Kada pročitate naslov najvjerojatnije pomislite - opet razlike, opet podjele, opet podjela na bogate i siromašne. Ali ovaj put nije o tome riječ. I nedavna nesreća naša dva MIG-a 21, srećom bez ljudskih žrtava, pokazala je kako nam, uz sve napore i želje ljudi, predstoji još dugi put do Europe i njezinih stečevina.

Naša vojska, koja je dio NATO snaga, još uvijek leti na 40 godina starim letjelicama. U isto vrijeme kada su ozlijeđene pilote prebacivali ostarjelim helihopterima, ozlijeđenu stanovnicu malog sela u Lici prebacivali su u Ogulinsku bolnicu prastarim Yugom 45.

Modernizacija vojske zahtijeva viziju i hrabrost

Zašto nemamo nove zrakoplove, zašto nemamo nove helihoptere i nove automobile? Zašto će nam trebati barem 15 godina da stignemo Europu? Recesija je, ali u toj recesiji treba tražiti snagu za novo i za nove iskorake. Nije, naravno, dobro kada se nesreća dogodi, ali to je prilika da se povuku odlučni potezi. Modernizacija vojske je neminovnost, ali to zahtijeva viziju i hrabrost.

Modernizacija Hrvatske traži nove ljude, nove iskorake. Naravno da nisu novi zrakoplovi i novi automobili sami po sebi zalog da će biti bolje. Trebamo vizionarstvo i hrabrost, odlučnost da se uvede red na svakom koraku i rad na svakom koraku.

Nema nam druge nego se pokrenuti

Ali, u toj nuždi koja nas pritišće i u kojoj nema više vremena za čekanje, silno je važan i duh, onaj toliko pozitivni duh zajedništva. Trebamo se trgnuti i doista pokrenuti Hrvatsku, jer jedino će se tako, da se slikovito izrazim, i piloti i nesretna stanovnica Like, kao i svaki građanin ove lijepe zemlje, prevesti u bolnicu u novim helihopterima.

Jesmo li spremni na taj iskorak? Naravno da jesmo, jer nema nam druge. Valjda je svima jasno kako su i MIG 21 i Yugo 45, ionako već daleko u prošlosti.