U životu pamtim nekoliko političkih događaja za koje se je tvrdilo da su nemogući i nitko nije mislio da će se desiti. Nitko nije vjerovao da će se raspasti SSSR i to mirno. Nisam ni sanjao da će Ivo Sanader dati ostavku. Nisam vjerovao da će se tako brzo istopiti povjerenje u Jadranku Kosor. Naknadno objašnjenje bilo je da se radi o običnoj građanskoj naivnosti, i da je politika prevrtljiva. Poneki od mojih prijatelja tvrdi da se u svakoj od tih stvari radi o uroti. Ne bi trebalo tako dalekosežno maštati i zamišljati sve složenija objašnjenja. U filozofiji postoji metoda „Occamove britve“: ne treba tražiti složena objašnjenja ako za skup činjenica koje znamo postoji jednostavno objašnjenje.

Za Gorbačova i SSSR ne znam, ali za Ivu Sanadera i Jadranku Kosor postoji jednostavno objašnjenje: krivi čovjek na krivom mjestu. Jednostavno, desilo se. Događaji su bili rezultat krivih proračuna, odluke su donesene prema intuiciji, procesi su izmakli kontroli.

Politika u gaćicama

Što je Ivu Sanadera navelo na ostavku bilo je predmetom mnogih spekulacija. No jedno je jasno, oslonio se na krive ljude, precijenio je vjeru u njegovu karizmu, podcijenio je atraktivnost položaja koje je prepustio. Vjerovao je u prijateljstvo i ljubav prema njegovom liku, nije računao s inercijom institucija ambicijama ljudi koje je podcijenio. Htio se odmoriti i dobiti prostora, za politički manevar ali je pogriješio u proračunu. Slučaj, okolnosti na koje se nije računalo pri odluci, kriva procjena, nikakva velika spletka i vratolomija. Odluka se temeljila na unutarnjoj uvjerenosti, procesi su jednostavno izmakli kontroli.

I u zadnjem primjeru je isto. Odlazak Sanadera i događaji nakon toga stvorili su lažnu sliku o snazi njegovih političkih nasljednika. Krenulo im je i previše dobro. Ponovno zatopljenje sa Slovenijom i Europom, dobra turistička sezona. Vješti manevri varanja pobunjenih seljaka, brodograditelja ili učitelja, stvorili su dojam da i dalje stara politička taktika djeluje. Oporba natjerana da broji svoje glasove u Saboru, gdje je matematika neumoljiva, a ne da Kukuriku pokazuje svoju snagu na terenu kojeg bira. HRT je u stanju hibernacije dobrih novinara i stalnom stanju privremenosti. Medijski magnati uložili su u nekretnine i izgubili, vlasnici nekretnina ušli su u politiku i dobili.

I baš taj uspjeh pokvario je stvar. U politici nastaju trenuci kada što god da vlada radi izgleda neuspješno, štetno i pogrešno. Ekonomski uspjeh izgled kao slučajan, diplomatske pobjede kao bijedna sijela za koje se troši proračunski novac, veliki govori odjednom odjekuju u prazno, a mediji zabilježe samo usputne glupe napomene, nejasne poslovice i prazan smiješak.

To je za političara strašno. Nije se dobro procijenilo, previše se kombiniralo ili opustilo na ljetovanju. Za političare nije se dobro pokazivati u kupaćem kostimu ili gaćicama. Ono što je izgledalo kao usputni problem pokazalo je strašnu vezu svega sa svim, svih sa svima, holističku sliku politike u kojoj nema samo izdvojenih i potrganih događaja, već postoji sustav koji se nije primjećivao. Istraga o zapošljavanju Buljubašića izgledala je nevažna, pa zaboga, svi su zapošljavali svoje stranačke gojenike. Brzo je izmaklo kontroli. Istraga usmjerena na diskreditaciju Sanadera, odjednom je pokazala da su povezani mnogi.

Svi već kalkuliraju s budućim pobjednicima

Onako kako u starim vesternima jedan indijanski konjanik na obzoru prerasta u gomilu bijesnih ratnika koji jure niz padinu, tako je i ovdje jedan slučaj korupcije, korištenja javnog novca za stranačke i osobne svrhe, stvorio lavinu bijesnih skandala koji se više ne mogu kontrolirati. Strategija smanjivanja štete zataškavanjem i lažnim aferama kod protivnika nije dala učinak. Lukava rješenja nadglasavanja kod izbora ustavnih sudaca dovela su do nepovjerenja u njegove odluke. Nitko sad neće vjerovati da referendum ne treba ako je zakon povučen, jer je vlada tu sramotu htjela smanjiti odbijajući saborsku deklaraciju u kojoj bi priznala grešku. Povjerenstvo bez naročitih ambicija da otkrije veliki skandal i prijevaru, odjednom je naletjelo na nespremne i podijeljene suučesnike, lažne iskaze i svađe.

Ma sve je krenulo krivo. I sada i ni premjer susjedne države ne izgleda kao važan svjedok obrane i vjerodostojnosti već kao zainteresirani odvjetnik jedne strane. Sindikati za koje je izgledalo da će se poraženi lukavstvom povući obećavaju oštre odgovore osporavajući autoritet Ustavnog suda. I mediji sad već računaju na buduće pobjednike i buduće usluge. Počela je bitka svih protiv sviju, jučerašnji suborci postaju tek slučajni i privremeni saveznici, a saveznici već računaju i na mogućnost časnog prijelaza na drugu stranu.

Nije to zavjera već je stvar izmakla kontroli. Gubitak povjerenja je rezultat i zavedenosti slučajnim (nezasluženim?) uspjehom i slučajnim događajima koji se nisu dali predvidjeti i kontrolirati. Pouka je dvostruka: politika je previše složena da bi se sve kontroliralo, kontrola može izmaći slučajnim nedostatkom pažnje.

Situacija se doista može opisati kao „vruća kaša“. Mačke se motaju i čekaju, i tako izgleda naša politička sudbina. Na čiju stranu će prevagnuti slučaj? Tko to može predvidjeti? Svi će kasnije pričati da se radilo o sposobnostima, pameti ili urotama. Za sada ipak: krivi ljudi na krivom mjestu.