Kako stvari stoje u ovome gradu definitivno se odustalo od svake suvisle ideje politike. I ova opora konstatacija podjednako vrijedi i za one koji predstavljaju poziciju, ali nažalost ništa bolje stanje nije ni među opozicijom. Doduše, nismo uopće sigurni da ova uobičajena politička podjela u ovome gradu funkcionira, jer i više je nego vidljivo da je centar moći/odlučivanja negdje drugdje, a da naši poglavari, vijećnici samo glume "vlast". I kada ta banalna činjenica postane opće mjesto, a postala je, onda je daljnji slijed posvema logičan: sve maske padaju, car je gol, i akterima jedino preostaje da javnost uveseljavaju svojim tragikomičnim postupcima, odlukama koje pripadaju razini dječjih vrtića. I onda u toj tužnoj cirkusijadi nema kraja! I sve bi to bilo manje tužno da se ne događa "sada i ovdje" i pred očima javnosti. Mediji marno bilježe sve "bisere" naših čelnika, koji mrtvo ozbiljni jedan dan o izvjesnim pojavama, ljudima imaju jedan stav, a onda drugi dan, ničim izazvani, o istoj stvari izriču posvema suprotan stav. I to bi oni mirno podveli pod rubriku pragmatične i realne politike, koja eto od njih traži i određenu nedosljednost. I sve bi to, možda, i bilo smiješno, kada u sebi ne bi sadržavalo elemente tragedije.

Tiha, građanska većina
Naime, nisam uopće previše siguran da će javnost/građani na adekvatan način (čitaj: na izborima) kazniti glavne protagoniste ovakvog ponašanja u politici. I više sam nego siguran da će njihova reakcija biti ili posvemašnja apstinencija, odustajanje da se makar i na pasivan način sudjeluje u odlučivanju, ili će samo slegnuti ramenima, zapušiti nos i birati između "već viđenoga", te rezignirano konstatirati da su svi akteri u našoj politici ISTI. Ne mislim da su apstinencija i rezignacija pravi odgovori na ovo naše nepodnošljivo političko stanje, koje svakako predstavlja uvredu zdravom građanskom razumu. I kako se u svemu tome snalaze politički predstavnici te "tihe, građanske većine", koja bi, vremenu usprkos, trebali sustavno promicati liberalno-demokratske vrijednosti? Nažalost, od jedne, dugi niz godina, pa čak i u onim, za liberale nepovoljnim, ratnim vremenima, relevantne političke stranke, njeni "novo-stari" tumači uspjeli su je svesti na onu političku opciju koja nestrpljivo i očajnički traži političke partnere kako bi, u nekoj ideološki nedefiniranoj simbiozi, uopće preživjeli na lokalnoj političkoj sceni. Moram biti iskren i reći da takav kraj/krah ni u najgorim scenarijima nisam mogao zamisliti. No, to je još jedan u nizu dokaza da se politikom ne može baviti baš svatko, a ponajmanje nervozni i frustrirani pojedinci koji ne razumiju temeljnu premisu politike - političari moraju biti servis građanima! Ili da budemo još precizniji - služiti znači da javni interesi moraju biti iznad pojedinačnih! Riječ je o nadasve jednostavnoj i lako pamtljivoj formuli, koju nažalost velik broj aktera u politici surovo ignorira i zaboravlja.

Politička mimikrija
No, tješi me ipak spoznaja da u konačnici takvi likovi ipak bivaju prepoznati. Ni politička mimikrija ne može biti vječna kategorija! I na kraju, onima koji su povjerovali da se gradnjom nekoliko metara pruge, pločnika rješavaju svi naši bitni problemi, opet ću ponoviti da su u krivu - izgradnja kritičkog (čitaj: koji zna koristiti sva svoja prava, a ne zaboravlja ni jednog trenutka na građanske dužnosti) građanina, koji posjeduje svijest o svojoj važnosti kudikamo je zanimljiviji (i teži) projekt. Stoga sam se slatko smijao svim infantilnim blagdanskim čestitkama, u kojima opet nitko nije spomenuo važnost vlastitog radnog doprinosa u pozitivnim promjenama u društvu, a bit će da je na ovim prostorima institut "odgovornosti" posvemašnja apstrakcija.