Nitko se u Hrvatskoj nije požalio da Bog nije pravedno i svima podjednako rasporedio pamet. Zato je koncentracija pameti u nas daleko veća nego u ostatku svijeta, i zato je naša domaća pamet nezainteresirana za ostatak svijeta. Svi sve znaju, svatko ima svoju istinu o nama samima, nitko nikoga ne sluša niti čuje, pa zato nam jeste tako kako je. Samo, ne daj Bože, reći ono što je očito. Deset godina nas uvjeravaju da je glavni cilj hrvatske vanjske politike, cilj koji „nema alternative“, ulazak u Europsku uniju. Ali bila bi prava ludost priznati da hrvatska nema vanjske politike. Da Hrvatska nema čak ni ono što svaka pristojna novina i medijska kuća u toj Europi ima: mrežu stranih dopisnika, pune stranice i vijesti o međunarodnoj politici, ne samo da bi znali što rade drugi, nego da bi i sebe prikazali tom svijetu.

Zato što ne znamo što se događa s onu stranu naše pameti, prihvatili smo sve ono što druge manje pametne zemlje u Europi nisu: preselili smo Hrvatsku na Balkan, odustali smo od ZERP-a, pristali smo jedini u EU na arbitražu oko vlastitog teritorija i granica, izručili smo hrvatske generale Haagu kako agresoru i njegovim sponzorima ne bi bilo neugodno zbog masovnih zločina počinjenih s ciljem da se spriječi stvaranje samostalne hrvatske države.

Masovni mediji u službi globalizatora

Najnoviji razlog ostanka Hrvatske na Balkanu, kako je najavila visoka predstavnica Bruxellesa gđa V. Reading, je korupcija, pošast nedopustiva i neprihvatljiva u Europi. Nitko pak da podsjeti gospođu Reading da su najveće korupcionaške afere - od Daimlera, Patrie do Hypo Banke - uvezene iz te i takve civilizirane i pravno uređene Europe. No, to bi bila ludost ravna političkom samoubojstvu. Da se to ne dogodi brinu se mediji i političke stranke. „Svi su lopovi osim nas“ urla SDP u Sabornici i izvan nje, i traži zabranu vladajuće stranke. Vladajući su zločinačka organizacija, jer su pokrali javna poduzeća za stranačke potrebe. Međutim, ludost je pitati oporbu za njihove izvore financiranja, iako su izbori i izborne promidžbe zorni dokaz da se oporba nije ništa manje potkožila iz istih izvora.

Da su Hrvatsku opljačkali oni koji su je stvarali, zna i predsjednik Josipović, te obećava dolazak nekih novih političara koji se ne mogu optužiti ili dovesti u vezu sa stvaranjem Hrvatske. Jer privatizacija je najveći kriminal i zločin, i zbog toga su ljudi bez posla i plaće. Samo bi se lud čovjek danas usudio reći da je u privatizaciji bilo najmanje kriminala, a najviše u pretvorbi koja je započeta i vođena po jugoslavenskim zakonima Ante Markovića. Ne zna se točno što je sve opljačkano ali se zna tko su krivci.

Svakako krivci ne mogu biti oni koji dobivaju 6-7 milijuna otpremnine kao zahvalu što su bili direktori javnih poduzeća. Ludost bi bila spomenuti da je to više od životne bruto plaće sveučilišnog profesora, ili pak petomjesečnih plaća tekstilnih radnica koje skapavaju od gladi.

Ludost je, također, danas podsjećati da je devedesetih godina, u vrijeme rata, razaranja, stotine tisuća izbjeglica i prognanika, izgradnje oružanih snaga, itd., državni proračun bio ponekad i u suficitu. Da je nakon prvih deset godina od samostalnosti vanjski dug iznosio devet milijardi dolara (od toga je polovica naslijeđena iz vremena bivše Jugoslavije), a da je od 2000. do danas narastao na preko 45 milijardi eura. Da je glupost, nesposobnost, sluganstvo kako hrvatske vanjske tako i unutarnje politike uzrokom i razlogom takvome stanju; da je rasprodaja Hrvatskog srebra i dužničko ropstvo uspjeh stranog kapitala, to se ne može i ne smije javno reći. Za to se brinu masovni mediji koji su odavno u funkciji (međunarodnog) profita te stigmatiziraju i sotoniziraju svako zagovaranje nacionalnih interesa, i svih drugih interesa suprotnih profitu globalizatora.

Od sadašnje vlasti gora je samo oporba

Oni pak koji ne žele shvatiti medijske poruke, tj. što danas znači biti „politički korektan“ po međunarodnim standardima, za njih će se pobrinuti USKOK i DORH. Kako reče predsjednik Josipović – krivci su poznati samo se moramo dogovoriti za što će tko biti krivi.

Od sadašnje vlasti gora je samo oporba. Jer i vlast i oporba nadmeću se u ludostima, nesposobni da se dogovore o bilo čemu. Ne mogu se dogovoriti ni o nedavnoj prošlosti, a kamo li o bliskoj ili daljoj budućnosti. Dok je tome tako ludost caruje našim sudbinama i sudbinom Hrvatske. I zato nam ne preostaje ništa dugo nego da s Erazmom Roterdamskim prihvatimo Ludost kao mjeru naše zbilje, i da prepustimo Ludosti da slavi samu sebe:

„Jer što je pristojnije nego da Ludost trubi sama o svojim zaslugama i da sama sebi pjeva pohvale? Tko bi me mogao bolje naslikati od mene same? Jesam li slučajno nekome bolje poznata nego samoj sebi? I čini mi se kako sam ja u tome čednija od većine velikih i mudrih ljudi ovoga svijeta koji, obično iz neke lažne stidljivosti, iznajmljuju kakva uližljiva govornika ili praznoslovna pjesnika od kojih slušaju pohvale koje nisu ništa drugo do sirova laž“.