Ovu kolumnu ću započeti jednim briljantnim citatom Platona koji kaže: ''Cijenu koju dobri ljudi plaćaju za to što ne sudjeluju u javnim zbivanjima je to da njima vladaju pokvareni ljudi''. Ovaj Platonov citat, kao i slijedeći citat Ive Andrića: ''Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati'', najzornije oslikavaju sadašnje stanje u zemlji i Zagrebu.

Facebook prosvjednici u Zagrebu i diljem Hrvatske su upravo izraz bunta dobrih ljudi koji ne žele da njima i dalje vladaju pokvareni ljudi i traže da budale zašute, da pamet progovori i sankcionira ''fukare''.

Stoga sam u ovoj kolumni odlučio čitateljima portala dočarati profile prosvjednika, njihove sudbine i probleme. Odlučio sam to zbog toga što mnogi mediji o tome šute. Njih naprosto ne zanimaju sudbine i problemi prosvjednika, već senzacionalizam. Bave se perifernim stvarima,a ne oslikavaju bit prosvjeda.

U prosvjedima sudjeluju mladi ljudi koji su završili fakultete i duboku su frustrirani činjenicom da ne mogu dobiti zaposlenje. Primjer mladog čovjeka koji je završio Ekonomski fakultet s prosjekom ocjena 4,7, a već treću godinu čeka prvo zaposlenje- najbolje oslikava položaj mladih u društvu. Rekao mi je: ''Moje kolege, djeca ''podobnih'' i imućnih, sa prosjekom ocjena 2,3 odmah su preko veze dobili posao, a ja sam dobio PTSP od tražeći posao''.

Što reći o slučaju mlade djevojke koje je završila srednju školu prije četiri godine, nema novaca za studiranje,bezuspješno se pokušava zaposliti, mama radi- ali već četiri mjeseca ne prima plaću, tata je izgubio posao prije godinu dana ,a obitelj živi od dedine mirovine koja iznosi 1950 kuna.

Na prosvjedima su i žene- majke sa djecom koje su nakon porodiljnog dopusta dobile otkaz ili su otkaz dobile kad su obavijestile poslodavca da su zatrudnjele i ne vide mogućnost svog skorog zaposlenja. Mnogima od njih banke prijete ovrhama nad stanovima.

Voda do grla je došla i umirovljenicima. Imam 41 godinu radnog staža, mirovinu od 1890 kuna, dvoje djece koji su nezaposleni i onda kažu da sam huligan i anarhista- reče mi jedan umirovljenik.

Ovi ljudi nisu ulica, huligani, anarhisti ili buntovnici bez razloga, oni naprosto buntovnici sa razlogom iza njih stoje ljudske sudbine, žele živjeti u normlnoj i uređenoj državi, žele posao ili jednostavno rečeno žele normalno živjeti. Oni žele promjene, ne žele glasovati za stranke, traže promjenu vlasti, žele izborni zakon koji će im omogućiti glasovanje za čovjeka koji će njima odgovarati, a ne svojoj stranci.