U prijedlogu županijskog plana iskrsnule su neke nove turističke zone, dok su neke prije već ucrtane - nestale. To ni nije sporno jer posve je besmisleno držati na papiru nešto turističkom zonom ako nema ni infrastrukturu, a ni potencijalnog investitora. Upravo zato čudi što su Sestrice u Dolima planirane postati turističkom zonom u dijelu koji je u vlasništvu općine i nad kojim se vodi sudski spor. Znajući situaciju u pravosuđu, spor mirno može potrajati sljedećih nekoliko godina, što znači da do okončanja, dakle najmanje sljedeće četiri godine, nema ništa od investiranja u turizam na Sestricama. S druge strane, poviše te općinske zone postoji investitor koji ima puno hektara zemljišta, projekt i plan predstavljen ovih dana u Radissonu koji izgleda doista sjajno, plan kojim bi se oživilo i gospodarski potpuno preporodilo Primorje, a Sestrice napravile turističkom destinacijom. Zašto ništa od planiranog nije ušlo u turističku zonu, ostaje posve nejasno, tim prije što je još do nekidan nad Sestricama visjela opasnost pretvaranja u vojnu bazu. Što je Primorje dobilo ovim i ovakvim planom? Baš ništa. Čak da dobije spor, općina nije i ne može biti investitor turističke destinacije. Iz svega se čini da je priča napravljena na način – 'brigo moja, prijeđi na drugoga'. Ukoliko se ne usvoje primjedbe tijekom rasprave plana, budućem investitoru ostaje čekati sljedeći ciklus promjena, znači, najmanje četiri godine ako do tada ne izgubi volju investirati silne eure tamo gdje ga ne žele i gdje će mu investiciju jesti godine i godine jalovog administriranja. Možda mu je jednostavnije preporučiti da odmah ode u Crnu Goru gdje investitore dočekuju raširenih ruku.

S druge strane, po tom istom županijskom planu nije usvojen zahtjev Grada da u gruškom zaljevu bude komunalna marina od tisuću vezova za domaće stanovništvo i manja komercijalna od stotinjak vezova, već se izlazi u susret investitoru, točnije Atlantskoj, za gradnju komercijalne marine, koja je taj posao dogovorila još s 'mamom'. Ne bi to bilo sporno i vrlo vjerojatno bi to bila lijepa marina, iako je na par stotina metara udaljenosti od također komercijalne marine, one u Komolcu. Problem je što domaći nemaju gdje svoje barke vezati nego bi morali neđe drugo poć'. Valjda u Crnu Goru. Tamo su, doduše, još vezane neke barke dubrovačkih vlasnika, ali ne njihovom voljom. No, to je neka druga teška i tužna priča koje se prisjećamo baš ovih dana.

Na Gradskom vijeću bilo je dozlaboga naporno slušati prepucavanja kojem je jedina svrha vlastita promocija vrlih nam vijećnika. Naravno, najagilniji su bili oporbenjaci koji su imali primjedbu na baš svaku točku dnevnog reda. Pa je tako jedan sasvim dobar Glavićev prijedlog prihvaćen. Pazi sad, ali on im ne dopušta prihvaćanje ako ne prihvate sve prijedloge u paketu. Draže mu je ništa jer onda može vikati - niste prihvatili. Koja je svrha svega toga i gdje je onda interes građana na koji se toliko pozivaju? Ipak, najzabavniji je Kisić koji se toliko uživio u svoju ulogu da je pomislio kako je saborski zastupnik pa je stalno ispravljao netočne navode, dijelio lekcije, jednom riječju - nije prestajao govoriti. Sad kad mu je 'mama' konačno dopustila govoriti, ne zaustavlja se. Uživa li više u vlastitu glasu ili hrabrom, gotovo samostalnom nastupu- nije posve jasno. Šteta što se Olga nije ugledala na barba Luku jer bi onda držala sve konce u rukama i imala red u vijećnici što bi smanjilo višesatno ugnjetavanje i nepotrebno ponavljanje besmislica. Uskoro nam dolazi mjesec borbe protiv ovisnosti svih vrsta , možda ne bi škodio i jedan alko-test u Vijećnici.U koga se pak ugledao gradonačelnik, još nije sigurno. Neki kažu da je već bahat na 'mamu', drugi kažu da se dobro drži s obzirom na kaos koji je u gradu zatekao. Meni se čini da je istina, barem za sada, negdje na sredini.

Što se rata Grada s Društvom prijatelja tiče, čini se da ovaj sve više izlazi iz okvira civiliziranog i pristojnog ophođenja. Svako tjeranje maka na konac rađa samo i isključivo sukob, a ako se upetljaju i stranački ratovi, onda je sigurno da će najlošije proći – briga o starini. Na kraju Društvo ma kako dobro i vrijedno radilo, a jest, mora stati na loptu i pristojno razgovarati sa onim tko upravlja gradom i čija imovina im je dana na brigu. Treba pokazati čiste račune. To spada u normalno poslovno komuniciranje . Doista je vrijeme je za hitno hlađenje i razgovore jer sve drugo potpuno je nepotrebno tjeranje inata koji ovaj Grad ne zaslužuje. Inat se i inače tjera samo u dječjim i ljubavnim igrama. Koliko sam razumjela, ovdje se o tome ne radi. Eto vas.