Maraton lađa, osim onog sportskog, kao što je i red, imao je i one druge sitne radosti u smislu malih političkih pozicioniranja. Na zapovjednom brodu bio je predsjednik Mesić i naš župan Dobroslavić, a s predsjednikom je stigao i budući, vrlo vjerojatni, kandidat za predsjednika Nadan Vidošević. Sve bi to bilo u redu da nije došao i Bandinini od Zagreba sa svojim gradskim poslušnicima. Kako se Bandić dosad uvijek slikao uz Mesića gdje je trebalo i nije trebalo, napadno pokazujući svima svoju prisnost s njime, ovaj put, situacija je bila gotovo ledena. Bandić se ni jednom nije potrudio napraviti nekoliko koraka do Mesićeva stola pa je za one slabije znalce situacije izgledalo kako se jedva poznaju. Jedino je Jambo, koji u svemu pokušava oponašati svog idola Bandića, i dalje dobro pazio da mu glava uđe u svaki kadar u kojem slikaju predsjednika, trčeći povremeno k Bandiću da mu ovaj ne bi, nedajbože, nešto zamjerio. Bila je tu i bivša županica Mira koja je 'učila' od Jamba kako se to radi pa je iskoristila prvu priliku kad se gospar Dobroslavić digao sa stolca uz Mesića, i odmah (hop!) zasjela na njegovo mjesto. Ostala joj je, valjda, navika. Srećom, protokol zna svoj posao pa je ipak morala vratiti županu stolac, ma koliko joj to teško palo. Je li Mesić svojim druženjem s Nadanom poslao poruku samo Bandiću, Josipoviću i Milanoviću? Hebrangu sigurno nije. Njemu ne šalje takvu vrstu poruka. O njemu, što misli, to i kaže. Kako god, Bandićeve ambicije su samo nebo pa ga je već pojava Nadana na brodu i to još s Mesićem, baš gadno snervala. Ali snervala je i druge. Neke tek kad su saznali, a neki su na vrijeme saznali pa zato nisu ni došli. Mene je dotle razveselila pobjeda Gusara iz Komina. Ne mogu si pomoći. Nije što su moji, nego su najbolji.

Jesen će biti zanimljiva. Igara neće nedostajati. Što se kruha tiče, vidjet ćemo što će nam donijeti rebalans. Ipak, rezultati krize sve su vidljiviji. U prvih šest mjeseci ove godine promet u maloprodaji manji je za 16,6 posto, prema istom razdoblju prošle godine. Samo je nekoliko proizvoda u porastu. Kruh za senzacionalnih 15,3 posto. Jedemo sve više kruha, a sve manje svega ostalog. Zanemarivo su porasli lijekovi i kozmetika, ali zato dobrih 6,4 posto više trošimo na cigarete. Svi ostali proizvodi su u debelu minusu. Čudan smo mi narod. Kad su nam zabranili pušenje, počeli smo sve više pušiti. Možda za onoliko za koliko smo smanjili pijenje kave u kafićima u kojima su nam zabranili pušenje. Sve dođe na svoje. Iznos koji smo smanjili za kave, upucali smo u cigarete. Država je opet profitirala. Od poreza na cigarete. Možda ne nužno naša, možda smo pomogli Bosni s neumskim cigaretama? Kud koji, mili moji. Ono što je pouzdano naša država uzela, to je onih dva do četiri posto na plaće. Skupljaju vrijedno i pomalo. Zrno po zrno. Nama dotle ostaje samo pušenje i nada da znaju što rade.

U Gradu valjda znaju što rade i kako će namiriti svoju proračunsku rupu. Najbolje im je da ni ne postavljaju nove pročelnike. Kad ih je već troje otišlo, možda bi Medović mogao preuzeti i njihove resore. Čini se da je nezamjenjiv. Zna. O svima sve. To mu je još ostalo od rada u nekim 'službama.' Pa će biti koristan. Mogao bi tako uštedjeti tri pročelničke plaće. Nije to malo novaca. S druge strane, to ipak nije dovoljno za namiriti sve one milijune koji nedostaju. Prema prijedlogu Zakona o lokalnoj upravi koji bi trebao biti izglasan idući mjesec, svim zaposlenim u tim strukturama smanjit će se plaća za trideset, a možda i malo više posto. To je u redu, jedino ne razumijem zašto Vlada nije išla i s prijedlogom o trideset postotnom smanjenju plaća svih zaposlenih u državnoj upravi i javnim poduzećima. Onda bi to bila vjerodostojna priča. Ovako ispada, udaraju po onima koji im nisu najbliži, dok se po ministarstvima i ostalim državnim institucijama i dalje kriza osjeća samo u rezanju reprezentacije.

Ukidanje prevelikog broja općina i gradova druga je priča, ali zahtijeva pripremu. Suvisli plan i metodu kojom će se odlučiti koga treba ukinuti - zasad nismo čuli. A nije tako komplicirano. Samo treba u Zakon ugraditi naputak ili što već, po kojem mogu egzistirati one općine i gradovi koji od vlastitih poreza, prireza i prihoda mogu plaćati plaće, održavanje i kakav- takav razvoj. Ostali se automatski ukidaju. Onda nema natezanja ni pobuna ni demonstracija pred Vladom. Preko pedeset posto potrebnih sredstava za opstanak brojne općine dosad su dobivale od države. Pa zašto onda ne bi svako selo tražilo svoju općinu? Država tako daje potrebna sredstva za zapošljavanje pola sela ili barem većeg dijela obitelji načelnika općina. Vlada novim prijedlogom Zakona to lako može riješiti jer matematika je precizna. Pa tko voli, nek' izvoli. Hoćete općinu? Nema problema, samo ju morate sami financirati. Eto vas.