Žene – 8. ožujak je dan kad se treba sjetiti. Sjetite se svih žena koje su ostavile trag u stoljeću borbe za ravnopravnost i ženska ljudska prava. Zastanite na trenutak, procijenite glasno gdje smo danas? Možda je to najbolji način da im kažemo hvala za njihovu borbu, žrtve i dostignuća.

Danas imamo pravo glasa, radimo 'muške' poslove, ima nas u politici i znanosti, prosječno smo bolje obrazovane od muškaraca … Ima nas više od 50%, a još uvijek prečesto 'lajemo na mjesec'.

U zadnjih deset godina ugradili smo u svoje zakonodavstvo bezbroj mjera i instrumenata, a još uvijek smo rodno neravnopravne.

Imamo svoja povjerenstva čije preporuke rijetko izlaze iz soba u kojima se donose. Galamimo zbog rodne diskriminacije i predrasuda u školskim udžbenicima. Učimo svoje sinove kuhati, pospremati i prati.

Brinemo o zlostavljanim ženama i djeci. Volontiramo po skloništima i na SOS telefonima. Umrežavamo se i prigodno prosvjedujemo.

Najviše od svega – šutimo.

Šutimo kad kroz zidove čujemo da susjed tuče susjedu. Šutimo kad nam kolegicu preskoče prilikom promaknuća. Šutimo kad nas prilikom zapošljavanja pitaju mislimo li rađati.

Pravimo se da ne primjećujemo mobing, marginalizaciju i podcjenjivanje. Okrećemo glavu na drugu stranu kad vidimo da se ismijava ženska snaga i pamet. Kad su muškarci ˝uspješni˝ od žena se traži da ˝budu bolje˝. Kad su muškarci ˝ambiciozni˝, ženama se predbacuje da ciljaju ˝iznad svojih sposobnosti˝. Ako se govori otvoreno i kritički, muškarci su 'hrabri', a žene 'lajavice'. Dok muškarce resi 'skromnost', žene su 'neprepoznatljive'. Oni su 'lojalni šefu', a one su 'šefove sjene'.

Izuzeci ne smiju nikoga zavarati. To su tek rijetki primjeri koji potvrđuju pravilo.

Ne morate biti hrabre kao Hillary Clinton ili uspješne kao Angela Merkel. Ne morate biti ni prve ni pobjednice, ali znajte da sve to možete biti.

Odlučite, drage moje, kako ćete dalje. Preporučam - idemo naprijed hrabro i solidarno, uzdignute glave i otvorena srca.