. Policija preuzima potpunu odgovornost na cjelokupnom oslobođenom prostoru.

Mi u OG Sinj imamo dosta obaveza. Vršimo demobilizaciju ljudi, sortiramo zarobljenu tehniku. 144. br. HV-a po zapovijedi upućujem na Južno bojište. Treba osigurati granicu od eventualnog protunapada neprijatelja iz Trebinja. U popodnevnim satima dobivam dvije važne zapovijedi.

Dio 126. br. HV-a uputiti kao ojačanje i osiguranje granice. Bunim se kod generala Ademija jer smo tek dobili odmor. Druga zapovijed odnosila se na mene i angažman čitave OG Sinj. Trebam preuzeti zapovjedništvo nad OG Sajković u Bosni i snagama koje brane Bosansko Grahovo.

Isti dan pod kodnim nazivom Oluja završava velika operacija Hrvatske vojske. Ovo su moja iskustva i moja sjećanja. U ovakvom kratkom tekstu teško je istinski dočarati sve ono što smo doživjeli u pripremi i provedbi operacije Oluja. Još je važno napisati da se OG Sinj odmah nakon operacije Oluja preselila na područje BiH temeljem Splitskog sporazuma Tuđman - Izetbegović.

Od 12. 8. do 16. 8. 1995. Ratko Mladić osobno je vodio napad Srpske vojske s ciljem zauzimanja Bosanskog Grahova. Padom Bosanskog Grahova, Srpska vojska ponovno bi ugrozila tek oslobođeni Knin.

Uspješno smo zaustavili jake napade, te u žestokom protunapadu 126. br., 6. br., dijelovi 141. br., bojna 7. gbr., te ojačana bojna 4. gbr. razbili su neprijatelja te zatim došli pred Titov Drvar. O ovoj kratkoj, ali žestokoj i brutalnoj akciji malo se piše i zna u Hrvatskoj.

Na kraju, nakon svih obrambenih i napadajnih operacija Hrvatske vojske 1991. - 1995., te 15.000 poginulih, 36.000 ranjenih i još oko 1100 nestalih, hrvatska država ili, bolje rečeno, hrvatski političati ne žele imati junake Domovinskog rata.