savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=1302&kuna-slavi-dvadesetpeti-rodendan=  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=1302&kuna-slavi-dvadesetpeti-rodendan=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=1302&kuna-slavi-dvadesetpeti-rodendan=  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=1302&kuna-slavi-dvadesetpeti-rodendan=

Autor:

../kolumne/kolumne_autor.php?autor=6408&borislav-skegro

Škegro Borislav
Datum:
21.06.2019
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
Objavi na:

Share on Google+

 

 

Tog kišnog 30. svibnja 1994. slavili smo Dan državnosti. Poslijepodne je na prigodnoj svečanosti u zgradi Hrvatske narodne banke predsjednik Franjo Tuđman označio početak života kune kao prave službene valute Republike Hrvatske.

Podsjetimo se, prethodnik kune - hrvatski dinar – bio je formalno privremena ''valuta'' koju su potpisivali ministri financija (Jozo Martinović i Zoran Jašić). Upravo taj hrvatski dinar s likom Ruđera Boškovića na svim novčanicama uspješno je prebrodio ratni i hiperinflacijski kaos. Nakon uspješno provedenog stabilizacijskog programa iz listopada 1993. godine stvoreni su svi uvjeti da ga zamijeni prava, stabilna i konvertibilna valuta – kuna. S potpisom Pere Jurkovića. U četvrtak je proslavila dvadesetpeti rođendan.

Reklo bi se – jedna zrela valuta. Jedna od rijetkih koja je u tih 25 godina držala korak s njemačkom markom i eurom. Valuta koja je svojom stabilnošću pomogla ozdravljenju državnih financija, pobjedi u ratu i poslijeratnoj obnovi. U drugoj polovici ''mračnih'' devedesetih pomogla je i u ostvarenju najviših stopa rasta BDP-a u hrvatskoj povijesti. Stopa rasta o kakvima se današnji političari ne usude ni sanjati, kamoli obećati. Kuna je učinila još toga. Svojim performansama podigla je ugled Hrvatske u svijetu. A sada se već provodi program njenog ukidanja, uvođenjem eura. Čemu to ako je bila tako uspješna?

I ovo treba reći – prije svega, kuna i euro najbliži su rođaci. I jedno i drugo su nastali na istim zasadama, onima njemačke marke. Kuna na malom prostoru jedne male vrlo otvorene ekonomije, euro na ogromnom prostoru pod utjecajem najzdravije europske ekonomije, one njemačke. I kuna i euro slijedili su ista načela fiskalne stabilnosti i monetarne nezavisnosti. Euro je i bio prihvaćen u drugim velikim europskim ekonomijama (Francuska, Italija, Španjolska, …) samo zato što je ''govorio i razmišljao na njemačkom''. Sjedište ECB-a je, nimalo slučajno, u Frankfurtu. Kod nas je pak euro bio samo drugo ime u novom ruhu za staru, dobru, stabilnu marku.

Kuna će se dakle jednog dana pridružiti euru u malom preostalom dijelu – u izgledu novčanica i kovanica. Sve ostale karakteristike već su danas gotovo identične. A ekonomska korist za Hrvatsku bit će značajna. Negativnih nema! Neće biti nikakvog cjenovnog udara zbog tobožnjeg ''zaokruživanja'', neće biti nikakvih marifetluka tobože zločestih trgovaca. Prisjećam se kako su nas kojekakvi mediokriteti pri svakoj pa i najmanjoj reformi plašili ''eksplozijom cijena''. I kod uvođenja kune, i kod uvođenja PDV-a, i kod mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Pa tako i danas kada se stapanje kuna i eura svodi na jednostavnu administrativnu provedbenu tehniku. Nikakvog rasta cijena neće biti! Kao što ga nije bilo ni prije. Tko želi, poslat ću mu one katastrofalno netočne prognoze i predviđanja iz ranijih epizoda.

Ima, naravno, i ljudi koji misle da uvođenje eura znači odricanje od državnog suvereniteta, pa čak i odricanje od razvojne poluge. Njih je netko doveo u zabludu da nekakva ''pametna'', ili ''razvojna'' monetarna politika ima potencijal ubrzanja gospodarskog rasta. Odgovor njima je – ne postoji takva za Hrvatsku korisna politika. Kada bi postojala, sigurno bi je Francuzi ili Nizozemci već iskoristili. O Austrijancima da ne govorim. Drugim riječima, ni jedna monetarna politika ne može ubrzati rast ako su ostali ekonomski fundamenti klimavi. Prije svega javne financije u kratkom roku, a uređena pravna država i demografski trendovi u dugom roku. Na njih se vlade trebaju fokusirati, s kunom, ili eurom, sasvim svejedno.

Ono što zabrinjava je da se najveći dio današnje politike uopće ne bavi tim fundamentalnim pitanjima. Devedeset posto vremena troši se na unutarstranačko preživljavanje u beskonačnom nizu ciklusa od šest tipova izbora, preostalih deset posto na međustranačke obračune. Narodu je svega dosta. Kada i izađe na izbore, uglavnom ''kažnjava'' one za koje misli da to zaslužuju. Glasuje se protiv, gotovo nikada ZA. Jer, toga za što bi se glasovalo nema!

Nema zbog jednostavnog razloga – ono pravo je trenutno nepopularno! Pa nećemo valjda sada govoriti da, primjerice, zdravstvu prijeti potpuni financijski kolaps. Danas, 25 godina nakon uvođenja stabilne kune, pojedine bolnice duguju i više od 1000 dana za isporučene lijekove. Milijarde kuna dospjelih a neplaćenih dugova. A mi se hvalimo nekakvim proračunskim suficitom. Istovremeno se pod opravdanim pritiskom javnosti stvaraju nove financijske obveze. Ni jedna nepotrebna bolnica nije zatvorena. Ni jedna racionalizacija nije provedena. Nijedna nužna privatizacija nije ni započeta. Obrnuto, nekad privatne tvrtke se za nerad plaćaju iz državnog proračuna.

To ni kuna ni euro ni marka ne mogu izdržati. Nisu mogle ni prije 25 godina. Samo, tada se provodila odgovorna državna politika, pa i ona ''nepopularna''.

       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


17.09.1975  Posavec Krivec Ivana
17.09.1973  Babić Ante
17.09.1969  Milos Anteo
17.09.1968  Grgačić Željko
17.09.1962  Penić Tomislav
17.09.1954  Rožman Krešimir
17.09.1941  Nikola Sigfrid
17.09.1934  Matešić Zdenko
17.09.1927  Marković Zvonimir