Naš se gradonačelnik naš'o u gabuli. Tužila ga bivša gradonačelnica, ali ne kao javna osoba iliti društveno-politički faktor, nego privatno, kao obična građanka. Zato što je izjavio kako od stotinjak ugovora u Gradu, nema ni jednog koji je u interesu građana nasuprot interesu privatnog kapitala. A usput, i da je zatekao dosta tajnih ugovora. Kako će sud rješavati ovaj slučaj, teško je gatati. Hoće li ići u Grad brojati ugovore proučavajući u čiju su korist, ili na čiju štetu, hoće li im biti dovoljno što su detalji nekih ugovora još uvijek nedostupni javnosti mada su neslužbeno 'iscurili'? Hoće li se prodaja zemljišta na Srđu tretirati kao tajni ili javni ugovor jer nije bilo oznake tajnosti, ali nitko nije znao za tu prodaju pa ni gradski vijećnici? S druge strane, spada li u opis posla gradonačelnika obveza da sve ugovore koje potpiše odmah trči fotokopirati kako bi ih razdijelio svima naokolo? Jesu li izjave u kampanji, a posebno nakon nje, u smislu političkih ocjena utužive? Smije li Jadre u Saboru reći za bivšeg Sanadera – svašta je radio pa pobjegao?! Smije li Kajin ili neki drugi zastupnik reći premijerki – lažeš, Jadranka? Smije li Jadranka reći Vesni - lažeš, Vesna? Koja je i kolika granica u politici između javnog i privatnog? Što sve spada u političko prepucavanje nad stolom, a što su dopušteni udarci pod stolom? Kad je trenutak u kojem masnice pređu u duševne boli i imaju li pravo političari zbog političkih udaraca imati duševne boli? Sve mi se čini da sud neće imati lak posao jer će morati odlučivati o tome što jest, a što nije politika i što moraš trpjeti kao javna politička osoba, a što postaje osobna duševna bol.

Što se tiče pucanja po protivniku, u naoko mirnoj Županiji zaratilo je s jakim detonacijama kao na pravom minskom polju. Zapucala je Ane Sindik na 'nevini' upit Frana nam Matušića. Pa je rečena dama, koja je vrlo blisko i baš lijepo surađivala s bivšom vlašću ili barem s nekim njenim dijelovima, odjednom prozvala nekoliko esdepeovaca koji su joj u agenciju kojoj je na čelu, 'uvalili' zaposlenike 'preko veze'. Što ju je, naravno, šokiralo ali – što je, jadna, mogla? Šutjela je dok nisu 'pali'. Nije navela je li joj i tko 'uvalio' ostale zaposlenike. Iz svega što se počelo događati na hrvatskoj političkoj sceni, čini se da je zauvijek prekršen 'zavjet šutnje' među dvjema najjačim strankama. Je li voda došla do grla pa je konačno počelo? Prvo s HEP-om i onim 'jadnikom' koji je radio za domovinu u središnjici HDZ-a dok je obilatu plaću primao u HEP-u. Kako je vrijedno radio, tako je dobio i stančić od stotinjak kvadrata po povlaštenim uvjetima od istog HEP-a u kojem se nije ukazao ni na jedan dan. Ima li još tako vrijednih zaposlenika diljem domovine koji plaću primaju od HEP-a, a rade recimo u Čepikućama, još nije iscurilo. Ako je stvarno pukla 'Omerta', svašta bi moglo na viđelo. Možda nam to donese toliko potrebno smanjenje broja zaposlenika u državnim firmama i administraciji i smanjenje obilatih 'sinekura' za povlaštene na svim razinama.

Hoćemo li građevne dozvole konačno dobivati u zakonskom roku od tri mjeseca, saznat ćemo nakon nekih promjena u Uredu za izdavanje istih, a Županija upravo priprema ozbiljne promjene u svrhu njihova brzog izdavanja. Neki arhitekti iz Grada ušli su u taj gradski ured kako bi se ubrzalo rješavanje nagomilanih predmeta koje sadašnji zaposlenici ni fizički ne mogu stići u primjerenom roku. Ma koliko takvi potezi izazivali sumnju u neke 'igre', men'se čini da je to prilično dobar potez. Ako se uzme u obzir da u taj gradski ured više od pola zahtjeva stiže nepotpuno i /ili van gabarita zadanih GUP-om, onda je to dobar način da arhitekti konačno nauče što sve moraju priložiti i kako se 'umjetnički ' izraziti unutar zadanih likova, e da bi njihovi investitori dobili dozvole u zakonskom roku. Jedino bi arhitekte trebalo nakon nekoliko mjeseci zamijeniti novim kako bi svi došli na red i jednom za svagda naučili što moraju i gotovo. Zaboga, pa nije to atomska fizika ma koliko se ponekad čini kako naši zakonodavci kompliciranjem zakona upravo tome teže. Budimo realni, voda jest došla do grla i ma koliko mi gunđali protiv građevinskog lobija, gradnja pokreće zamašnjak. Plaćaju se komunalne naknade što podiže lokalnu infrastrukturu, plaćaju se porezi, prirezi i PDV, zapošljavaju ljudi raznih struka kao radnici i kooperanti, industrija ima kome prodati svoje prozore, vrata i namještaj, a svi ti zaposleni žive i troše u našim butigama, iznajmljuju sobe ili stanove što povećava protok novca, rada i kapitala. Ako sam dobro razumjela, upravo to nam je neophodno. Eto vas.