Iza nas su još jedni izbori! Doduše, imam dojam da će učinci ovih, prema mnogim detaljima, specifičnim izborima, imati dalekosežne implikacije - naša politička scena prilično se pojednostavila, formirala su se dva bloka, uz časne iznimke, gdje te iznimke neće bitnije utjecati na buduće rezultate na državnoj razini. I kako stvari stoje ovoga momenta, isključivo koalicijski potencijali ta dva bloka odlučivat će o budućem izbornom pobjedniku. Programi, projekti, vizije ostavljeni su za neka druga, bolja vremena, a do tada i dalje ćemo trčati na mjestu i glumiti Alisu u zemlji čudesa - imat ćemo osjećaj da strašno brzo trčimo, a zapravo stajat ćemo na istome mjestu. Stoga nas uopće ne mora čuditi što sada neki analitičari citiraju A.G. Matoša, kojem je već početkom prošlog stoljeća sve bilo jasno glede vrijednosnog sustava našeg prosječnog građanina.
Stupidne “analize”
A da se taj vrijednosni sustav u međuvremenu nije bitnije promijenio i nije neka vijest, koja bi nas trebala šokirati. Konačno, i naši analitičari/upravitelji medijske projekcije stvarnosti i te kako zdušno sudjeluju u reproduciranju te provincijalne svijesti, jer tim otužnim podilaženjem vrijednosnom sustavu "malog" čovjeka i nije moguće proizvesti ništa drugo nego skromne, i to u svako pogledu, "šerife" u našim sokacima. Tim nesretnim likovima nikako nije jasno da besmislenom kritikom "svega postojećega", a posebice onih političkih sudionika koji se ni na koji način ne uklapaju u njihovu projekciju idealne (čitaj: jednodimenzionalne, autoritarne) politike, i koji u svakom pogledu predstavljaju demokratsku alternativu, a tako što je nedopustivo/grijeh/zločin u njihovoj projekciji, nužno proizvode političke monstrume, koje onda nekritička javnost zbog njihove navodne "obilježenosti" percipira kao "žrtve" neprincipijelnih političkih intriga i onda upravo takvi likovi, ni čime izazvani, nepodnošljivom lakoćom pobjeđuju na izborima. Ta činjenica strašno ljuti naše "analitičare" koji nikako da se dovoljno načude svojoj gluposti (doduše, o svojoj "pameti" imaju i te kako visoko mišljenje), pa onda u pomoć zovu još smješnije (čitaj: bedastije) političke sudionike, koji svojim stupidnim "analizama" pronalaze vječne "krivce" za vlastite neuspjehe, političke promašaje. No, problem se javlja onoga momenta kada se te (o)tužne kućne analize pojave u medijima, a sve što je u medijima pretendira na "istinitost", i uopće se ne treba previše čuditi što neki u te političke "bajke"/kombinacije i povjeruju! Rezultat je evidentan: naša politika ima sve elemente vodvilja, u kojem ludost, zbunjenost i tragičnost idu ruku pod ruku!
Politički protivnik
Sumnjam da su ovi naši vrli "analitičari" čitali tekstove C. Schmitta o političkom protivniku/neprijatelju, jer onda bi vjerojatno ipak za nijansu suvislije njegove postavke aplicirali na našu/osječku političku situaciju. Konačno, moja malenkost kudikamo je sklonija onoj teoriji politike koja posvema isključuje "neprijatelja" - on nije moj neprijatelj nego politički protivnik - ali, i više je nego očito da jedan takav stav, kod naših "lijevih" fašista ne prolazi. Oni jedan takav teorijski stav doživljavaju kao posvemašnji dokaz političke slabosti/kolebljivosti, liberalne neodlučnosti koja nije ništa ino nego pretjerana i nepotrebna sklonost "trulim" kompromisima, stoga oni svoj politički kredo svode na krajnje jednostavnu formulu - ili si s nama ili si protiv nas! |
