Zakon o socijalnoj skrbi koji je Vlada predložila saborskoj proceduri izazvao je velike polemike unutar struke, udruga civilnog društva, političkih stranaka, a da građanin kao korisnik toga sustava ne zna o čemu se zapravo radi. Predviđeni zakon je, naime, temeljni zakon čitavog sustava socijalne skrbi, koji ima više od 300.000 korisnika, više od 200 ustanova i više od 11.000 zaposlenih, a donesen je na način kao da se radi o zakonu o tajnim službama. Način donošenja predstavlja blamažu za Hrvatsku, budući da nitko od gore navedenih nije bio konzultiran niti upoznat s tekstom zakona, dok zakon nije osvanuo na internetskim stranicama Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Ministar je još prošle godine ukinuo širu radnu skupinu koja je do 30. lipnja 2010. radila na tezama za izradu novog zakona, a uža radna skupina pročitala je zakon tek na internetu!

Da stvar bude još i gora, predloženo je da zakon ide u hitan postupak. Dakle, učinjeno je sve da se zakon donese bez javne rasprave, suprotno metodi otvorene koordinacije i suprotno dokumentu koji je Vlada Republike Hrvatske, zajedno s Europskom komisijom, potpisala 2007. godine, odnosno Memorandum o socijalnom uključivanju, popularno nazvan „JIM“.

Naglašava se da je ovo novi zakon o socijalnoj skrbi, ali ni jedna novina predviđena tezama iz 2010. godine nije uključena u zakon; dapače, o nekim novinama - nema ni slova. Izostavljen je inkluzivni dodatak za osobe s invaliditetom koji je predviđen Strategijom reforme socijalnih naknada, koju je ova Vlada donijela 2007. godine, a u kojoj se decidirano kaže da će se novčane naknade invalidnina i doplatak za tuđu pomoć i njegu spojiti u novo pravo - inkluzivni dodatak.

Pitate se što je to inkluzivni dodatak? To je novčana potpora namijenjena osobama s invaliditetom radi stvaranja uvjeta za izjednačavanje mogućnosti za njihovo uključivanje u svakodnevni život, a što nam nalaže i Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, koju je ova Vlada potpisala, a Hrvatski sabor ratificirao.

Sljedeća novina koja je trebala biti potvrđena ovim zakonom jest decentralizacija čitavog sustava socijalne skrbi; dakle, osnivačka prava RH nad ustanovama socijalne skrbi trebala je biti prenesena na županije, kao i financiranje. Nema ni riječi o socijalnoj mirovini koju je ova Vlada u svom programu predvidjela, a također i „JIM“ koji smo potpisali s Europskom komisijom. Nadalje, nema ni riječi o ekonomskim cijenama usluga u sustavu socijalne skrbi, što je također predviđeno „JIM-om“ i na što se ova Vlada i obvezala.

Pa, čega onda uopće ima u ovom novom prijedlogu Zakona o socijalnoj skrbi koji je toliko uzburkao javnost? Ima - nova institucija imenom Zavod za socijalnu skrb u županiji, koja je „pala s neba“ jer u svim dokumentima sustava socijalne skrbi (Reforma socijalne skrbi 2006. - 2009., Strategiji reforme socijalnih naknada, Nacionalnoj strategiji za funkcionalnu i fiskalnu decentralizaciju 2007. - 2009.) - toga nema! Umjesto decentralizacije, o čemu je Vlada toliko „trubila“ na sva zvona, a Europska komisija iz CARD-s programa „ulupala“ 470.000 eura dobili smo krajnje centraliziran i birokratiziran sustav u kojem sve odlučuje ministar pa tako i o ravnateljima svih ustanova socijalne skrbi što do sada nije tražio ni Franjo Tuđman!

Evo zornog primjera - novim zakonom ravnateljem ustanova u sustavu socijalne skrbi ne može postati osoba koju nije potvrdio ministar i ako se jednomu od korisnika, primjerice, ne dopada način govora ili to što ima plave oči pa podigne kaznenu prijavu protiv kandidata, dotičnoga već u startu eliminira te tako gubi svaku šansu za dobivanje ravnateljskog mjesta.

Što je trebalo učiniti? Umjesto 20 novih ZAVODA, postojeće obiteljske centre ukinuti i vratiti u centre za socijalnu skrb. Time bismo pokazali da nam je doista stalo da smanjimo državnu upravu i administraciju i vodimo računa o poreznim obveznicima koji sve to moraju platiti.

Vladi su puna usta obećanja kako će smanjiti državnu upravu, a istovremeno sama predlaže povećanje administracije i birokracije koja će izazvati dodatni kaos u cijelom sustavu i poništiti sve što je Reforma socijalne skrbi predvidjela.

Dakle, prvo smo uložili milijune eura u reformu, koje će otplaćivati i naši unuci, a s druge strane, miniramo istu tu reformu. Pa tu se stvarno ne zna što radi desnica, a što ljevica! Tako se izlazi, a ne ulazi u Europu.

Navedeni primjeri samo su djelić onoga što u ovom zakonu ne valja i sada se svi pitamo što treba učiniti? Vrlo jednostavno - odmah povući Zakon iz procedure, vratiti ga na doradu užoj radnoj skupini, vratiti u funkciju širu radnu skupinu i tako izmijenjeni zakon staviti na javnu raspravu kako bi on u Hrvatskom saboru bio donesen konsenzusom sviju političkih stranaka, jer to 300.000 korisnika ovog sustava zaslužuje. U protivnom, pokazat će se da ovu Vladu ne zanimaju građani Republike Hrvatske i da ne želi rješavati njihove vitalne probleme.

Ne zaboravimo, ovim su Zakonom obuhvaćeni građani RH od rođenja pa do smrti.

Ministar Milinović gorljivo brani ovaj Zakon, a nije svjestan da mu je netko „nasapunao dasku“, kao da mu afera Medikol, do sada najveća u hrvatskom zdravstvu, nije dovoljna!