Čini mi se da bi nakon najnovijega korupcijskog skandala koji potresa susjednu Sloveniju i Europski parlament, pa i Europsku uniju, u žargon stručne, medijske i političke rasprave o korupciji trebalo unijeti dva dodatna (uz samu korupciju) izraza: sklonost korupciji i otpornost na korupciju. Naime, slučajevi slovenskoga zastupnika u Europskom parlamentu Zorana Thalera i njegovih euro-parlamentarnih kolega - bivšeg austrijskog ministra unutarnjih poslova, narodnjaka Ernsta Strassera i rumunjskoga pučanina Adriana Severina – pokazali su kako se radi o ljudima koji nisu otporni na korupciju. Jesu li bili skloni korupciji i jesu li bili korumpirani tek bi trebalo dokazati. Ostavke na unosne i moćne zastupničke položaje (nikad ne treba smetnuti s uma premudru izreku lorda Actona iz pradavne 1887. godine: "Vlast/moć korumpira, apsolutna vlast/moć korumpira apsolutno.") podnijeli su nakon što je engleski dnevnik "The Sunday Times" objavio priču, popraćenu video snimkama objavljenim na Youtubeu, iz koje je bilo očigledno da su pristali primiti silan novac za položaj parlamentarnih "lobista" izmišljenih tvrtki (izmislili su je novinari, koji su glumili menadžere te izmišljene tvrtke) čije su interese trebali promicati i braniti u Europskom parlamentu.

Keš za zakon

Europski i slovenski parlamentarac, bivši slovenski ministar vanjskih poslova i osobni prijatelj sadašnjega predsjednika slovenske vlade Boruta Pahora (vrlo zanimljiv "svat" i za nas Hrvate; o tome nešto kasnije) Zoran Thaler (49 godina) nagodio se u nekom restoranu u Bruxellesu s "lobistima" izmišljene tvrtke da za položaj "parlamentarnog konzultanta" inkasira godišnju apanažu od 100.000 eura. S "lobistima" je dogovorio (oni su to snimili skrivenom kamerom) da mu na londonski bankovni račun, u roku od 14 dana po ispostavi fakture, isplate dogovoreni iznos, ako tijekom godine u Europskom parlamentu predlaže zakone i amandmane koji pogoduju izmišljenoj tvrtki. Skandal je zbog toga u medijima imenovan kao "Skandal: Keš za zakon" (Cash for Law Scandal).
Kako bi podvalu učinili potpuno uvjerljivom, novinari "lobisti" uspjeli su nagovoriti Thalera da u parlamentarnu proceduru uputi jedan amandman koji su uime fiktivne tvrtke za njega napisali. Za hrvatske prilike i analogije može biti zanimljivo i to što je Zoran Thaler u doba sloma komunizma i raspada SFRJ bio jedan od vođa Saveza socijalističke omladine Slovenije, koji se pretvorio u Liberalnu stranku, a zatim u Liberalno demokratsku stranku koju je u najboljim političkim godinama vodio pokojni predsjednik slovenske Vlade i Republike Janez Drnovšek. U Europski parlament izabran je na nagovor Boruta Pahora i to na listi njegovih Socijalnih demokrata kojih nije bio član. O analogiji s hrvatskim prilikama govorim zbog toga što su brojni članovi negdašnjeg Saveza socijalističke omladine Jugoslavije ostvarili zavidne poslovne, pa i kapitalističke karijere. Iako je sam Thaler na prigodnoj konferenciji za medije u Ljubljani tvrdio kako nije učinio ništa nezakonito i da je "navlakušu" odmah prozreo te da je nastavio igru želeći saznati tko se krije iza pokušaja da ga se u javnosti kompromitira, javnost mu, dakako, nije povjerovala. Argumenti koje je iznio na toj konferenciji – da nije podnio nikakav račun i da nije primio novac – možda mu mogu pomoći u bijegu od kaznene ali, srećom, ne i političke, javne i moralne odgovornosti.

Europsko-balkanska braća u korupciji

Najnoviji europski (!) korupcijski skandal mogao bi biti korak prema odbacivanju mita o hrvatskoj, pa i balkanskoj urođenoj sklonosti i neotpornosti prema korupciji i europskoj ne-sklonosti i otpornosti. Na postojanje i osnaživanje tog mita nedavno je s pravom ukazao i hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović. Govoreći 27. siječnja 2011. godine na Pravnom fakultetu u Zagrebu, na promociji znanstvene monografije "Korupcija i povjerenje" (autora Josipa Kregara, Duška Sekulića i Željke Šporer), naš je Predsjednik rekao: "Zahvalni smo Europskoj uniji na primjedbama koje dobivamo kako bismo bili bolji, ali podsjećam da su mnoga od naših koruptivnih djela vezana uza zemlje EU-a. Pogledajte gdje se pere novac i gdje su se nalazili partneri za korupciju. Očekujem dodatnu podršku EU kako bi se zajedničkim akcijama raščistila ta koruptivna djela." U trenutku dok je Josipović izgovarao te riječi, snimatelj HTV-a usmjerio je kameru prema licu šefa izaslanstva Europske unije u Hrvatskoj, Josipovićeva strukovnog kolege (diplomirao je i doktorirao pravo, a bio je i profesor na Pravnom fakultetu Alžirskog sveučilišta) Belgijanca Paula Vandorena. Na licu su se lako mogli iščitati šok i nevjerica što se hrvatski predsjednik usudio za bratstvo u korupciji prozvati njegovu Europsku uniju. Najnoviji skandal, kao i brojni raniji sitno-i-vele-korupcijski skandali u zemljama Europske unije i u samoj Uniji (Komisija, Vijeće, Europski parlament), potvrda su teze kako je hrvatska velika korupcija (politička i poslovna) vrlo često uvoznog, partnerskog ili bratskog karaktera. Sve, doslovce sve, korupcijske afere, istrage i postupci imaju nekog od europskih ili svjetskih "partnera": afera kamioni, Brodosplit, Sanader, Podravka, TLM itd.

Moralni slom slovenskih mladih lavova

Dokazana neotpornost Zorana Thalera na korupciju (istrage će možda potvrditi i sklonost, pa i stvarnu korumpiranost) trebala bi biti poticaj hrvatskoj Vladi za političke i stručne analize uloge koju je taj političar imao davne 1994. godine u osmišljavanju strategije za otmicu Savudrijske vale, pa i dijela Savudrije od Hrvatske. Naime, "Večernji list" objavio je prije godinu i pol dana (10. studenoga 2009.) članak Vojislava Mazzocca "Borut Pahor: Savudrija, Umag i Buje su Slovenija", koji tek nakon ove korupcijske afere dobiva puni smisao. Novinar piše i svjedoči: "Večernji list u posjedu je tajnog dokumenta (parlamenta) iz 1994., u kojemu radna skupina za granice pri Odboru za međunarodne odnose daje naputke slovenskim pregovaračima o tome što tražiti od Hrvatske. Odbor upozorava: Zadnja međunarodno priznata granica u Istri jest južna granica STT (Slobodna teritorija Trsta), rijeka Mirna". Odbor kojeg bismo zbog sastava (Dimitrij Rupel, Zoran Thaler, Borut Pahor i Zmago Jelinčič) danas mogli slobodno nazvati "četveročlanom bandom" osmislio je pregovaračko-arbitražnu strategiju po kojoj bi se Slovenija morala izboriti za razgraničenje bivše Zone B, koja je definirana kao konačno razgraničenje Italije i NR Jugoslavije. Novinar citira naputke koje je "četveročlana banda" dala slovenskim pregovaračima: "U skladu s točkom 7. specijalnog statuta Londonskog memoranduma koji onemogućava dijeljenje općina s manjinskim stanovništvom, slovenski pregovarači trebaju predložiti sljedeće mogućnosti – A: granica Zone B, kao posljednja međunarodno priznata granica i B: južna granica katastarskih općina Kaštel i Savudrija, kao sastavnih dijelova općine Piran, s granicom na moru koja omogućava slobodan izlaz na otvoreno more." Sada kad je bjelodano da je Zoran Thaler osobno "neotporan" na korupciju lako je zaključiti i zamisliti kakvim su se sve sredstvima on i njegovi tajni politički ortaci (Rupel, Pahor i Jelinčić) služili u procesu međunarodnoga arbitriranja o našoj granici sa Slovenijom. Nasmiješeno (da ne kažem: smiješno) druženje i "prijateljevanje" naše premijerke Jadranke Kosor s Borutom Pahorom u novim okolnostima pojavljuje se kao poigravanje slovenskih zmajeva i zmagova s političarkom koja još uvijek naivno vjeruje da se problemi vojne okupacije Svete Gere, povratka duga Ljubljanske banke hrvatskim štedišama i pravedno razgraničenje u Savudrijskoj vali (logikom međunarodnoga prava mora – "crtom sredine") mogu riješiti hrvatskim osmijesima i slovenskom – sklonošću korupciji. Kad kažem "sklonost korupciji" mislim na definiciju korupcije koju su Adam i Jessica Kuper ponudili u Enciklopediji društvenih znanosti iz 1985. godine (The Social Science Encyclopedia, 1985:163-164): "U najširem smislu korupcija znači iskvarenost ili napuštanje određenog standarda ili vrijednosti. U užem smislu korupcija se odnosi na napuštanje očekivanih standarda ponašanja onih na vlasti s ciljem nesankcioniranog vlastitog probitka". Ako naputke i postupke "bande četvorice" sagledamo u svjetlu te i mnogih srodnih definicija, lako nam je zaključiti kako je europska korupcija znatno opasnija od hrvatske: jer se skriva iza mita o europskoj pravnoj državi, prozirnosti, poslovnoj i političkoj etici. Kaj god!