Svjetska banka potrošila je puno novaca na istraživanje u kojem je saznala kako Hrvati premalo rade, sjede po kafićima, a za sve probleme kriva im je država ili netko izvan njih samih. Kao da to i sami nismo znali. Kako je moguće da se radi o istim tim Hrvatima koji se smatraju vrlo dobrim i poželjnim radnicima, kako svojevremeno na njemačkim 'bauštelama', tako i u brojnim državama gdje žive i rade? Prema istom istraživanju produktivnost u odnosu na plaću preniska nam je, ali su nam zato socijalna davanja prevelika. Svi hoće u prijevremene mirovine pa ostaje sve manje onih koji plaćanje toga mogu i zaraditi. Imamo više branitelja 'prvoboraca' nego u bivšoj Jugi nakon rata s Hitlerom. Svi su naši branitelji prije rata bili beskućnici pa im je država morala ili još mora riješiti stambeno pitanje.

Tko će sad napraviti reviziju branitelja kad su najsigurnija glasačka mašina za one koji su im sve tako velikodušno dodjeljivali? Registar branitelja i dalje je bolje skrivan od onog s imenima članova masonskih loža. Osobno poznajem desetak branitelja koji su bili dobrovoljci u ratu od početka do kraja, koji se danas bore sa svojim noćnim morama PTSP-ja i svakodnevno marljivo rade da zarade za bolji život sebi i svojim obiteljima. Jedan je od njih s čak 49 gelera u tijelu koji za sad izazivaju samo bolove, ali ako se pokrenu, mogu ugroziti život. Ništa nisu tražili, rade i samo ih ponekad uhvati tuga kad vide tko je sve dobio braniteljsku mirovinu i tko se busa u prsa braniteljska. Možda bi trebao Bajić malo preispitati i imovinu onih liječnika koji su potpisivali invaliditete i prijedloge za mirovinu.
Jer ima se, nije da se nema.

Baš zato smo ushićeni rečenim državnim odvjetnikom Bajićem koji istražuje neke državne firme poput HEP-a i HŽ-a ustvrdivši kako je nedopustivo takvo poslovanje '...u vrijeme kad institucije države moraju biti iznimno osjetljive na svaku proračunsku kunu...'. Tek sad je jasno zašto se dosad kriminalom u tim državnim poduzećima Odvjetništvo nije bavilo. Dosad se nije moralo paziti na svaku proračunsku kunu. Tamošnji menadžeri baš imaju peh. Kud ih baš sad pogodi?

Neki maturanti su nam se vratili, neki su tek otišli pa što bude. Zašto su išli baš u Španjolsku kad se vraćaju s gripom? Zato što nitko nije imao tri čiste suvislo riješiti taj problem odgodom ili promjenom destinacije. Zato što se odgovornost nevjerojatnom lakoćom prebacuje s jednih na druge. Na kraju priče najlošije su prošli sami maturanti koji su ekskurziju s takvom radošću čekali. Jer, već nakon tri provedena dana, prvi su dobili febru i smješteni su u sobe u kojima su s lijekovima i čajem proveli vrijeme do povratka autobusom, u kojem su se virusi širili i na one koji su dotad ostali zdravi. Neke su ipak hitno vraćali avionom. Za utjehu pred put onima koji su pošli prije tri dana, ravnatelj Paskojević preporučio je da se ne zadržavaju u zatvorenim prostorima.

Možda da trče po španjolskim livadama? Pa išli su na dobar provod u hotel, kafić, disko, restoran i autobus. Istina je, ne možeš zaustaviti širenje gripe, ljudi danas putuju i gripa se brzo širi. Ali uporno ustrajati na putovanju u smjeru epidemije, ako ne i pandemije, bez obzira bila ona potvrđena od Svjetske zdravstvene organizacije ili ne, potpuno je neodgovorno i bedasto. Ma što ravnatelji govorili. Sad, što je tu je, čini se da je gripa stigla i najbolje je nabaviti zaštitne maske. Ne moramo baš uvijek biti Balkanci, nego se za promjenu ugledajmo u Japance. Čemu se zaraziti ako ne moramo? Osim ako ste niste poželjeli malo bolovanja u skladu s onim o radu u Hrvata s početka teksta. Eto vas.