 |
Hrvatska se suočila s ulaskom u EU! Geslo je: tko je jamio, jamio je! Prodali smo fiksnu i mobilnu telefoniju, satrali INU, rastočili PLIVU, ispoklanjali banke, rastrančirali brodogradnju, rastjerali Hrvatsku vojsku, ponizili branitelje, promovirali pretvorbene alkemičare u ugledne građane i ostalo nam je samo da za sve proglasimo krivog Polančeca, a SVI ostali - nevini! Bili oni mastodonti novinarskog reketa, kupovine HYPO Consaltinga za nižu cijenu od realne, sustavnog zatiranja istine, pokušaja preuzimanja Radija 101… što se skupilo 100 tisuća ljudi na glavnom zagrebačkom trgu – nije važno! Samo da se osudi Polančeca i sve je riješeno! Zatvorit će se Poglavlje 23 i s njim sve pretvorbene malverzacije, otimačine, reketarenja, bezrazložna blaćenja, sakaćenja i medijske hajke. Ratni profiteri postaju legalna viša klasa u Republici Hrvatskoj. Sve je već oprošteno ili zaboravljeno, a sad će biti i podvučena crta. Više nitko neće postavljati pitanja zašto je Ivo Pukanić letio u zrak, zašto je Ninoslav Pavić hapšen, a nakon bure u Vladi pokojnog Ivice Račana pušten na slobodu? Zašto je zataškana „afera Grupo“? Zašto je lučonoši svega najljepšeg što se događa u Hrvatskoj zadnjih 20-ak godina letio auto u zrak? Je li krivo parkiranje ili nešto puno ozbiljnije? Zanimljivo je pripomenuti da nosioci demokracije svjetla i europejstva – ni tjednik ni dnevna tiskovina EPH o tome nisu objavili ni riječ? Niti Jelena Lovrić, borac za istinu i raskrinkavanje malverzacija o tome nikada nije objavila ni slova!
Je li moguće da u Njemačkoj glavni urednik bilo čega bude osoba sa Stasi dosjeom? Naravno da nije, ali zato je u Hrvatskoj sasvim demokratski i normalno da spodoba, Udbin doušnik, bude urednik. Tako je normalno da u takvim tiskovinama rade ugledni novinari koji objavljuju sms intervjue s premijerom koji ovaj nikad nije dao. I nikom ništa!
Ima u Hrvatskom novinarstvu i „uglednih kolumnista“, osuđenih obiteljskih nasilnika koji bi propovijedali što, kako i kada treba raditi! U demokraciji nemoguće, u Hrvatskoj, uobičajeno. U njihovim počecima, kad im je zaplijenjenim hrvatstvom curila slina mržnje i omalovažavanja drugačijih i drugačije mislećih!
I mnogi drugi kolumnisti, kad ih se upita kako ih nije sram raditi u takvim medijskim katakombama, imaju odavno skovano opravdanje: Radim za plaću, moram od nečega živjeti! Ja sam potpuno čist/čista, neokaljan/neokaljana! Zanimljiv odgovor koji se već sretao i na Nurnberškom procesu gdje su se čuvari iz logora pravdali kako samo rade svoj posao!
I dželati samo rade svoj posao! Uostalom, svaki se atentator smatra profesionalcem. Pitanje je, bolje stav - da je moralno neprihvatljivo! Tako je neprihvatljiv „profesionalizam“ i hrvatskih proljev pera koji se pravdaju, iako su i sami dio gnjusnog stroja stasalog u Hrvatskoj, zajedno s pokojnim Marinkom Božićem i „ST”-om: KOS-ovom medijskom podmetaljkom s kraja 80-ih i početkom 90-ih. HR novinarstvo jedna je od rijetkih „profesija“, bolesnija od političkog sadašnjeg vodstva, a vjerojatno i buduće garniture koja će silovati istinu i nastojati sebe prikazati onakvima kakvi nisu, niti mogu biti!
Za vođenje mora se imati vizija, znanje i snagu! Oni koji su sirotinju izbacivali iz stanova, sad se prave da ne znaju odakle im stanovi, tvornice i dionice zaslužuju sve osim onoga što imaju. Zatvor i nacionalizaciju. Ratni profiteri ne zaslužuju oprost ni u kom pogledu – poglavito ne u pravnom.
„Najhrvatskija stranka“ HDZ izručila je skoro sve generale. Pošteđeni su Generalturist, general Sova Kolega i general koji nikada nikoga nije zvao za bilo kakve poslove. Zvao je samo da pita kada će njegovi puleni dobiti posao, a nije Barba Luka!
Bivši, prvi živi predsjednik, antifašist, pjevao je ustaške pjesme, pardon, samo otvarao usta. Prosvijetlivši se, dijelio je protuzakonito, mimo odluke Vlade, dokumente Haškom sudu. Nikada nije nikoga zvao za ikakav posao! Nije zvao nikoga u Zagrebu da mu kći postane direktorica Termi u nastajanju. Kad će Terme proraditi, pitanje je, no ni Našice cement nisu dugo nestajale. Bitno da plaćica ide!
I Dragičević je vodio INU jer za njega nikada nitko nije lobirao! Niti ju je vodio zato, kako se “jamralo”, jer je zet pokojne Ruže Hrvatske. Nije zvao ni bivši predsjednik, koji nikada nije poručio Srbima da mogu odnijeti zemlje onoliko koliko su donijeli na opancima. Nitko nije urgirao za pravnu legalizaciju druge Židovske općine. To se desilo samo po sebi!
Samo od sebe dogodilo se da Jadranka Kosor, prije nego je postala premijerka, gotovo nikada nije vidjela, još manje čula za Damira Polančeca. Ivu Sanadera zna samo s televizije.
Matematika joj je slaba strana, slabija čak i od engleskog. Day after yesterday nula je u usporedbi s P 23, što je zbrojila kao: dva plus tri je pet! Zatvaranje Poglavlja 23 nemoguće je bez pravomoćne presude njoj i većem dijelu Vlade. Damir Polančec radio je što mu se nalagalo. Navodno je slušao samo i jedino ex premijera Sanadera! A tko je ono onomad potpisivao? E, to zna premijerka koja u godinu i više dana nije donijela niti jednu suvislu odluku koja bi pokrenula razvaljeno gospodarstvo. I stoga zatvoriti Poglavlje 23 kao i donijeti antirecesijske mjere morat će neka druga vlada koja će se formirati nakon nje. Vrijeme joj je isteklo prije negoli je do ključne pozicije odlučivanja i stigla. Ako nova koaliciona vlada ne krene rješavati probleme, promjene će se valjati ulicama. Pretvorbeni alkemičari, reketari i ratni profiteri već su si osigurali alternativne adrese – spremni na bijeg kad računi budu stizali na naplatu! No, mogu li baš svi pobjeći?
Ninek, kak spavaš? Jer sutra je novi dan - two days after yesterday. |
|||
