Uskoro se navršava prva obljetnica imenovanja članova Vijeća za socijalnu pravdu predsjednika Republike dr. Ive Josipovića. Osnivačka sjednica Vijeća održan je 24. travnja 2010. godine, a Josipović je odlučio da Vijeće ima 15 članova-vijećnika. Članovi-vijećnici su: četiri sindikalna čelnika (dr. Ivica Babić, Stjepan Kolarić, Jagoda Milidrag Šmid i Ljubica Pilić), zagovaratelj umirovljeničkih interesa Ivan Nahtigal, dr. Mirjana Krizmanić (umirovljena profesorica psihologije koja umirovljeničke dane ispunjava pisanjem knjiga o samopomoći) i dr. Vlado Puljiz (stručnjak za socijalnu politiku i socijalna prava), predstavnik novinara i invalida Hrvoje Belamarić, profesor biblijskih znanosti i orijentalnih jezika dr. Adalbert Rebić, umjetnica Ivona Biočić Mandić, pravna savjetnica Dušanka Marinković Drača, odvjetnica Davorka Galić, predstavnik tzv. civilnog društva dr. Zoran Pusić, predstavnik Međunarodne prozirnosti Zorislav Antun Petrović, "zviždačica" Ankica Lepej te samozatajni svećenik, grlati političar i samozvani moralist don Ivan Grubišić. Baš nekako uoči te obljetnice, poneseni valjda neodoljivim zovom "fejsbuk" prosvjeda i enormnog publiciteta kojim su praćeni prosvjedi, dvoje Predsjednikovih socijalnih pravednika – "zviždačica" Ankica Lepej i don Ivan Grubišić - odlučili su se na doista spektakularne protestne javne akcije.

"Zviždanje" štrajkom glađu

Bivša bankovna činovnica Ankica Lepej, koja je varljivu medijsku slavu "heroine" stekla potkraj prošloga stoljeća kad je, kršeći bankarsku tajnu, javnosti otkrila da predsjednik dr. Franjo Tuđman na računu ima 239.000 ondašnjih njemačkih maraka (koje nije deklarirao javnosti), ovoga je puta odlučila javno prosvjedovati – štrajkom glađu. Vladi Jadranke Kosor postavila je čudački ultimatum: ako do 19. ožujka 2011. godine ne podnese ostavku, ona počinje štrajk glađu. Prijetnju je objavila na svom "fejsbuk" profilu, a novinarima je pojasnila motiv prosvjeda: "Ne mogu i ne želim stajati po strani i mirno gledati situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi. Mnogi me pokušavaju odgovoriti, ali ja od svojih principa ne odustajem. Ne mogu više slušati laži, gledati ta jedna te ista lica već dvadeset godina. Samo mijenjaju odijela, funkcije, stanove, automobile. Ako ova nesposobna Vlada ne podnese ostavku, ja ću, kako sam i najavila, u subotu započeti štrajk glađu." Kako je Ankica Lepej Predsjednikova "socijalna pravednica", mogli bismo kazati da zajedno s njom metaforički glađu štrajka i sam predsjednik Josipović.

Don Ivanovo "otkrivenje"

Pisac sklon ironiji i kunderovskom humoru lako bi mogao zaključiti kako vrag ne da mira još jednom Josipovićevom "socijalnom pravedniku", samozatajnom splitskom svećeniku, ali i marljivom političaru i znamenitom moralistu don Ivanu Grubišiću. On ne štrajka glađu, ali Jadranki Kosor, njenoj Vladi i javnosti piše zanimljiva, provokativna pisma, u kojima nju i njene kolege proglašava "idiotima", a njihovu javnu rabotu "idiotizmom" (tri najvažnija don Ivanova pisma objavljujem kao dodatak ovom osvrtu, kako bi ih čitatelj mogao pročitati u izvornoj formi). Kako imam neka neugodna iskustva s medijskim posredovanjem javnih djela i nedjela poznatih Hrvata, prošloga sam tjedna (17. ožujka) odlučio don Ivanu napisati e-pismo zamolivši ga za pojašnjenje njegovih postupaka. Evo te naše kratke virtualne prepiske:

Dragi Ivane,
dugo se, na žalost, nismo čuli i vidjeli. Vidim da si ponovo jako aktivan i u novim političkim i društvenim projektima. Uskoro će obljetnica osnivanja Vijeća za socijalnu pravdu predsjednika Republike, pa bih želio nešto napisati o tom "tijelu". Zanimaju me tvoja iskustva i dojmovi. Ima li "fajde" od takvih tijela i njihovih sijela i "prela". Naime, vidim da si uputio gnjevno pismo "idiotskoj" vladi Jadranke K. iz čega mogu zaključiti da je utjecaj Vijeća malen i kukavan. Zanima me i kakav je odjek tvog novog projekta Saveza za građansku i etičku Hrvatsku? Konačno, zanima me i kako tvoj novi projekt korespondira s tezom koju si svojedobno vehementno branio u jednom eseju u "Slobodnoj Dalmaciji": "Čuvajmo oltar od politike".
Lijep ti pozdrav šaljem, Slaven

Poštovani Slavene,
hvala na javljanju. Rado pogledam Tvoj doprinos u emisiji Peti dan.
Svakako, Vijeće nije postiglo ni jedan spektakularan učinak, a mislim da i neće, premda se iskazuje puno dobre volje!
Ja sam u tom Vijeću upao kao Pilat u vjerovanje! Koliko ću tu još biti, stvarno je upitno, jer imam i drugih poslova a nisam u stanju sam snositi troškove dolaska u Zagreb, a Ured predsjednika, navodno zbog krize, spreman je samo platiti mi povratnu kartu vlakom ili autobusom. To mi zaista ne odgovara! A samo Vijeće, naglašeno je na početku, ima samo savjetodavnu ulogu za Predsjednika.
U svom pismu nisam direktno napao "idiotsku" vladu gospođe Kosor, nego idiotizam, odnosno politikanstvo koje je u nas uzelo maha. Svojevremeno sam dao izjavu, što imam zapisano: Čuvajmo oltar od politikantstva, a ne od politike.
Što se tiče platforme Saveza za korjenite promjene u Hrvatskoj, mogu Ti reći da je i mene ugodno iznenadio broj građana koji prihvaćaju načela platforme "Kakvu Hrvatsku želimo" i da se, do sada, kroz ovih 10-ak dana, upisalo u Savez preko 1200 osoba.
Ja sam predstavio ideje i sažeo ih u 10 točaka kao uvjet za izlazak Hrvatske iz krize, a na narodu je da to prihvati ili ne prihvati. Naime, ja smatram da je istrošena dosadašnja paradigma koju je Hrvatska živjela te da je potrebno ponuditi novu paradigmu.
Što će od svega biti?!
Uz iskren i prijateljski pozdrav, don Ivan

Pravi i prividni proroci i pravednici

Kriza povjerenja ljudi (građana) u političare i politiku nije nepoznat fenomen u suvremenom svijetu, posebice u Lijepoj našoj. Istraživanja "Eurobarometra" pokazuju da Hrvati u prosjeku dva puta manje vjeruju vlastitim državnim institucijama (političkim strankama, Saboru, Vladi, Uredu predsjednika Republike) od drugih Europljana. Ipak, panični, pa i očajnički postupci na koje se odlučuju ljudi koji imaju priliku o socijalnoj pravdi i pravednosti izravno savjetovati predsjednika Republike djeluju tragikomično. Minimum građanske uljudnosti tražio bi od njih da prije štrajka glađu i proglašavanja političara (dakle i predsjednika Republike!) politikantima i "idiotima" naprosto podnesu ostavku na članstvo u Vijeću za socijalnu pravdu. Iako se iz pomalo rezigniranog pisma don Ivana može zaključiti da bi on takvo nešto mogao i učiniti, predsjednik Josipović ipak bi mogao učiniti dobro djelo: osloboditi ih dužnosti koja im očito teško pada i u smisao koje, naprosto, ne vjeruju.

DODATAK1:

Don Ivan Grubišić (vrhovnik Saveza za građansku i etičku Hrvatsku): Otvoreno pismo vladi Jadranke Kosor "Hrvatska u potpunosti idiotizirana zemlja i država"

Mnoge "naše" riječi imaju korijen iz grčkog kulturnog kruga. Tako i riječ politika i idiotizam. Dok su se u staroj Grčkoj političari bavili problemima grada i države na mudar, stručan i opće prihvatljiv način motivirani čašću, idioti su se bavili općim stvarima polisa na politikantski ili idiotski način, zbog osobne koristi.
U Hrvatskoj se posljednjih 20 godina nije događala politika nego politikantstvo ili idiotizam – bavljenje ili vođenje države iz osobnih interesa ili stranačke pripadnosti tako da je Hrvatska u potpunosti idiotizirana zemlja i država. Upravo ti nesposobni, ne mudri i nekompetentni, nepošteni su upropastili državu i njenu budućnost te je krajnje je vrijeme da "idioti" odu s društvene scene, da se rehabilitira politika kao časna građanska dužnost i da dođu novi ljudi. Jer, ponavljam, oni koji su nas doveli u ovakvo stanje, nisu u stanju izvući nas iz njega. Oni su toliki "idioti" da ne znaju, da to ne znaju. Ponašaju se bahato s brojnim povlasticama kao "šeici", ali na grbači građana. Potrebna je smjena "idiota".
Prosvjednici su toga svega svjesni, iskusili su to na osobnoj razini i više nisu u stanju trpjeti taj i takav idiotizam. Žele korjenite promjene, a ne nastavak puta u provaliju. Jasno, ovaj idiotizam ne označava ljude s malim kvocijentom inteligencije, nego nepoštene, nestručne, podobne i poslušne. Ti nisu spremni, ako se i deklariraju kao vjernici, kad dođu u crkvu dati ni dvije kune za milostinju.
Budući da su "idioti" dugo na vlasti, umreženi su s "idiotima" u medijima i s nekim navodno moralnim vertikalama, bit će ih teško skinuti s pozicija i oduzeti im povlastice koje su sami sebi namijenili. No, narod nema izbora – ili preživljavati kao robovi u vlastitoj zemlji ili s prosvjedima ići do kraja pa komu se "sreća" nasmiješi. U ovoj analizi samo ne znam odgovor na jedno pitanje. Jesu li veći "idioti" talibani koji ih brane ili pak "idioti" koji se s time ponose?! Kad se udruže talibani /duhovni vođe/ i "idioti" na vlasti jedino gubi narod. Jer njih za narod uopće nije briga.
Potrebno je artikulirati zahtjeve prosvjednika u nekoliko točaka i to stalno isticati kao moto i parole s točnom vizijom što više ne možemo trpjeti te kakvu Hrvatsku želimo. Prosvjednicima preporučam nekoliko kratkih poruka na njihovim prosvjedima:
Dolje, bando lopovska; Dolje "idioti!"; Hoćemo nove, nekorumpirane, stručne i poštene ljude!; Hoćemo korjenite promjene!; Tražimo popis birača i branitelja!; Protiv smo pozitivne diskriminacije pred zakonom!; Bez toga ne želimo izaći na izbore!; Smanjiti broj privilegiranih "fotelja"; Otvarajte nova radna mjesta.
U demokraciji je narod suveren, a ne "idioti" i politikanti bilo koje stranke!

DODATAK2:

Programska platforma Saveza za korjenite promjene u Hrvatskoj

Pred nama su parlamentarni izbori, a Hrvatska je kao nasukan brod. Do toga nas je dovela nesposobna i kleptokratska klika dužnosnika i njihovih umreženih ortaka. Vrijeme je za korjenite promjene a ne za još jednu izbornu kozmetiku, prijevaru i laž. Ne smije biti "jednakijih" i politički privilegiranih. Oni koji su nas u ovakvo stanje doveli ne mogu nas iz njega izvući! Kod nas su i koalicija na vlasti i oporba ideološki sijamski bliznaci!
Potrebna su nam etička načela, posebno "zlatno pravilo": "Ne čini drugom što ne želiš da tebi drugi učini."
Usuđujem se ponuditi organizacijsku platformu za okupljanje svih građana, udruga, inicijativa i pokreta u Savez za građansku i etičku Hrvatsku. Želimo pružiti alternativu, jer često čujemo: Neću izaći na izbore jer nemam kome dati svoj glas! Takvih je u Hrvatskoj skoro 60 posto. To je pogubna računica jer alternativu imamo i spremni smo s njom ići do kraja. Jasno, ako na izborima dobijemo Vaše povjerenje, Vaš glas preko neovisnih lista. Stoga pozivamo pojedince i sve organizirane građanske snage da zajednički, umjesto na ulicama, na izborima učinimo zaokret za bolju, demokratsku, pravnu i socijalnu državu. Želimo da Savez podrže sindikati, crkveni dužnosnici, udruge i inicijative građanskog društva kao i akademska populacija.
Ako na izborima naše liste nezavisnih kandidata dobiju Vaše povjerenje, obećavamo sljedeće:
I. Pristupiti odmah transparentnom popisu birača i hrvatskih branitelja, kako bi izbori bili legalni i legitimni što dosadašnji nisu bili
II. Promjenom ustavnih zakona ili donošenjem novih smanjiti broj saborskih zastupnika na 75 do 80; ukinuti dvostruko pravo glasa nacionalnim manjinama, jer pred zakonom svi moramo imati jednaka prava. Saborsku zastupničku čast obnašati dragovoljno uz plaćene putne troškove i dnevnice a sve druge povlastice dokinuti; saborske odbore sastaviti od kompetentnih i moralno pouzdanih ljudi. Isto treba provesti u ministarstvima.
III. Ograničiti broj saborskih mandata na dva kako se ne bi stvarala kasta povlaštenih i nedodirljivih. To bi se trebalo odnositi i na regionalne skupštine i općinska vijeća gdje bi tu čast obnašali volonterski. Politika je briga za opće dobro a ne za vlastiti ili stranački interes.
IV. Decentralizirati Hrvatsku i podijeliti je na tri do pet povijesnih regija; smanjiti broj općina i ustrojiti mjesne urede koji će voditi matične knjige i uvid u popis poreznih obveznika. Općine koje ne mogu uzdržavati same sebe treba odmah dokinuti. Ostvariti zajednicu općina unutar regija.
V. Regije moraju imati visoku autonomiju u pojedinim sektorima života i rada, a posebno treba decentralizirati financije, zdravstvo, školstvo, sudstvo itd. Regije se moraju policentrično razvijati.
VI. Zaustaviti prodaju nacionalnog blaga, prirodnih resursa, zemljišta, voda, banaka i nekretnina!
VII. Povezati iseljenu Hrvatsku kao sastavni dio hrvatskog korpusa!
VIII. Oduzeti nezakonito prigrabljenu imovinu i stvoriti od nje društveni fond za otvaranje novih radnih mjesta. Krađa društvenog vlasništva nema zastare. Ukradeno se mora vratiti.
IX. Revidirati mjesto vjerskih zajednica i njihovo plaćanje iz proračuna, pa ako treba, pokrenuti izmjenu Ugovora između Katoličke crkve i Vatikana kao i drugih vjerskih zajednica s Hrvatskom vladom, radi bahatog ponašanja i trošenja novca iz državnog proračuna, bez kontrole.

DODATAK3:

Don Ivan Grubišić: Čuvajmo oltar od politike, "Slobodna Dalmacija", 5. siječnja 2010. godine

Dočekali smo drugi krug izbora za predsjednika Republike. Bit će zanimljivo, a neki kažu i do kraja neizvjesno. Vodi se nepoštedna borba, doslovno za svaki glas.
I moj bi glas, naravno, i jedan i drugi kandidat željeli imati. Razumljivo je to! Neće biti lako odlučiti kome dati povjerenje, jer riječ je o dojučerašnjim "blizancima" iz istog "crvenog" političkog "jata", pa su varijacije na istu temu razmišljanja gotovo pa zanemarive. Nadam se ipak da će odlučiti "personality" pojedinog kandidata. To bih volio.
No, kad je riječ o ukusima birača, pa kad je riječ i o "personalityju", ljudi se opredjeljuju iz osobnih, prvenstveno političko-interesnih i ideoloških motiva, a ne na temelju nekih moralnih ili stručnih kvaliteta. I s te će strane, s obzirom na šarolik ukus samih birača, biti krajnje neizvjesno do kraja.
Hrvatska će biti podijeljena, ne prvenstveno na ideološku podjelu, nego na, uvjetno rečeno, ruralnu i urbanu. Građansko-etički forum Hrvatske na svojoj je sjednici od 23. listopada 2009. većinom glasova prisutnih članova dao povjerenje kandidatu Ivi Josipoviću. To je točno!
Moje je mišljenje bilo da su potrebni javna podrška i čvrsta obećanja budućeg predsjednika da će činiti sve što je u njegovoj moći da se u Hrvatskoj što prije dogode korjenite promjene, jer mišljenja sam da ćemo bez tih i takvih promjena mi i dalje klizati prema provaliji, a to ni jedan ni drugi kandidat ne stavljaju među prioritete.
Stoga pozivanje i interpretacija jednog i drugog kandidata na moje stavove u sučeljavanju na RTL televiziji od 3. siječnja 2010. nije ni dostatna ni ispravna interpretacija mojih osobnih stavova kad je riječ o davanju javne podrške.
Čudi me da se ne zalažu i za dokidanje svih privilegija, bilo osobnih ili institucionalnih, koji nisu plod osobnih zasluga i rada, nego glavnu ulogu igra politička podobnost.
Čudi me zašto vrsni voditelji sučeljavanja nisu postavili i neka važna pitanja, recimo, reviziju Ugovora s Vatikanom?! To treba učiniti ako Crkvi želimo da bude uistinu Mater et magistra, a ne maćeha koja jedno govori, a drugo radi.
Trebamo imati Crkvu kao moralnu vertikalu, a ne kao sredstvo i glasačku mašinu za interese interesnih skupina. Slobodna Crkva u slobodnoj Državi!
Ja svakako imam rezervu prema bilo kojem kandidatu kojeg će podržati kolege svećenici s oltara. Neki su to već učinili, a drugi će to iskoristiti u nedjelju, na dan izbora. To treba oštro osuditi, ne niječući nikome osobno pravo da glasa po svojoj savjesti i uvjerenju.
Dosadašnja praksa miješanja s oltara i preporuka određenih kandidata bila je, kao u pravilu, pogrešna i dovela nas je samo u provaliju i močvaru. No, mi iz pogrešaka ništa ne učimo. "Uvijek vjerni krivovjernom pravcu," govorio je Tin Ujević.
Oduševljeni smo bili i Sanaderom katolikom − vjernikom i velikim Hrvatom, a doživjeli sramotan kraj jednog mandata i kockanje Hrvatskom. Čuvajmo se manipulacije simbolima i riječima, radi se o opasnim "ribarima ljudskih duša"”, čak je u pitanju stavljena i budućnost opstojnosti našega naroda na ovim prostorima. Dokle ovako?!