Nitko još uvijek ne zna kakve će plodove donijeti Egipatska revolucija (mislim da naziv revolucije već danas možemo pisati velikim slovom) i tko će na kraju krajeva izvući korist, a tko štetu i nesreću: mjerenu izvojevanom slobodnom, pravdom i blagostanjem naroda, ali i brojem poginulih, ranjenih, prognanih i osiromašenih. Na žalost, nedavna je prošlost Istočne, Srednje i, posebice, Jugoistočne Europe, pa i Hrvatske, pokazala da se pobune, revolucije i ratovi vrlo teško mogu predvidjeti. Kao što prirodne znanosti ne mogu predvidjeti potrese, tako ni društvene znanosti ne znaju kako predvidjeti pobune, ratove i revolucije.

Kako izgraditi i održati multikonfesionalno društvo?

Kako nema egzaktne metodologije za prognoziranje tih nemilih događaja, prirodni i društveni znanstvenici ponekad se služe "palijativnom" metodologijom – metodama "prepoznavanja obrazaca" (pattern recognition): njihova se predviđanja zasnivanju na praćenju mnoštva prirodnih (kod potresa) ili društvenih (kod pobuna, ratova i revolucija) simptoma i znakova prirodnih i društvenih napetosti i poremećaja. Revolucije su, u pravilu, tragični povijesni događaji, jedu vlastitu djecu, a Egipatska je revolucija (zasad je to još uvijek pobuna) kaotična u tom smislu jer njeni protagonisti imaju različite predodžbe o idealima i ciljevima za koje se bore. Neki, primjerice Muslimansko bratstvo, predodžbe o idealnom, harmoničnom društvu usmjeravaju prema dalekoj teokratskoj, islamskoj, pa i dalekoj faraonskoj prošlosti, a drugi – većinom mladi ljudi – prema suvremenim, svjetovnim, liberalno-demokratskim idealima slobode, pravde, jednakosti i blagostanja. Kako je u trenutku dok pišem ovaj osvrt o Egipatskoj revoluciji napisano – u nas i u svijetu – toliko puno da se od mnoštva stabala (pojedinačnih uvida) već odavno ne vidi šuma (cjelina zbivanja), vašu ću pažnju usmjeriti temi koja se tiče ovoga portala, a potpuno je ispuštena iz vida hrvatske javnosti: ulozi svinja u izgradnji i održanju multikonfesionalnog društva. Svinje su, naime, donedavno imale vrlo važnu ulogu u egipatskom vjerskom, kulturnom, ekonomskom i ekološkom pejzažu. U cijelom Egiptu, prema procjenama eksperata Svjetske zdravstvene organizacije, do svibnja 2009. godine živjelo je oko 300.000 svinja (u samom Kairu bilo ih je oko 60.000) koje su uzgajali egipatski kršćani. U Egiptu, naime, živi oko 8.000.000 kršćana kopta. Iako su to pretežito kopti pravoslavci, široj hrvatskoj javnosti potpuno je nepoznata činjenica da ima i oko 163.000 kopta katolika, pripadnika Koptske katoličke crkve. Povijesno se ta crkva odvojila od Koptske pravoslavne crkve i ima svoga kardinala, aleksandrijskoga patrijarha. Trenutno je to kardinal Antonios Naguib.

Životinje platile "ceh"

Spomenute svinje imale su u egipatskom društvu tri vrlo važne uloge: bile su izvor hrane i prihoda za dio kopskih zajednica, obavljale su važnu ekološku ulogu jer su se hranile organskim otpadom s brojnih divljih odlagališta smeća u Kairu i Aleksandriji i bile su simbol i živi dokaz međukonfesijske i međukulturne raznolikosti i snošljivosti. Stvari za svinje i kršćanske zajednice promijenile su se naglavačke sredinom 2009. godine. Naime, koristeći paniku od epidemije svinjske gripe kao izliku i povod, egipatske vlasti (čitaj: Hosni Mubarak) izdale su 1. siječnja 2009. godine nalog za pokolj svih egipatskih svinja. Pokolj je trajao oko mjesec dana, a obavljao se uz velike proteste i tugu egipatskih kršćana, ali i uz stalne sukobe protestanata i policije. Epilog tog strašnog masakra djelomično je ugrađen u motive sadašnjih pobuna. Naime, Svjetska zdravstvena organizacija već je tijekom pokolja upozoravala egipatske vlastodršce da nema znanstvenih dokaza da su svinje prijenosnici svinjske gripe i da je njihov masakr neka vrsta zločina. Posljedice pokolja svinja višestruko su nepovoljne.

Prvo: umjesto svinja koje su jele i uništavale organski otpad, došli su štakori, a Kairo i Aleksandrija guše se u smeću i smradu.

Drugo: ionako siromašne kršćanske koptske zajednice izgubile su važan izvor hrane i prihoda.

Treće: nestao je jedan od posljednjih simbola kulturne i vjerske raznolikosti i snošljivosti.

Konačno, bismo li i što mogli mi Hrvati napraviti u odnosu na kopte katolike u Egiptu?

Da im ponudimo slavonske svinje na dar, ne bi imalo smisla, jer bi Egipćani muslimani to mogli shvatiti kao neuljudnu i grubu provokaciju. Međutim, žumberački grkokatolici (također vjernici "unijati" s papom, ali i vjernici istočnoga, bizantskog obreda) mogli bi napraviti lijepu gestu i izraziti nakanu da – ako, na daj Bože, dođe do daljnjega progona kopta katolika – prime dio prognanika. Bila bi to lijepa gesta, posebice kad se uzme u obzir činjenica da je Egipat (doduše, po nalogu Engleske) u "goste" u El Shatt primio preko 30.000 Hrvata iz srednje Dalmacije koje su partizanske vlasti i Englezi natjerali na "zbjeg".