savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=198&nasa-vlada-laze-o-prosvjedima=  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=198&nasa-vlada-laze-o-prosvjedima=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=198&nasa-vlada-laze-o-prosvjedima=  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=198&nasa-vlada-laze-o-prosvjedima=

Autor:

../kolumne/kolumne_autor.php?autor=6768&josip-kregar

Kregar Josip
Datum:
14.03.2011
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
Objavi na:

Share on Google+

 

 

 

Kaže prva osoba vlade: „Nije bilo puno mogućih izbora. Ne zbog toga što smo nešto zeznuli. Nismo zeznuli nešto ili malo, već puno. Ni jedna europska zemlja nije učinila nešto tako glupavo kao mi. Mi smo očito lagali ovu godinu i pol, dvije godine. Sasvim je jasno da ono što smo govorili nije istina.
 
Ne možemo navesti nijednu važniju mjeru vlade kojom bismo se mogli ponositi, nego smo još jednom doveli zemlju do ruba. Ništa. Kada bismo morali podnijeti račune zemlji za to što smo radili prošle četiri godine, što bismo mogli reći? Ništa.
 
Gledajte, na kratki rok nema nam izbora. Došao je trenutak istine. Sveta providnost obilja novca u ekonomiji, i stotine trikova za koje i ne bismo htjeli da se znaju u javnosti, pomogli su nam da preživimo do sada. No to se ne može nastaviti. Ne može! Ne možemo, dragi moji, analizu nastaviti tjednima. Trebali smo već prvi dan reći što treba da bismo prilagodbe napravili do kraja godine, i što zapravo znači povećanje poreza.
 
Dragi moji, nismo mi savršeni. Uopće ne. I nećemo biti drukčiji. I ne mogu reći da će biti dobro… Tim kojem ste povjerili vodstvo jedva da je sposoban formulirati program djelovanja. Treba novi tim da bi se radilo drukčije. Mi ne možemo. Mi nismo sposobni nešto drugo od postojećeg. Mi za to nismo sposobni.
 
Umjesto toga mi smo lagali. Lagali smo jutrom, u podne i navečer. Ja ne mogu više tako. Ili ćemo nešto učiniti i dobiti ljude za to, ili će to učiniti drugi. Ja neću nikad dati izjavu koja će nas posvađati. Nikad. Nikad neću iznevjeriti madžarsku ljevicu. Nikad.“
 

Zar Vlada ne vidi da će izbori biti, da se rokovi isteka mandata približavaju? Pa počeli su, baš HDZ i Vlada, predizborne kampanje! Manje je sličnosti u interesima stranaka koalicije, nego u zahtjevima prosvjeda.

Naša vlada laže o prosvjedima

 
Iza zatvorenih vrata glavnog odbora MZSP, 17. rujna 2006. Ferenc Gyurcsany održao je vatreni govor, potičući odlučnost i zazivajući hrabrost svojih drugova. Tada još sa solidnom većinom u parlamentu, početkom recesije na vratu i socijalnim buntom, priznao je da je vlada „zeznula ne malo, već puno“ (na madžarskom to zvuči sočnije) i priznao je da je vlada lagala. Mislio je da će laganje spasiti vlast i da će dobiti izbore. Nakon zadnjih izbora, MZSP praktički ne postoji kao stranka. Neslavno je izgubila izbore, bivši članovi se demoralizirani, vodstvo podijeljeno.
 
Politička filozofija ponekad opravdava (Platon, I. Berlin, H. Arendt) laganje vladara u politici. No kada se vladajući ipak uhvate u laži, tada se više ne radi o moralnom problemu već strašnoj pogrešci. Političkoj pogrešci.
 
Frenca Gyurcsany uhvatili su u laži. Priznao je da je vlada lagala jutrom, da je lagala u podne i da je lagala navečer. Izgubio je izbore i stranka mu je propala.
 
Naša vlada laže o prosvjedima. Prešućuje ih, krivo prikazuje. Koristi medije i lansira izmišljotine. Nastoji podijeliti pokret i zavaditi vođe.
 
Najprije je glasnogovornik Vlade rekao da prosvjede organiziraju i plaćaju neke oporbene stranke. Umjesto da ga pitaju tko mu je to rekao i odakle mu činjenice, oporbene stranke su mlako demantirale i odbacile tvrdnje. Otkud mu taj podatak? Od ministra policije? Ne, jer je slijedeći dan ravnatelj policije jasno rekao da nema nikakvih indicija. Vjerojatna laž.
Izvješća o broju sudionika u medijima i procjenama jako se razlikuju. Sada prosvjedne šetnje imaju desetak tisuća sudionika. U vijestima se brojevi jako umanjuju. Dužina prikaza, kadriranje snimke, popratni komentari, umanjuju dojam brojnosti sudionika. Govori se o stotinama, pokaže slika Cvjetnog trga i ležerno slušanje goovornika, ali se ne pokazuje rijeka ljudi na cesti koja skandira „Dolje vlada“, „Ostavke“. Govorilo se o marginalcima, no odakle toliko marginalaca? Zar su marginalci oni koji nisu u vrhu politike, nisu nogometaši ili manekenke? Zar se građani dijele na marginalce i ovisne o vlasti? Laž. Poluistina.
 

Prihvaćam, uz oklijevanje, i prosvjed pred stanovima dužnosnika

 
U prvim danima govorilo se o nasilnim prosvjedima. Opće mjesto komentara političara je bilo: prosvjedi su legitimno sredstvo izražavanja političkog mišljenja, ali ne smije se kršiti zakon i primijeniti nasilje. No spominjali su se „ozloglašeni BBB“ i prikazivale slike sukoba u Radićevoj, kasnije su se, radi zgodne ravnoteže, pokazivale slike paljenja zastava. Sjećam se drame B. Brechta („Plebejci uvježbavaju ustanak“) u kojem prosvjede guše tenkovi, a prosvjednici ne žele preko travnjaka i cvijeća jer piše „zabranjeno gaziti po travi“. Kako je to Brecht ismijao! U masovnim prosvjedima tisuća ljudi uvijek će se desiti neki incident. Skoro nevjerojatno da, osim paljenja zastava, nije bilo većeg razbijanja ili grubih incidenata. Ne može se od ljudi koji nisu na cesti iz radosti već radi muke, očekivati ležerno fašničko radovanje. No divljanja nije bilo. Laž je isticati sliku nekolicine ljudi koji se tuku s oklopljenim i nadmoćnim policajcima. Pa naravno da do sukoba dolazi kada se prosvjednicima brani prolaz. Temeljem jednog čudnog zakona i demokraciji neprihvatljivog rješenja da se vladu ne smije smetati dok radi. U zakonu, čini mi se, „sto metara od trga sv. Marka“. To je i razlog radi kojeg prihvaćam, uz oklijevanje, i prosvjed pred stanovima dužnosnika. Vidio sam slike brutalnog policijskog nasilja, nerazmjernog prijetnji. Snimljeno je udaranje prosvjednika, njihovo ležanje na asfaltu. Čuju se prijetnje o strogim kaznama i desetak ljudi je zadržano u pritvoru (za koje djelo?). U pritvoru su iako nema jasnog zakonskog temelja za njihovo zadržavanje. Zar će se prosvjednika kazniti radi divljanja kaznom istovjetnoj kazni za teškog lopova ili ubojicu? Zar su zadržani jer postoji sumnja da će ponoviti djelo? Zahtjev da se uhićeni prosvjednici puste braniti (sa slobode) je legitiman. Nisu zaboravljeni. Uostalom, policija je morala promijeniti svoje metode kada je broj prosvjednika narastao i kad su prosvjednici izbjegli sukob u čuvanoj ulici i započeli šetnje. No politika nije promijenila ni metode ni rječnik: i dalje ignoriraju i prosvjede i oporbu, i dalje ne govore istinu („ja ne lažem ja samo ne govorim istinu“. Autor?)
 
Prosvjednike se stalno želi podijeliti u navodno različite skupine (fejsbukovci, dragovoljci, anarhisti, seljaci, ribari). Loši učenici izvjesnog „džemperaša“ Tupurkovskog koji je skovao izraz „neprincipijelna koalicija“ došli su na svoje. Prvih dana nagovještavalo se postojanje sukoba dragovoljaca i drugih prosvjednika. No ustanovilo se da nisu svi dragovoljci lojalni vlasti, niti da su studenti masa za batine. No takve napetosti i podjele sistematski se ističu i preuveličavaju. Laž. Stalno se slikaju i ističu parole protiv kapitalizma. Zašto takvih parola ne bi bilo? Zar i jedan revolucionar smije propustiti priliku da da smjer masovnom buntu naroda? No prosvjednici ne traže revoluciju, nego izbore. No davati značaj organizatora fantomskoj „Radničkoj borbi“ i strašiti građane slikama crvene boje na tablama HDZ-a je iskrivljavanje stvarnosti. Nije istina. Uostalom, u svakom narodnom buntu ima i provokatora.
 
Istina je da su svi, makar različiti, za odlazak ove vlasti. Govorilo se i to da su prosvjedi nepotrebni i neplodni jer nemaju jasne zahtjeve. Gore od laži: glupost. Jedinstven zahtjev, sasvim jasan, usprkos razlici u tonu i snazi traženja jest raspisivanje novih izbora i odlazak ove koalicijske vlade. Zar Vlada ne vidi da će izbori biti, da se rokovi isteka mandata približavaju? Pa počeli su, baš HDZ i Vlada, predizborne kampanje! Manje je sličnosti u interesima stranaka koalicije, nego u zahtjevima prosvjeda.
 

Lažu nas ujutro, istinu prikrivaju u podne, a boje se već svaku drugu večer

 
U vijestima su tako i počela izvješća koja su diskretno isticala da su prosvjedi protiv svih stranaka. Svima se pale zastave i svima viče da su lopovi. To nije sasvim točno. Zapravo to je isforsirana neistina. Glavni zahtjev je da koalicijska vlada ode. Traži se raspisivanje izbora – odmah. To da prosvjednici ne vole mlaku oporbu je točno, ali prosvjedi su protiv Vlade - prije svega HDZ-a – to je sasvim, očito. Baš prosvjednici traže izbore, a na izborima će glasati za liste, tako da ne doživljavam u tome ekvidistancu prema svim strankama.
 
Broj prosvjednika raste. Mediji vijest o prosvjedima stavljaju među vijesti o pregovorima sa seljacima i s ribarima. U jutrošnjim vijestima HRT-a, najveći prosvjedi do sada bili su šesta vijest, s malo slika i kratkog trajanja. Ministra Čobankovića pokazali su u punoj raskoši kako obećava ribarima rješenja, seljacima novac. Želi pokazati da Vlada pregovara i to uspješno. No cijena plavog dizela kao zahtjev nije isto kao traženje prijevremenih izbora. Tisuće prosvjednika koji traže izbore, i traže ostavke, to je politička pobuna građana, ne uski grupni interes.
 
Lažu nas, lažu. Lažu nas ujutro, istinu prikrivaju u podne, a boje se već svaku drugu večer. Strah vlasti od prosvjeda razmjeran je neuspjehu u prikrivanju istine. Boje se da se ne radi o protestnom pjevaču nego da će jednoga dana i cijela Hrvatska biti na ulici, a oni sami u svojim dvorima. No i u strahu postoji izbor: lagati i nadati se čudu ili pak legitimitet dobiti na izborima.
 
Da nije onakav govor održan i kod nas na nekoj zatvorenoj sjednici?
       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


28.03.1981  Crnić Silvia
28.03.1977  Parić Darko
28.03.1944  Slabinac Krunoslav Kićo