Najbolji pisac među američkim sucima i najbolji sudac među tamošnjim piscima, Richard A. Posner, u knjizi "Kako suci misle" (How Judges Think, Harvard University Press, Cambridge – London, 2008.) ovako opisuje ljudsku narav, profesionalnu svijest i ponašanje (vođenje postupka i donošenje presuda) svojih kolega sudaca: "Moje analize i istraživanja na kojima su te analize temeljene pokazuju da suci nisu, nažalost, moralni i intelektualni gorostasi, proroci, vizionari, oratori ili računalni strojevi. Oni su obični radnici koji se, kao i svi drugi radnici, prilagođavaju uvjetima na tržištu rada na kojem djeluju."
I suci su ljudi
Knjigu "Kako suci misle" dobio sam na dar od moga sina Frane, uspješnog odvjetnika kojem su suci stalni partneri, pa mu se učinilo logičnim da njihovu "svijest" (način razmišljanja, vođenja sudskih procesa i načina donošenja presuda) upozna i iz teorijske, a ne samo praktične, procesne perspektive. Knjigu mi je podario u času kad je uočio da sam vrlo razočaran ponašanjem i presudama suca Općinskoga suda u Vrbovcu Igora Kanajeta. Darujući mi knjigu kazao je, otprilike, sljedeće: "Način kako ti doživljavaš istinu i pravdu u određenim se situacijama može bitno razlikovati od načina kako je može tumačiti neki konkretni sudac. Pročitaj knjigu pa ćeš shvatiti kako donošenje, po tebi nepravedne, presude nije sasvim rijetka iznimka. Nikad ne zaboravi: i suci su ljudi!" I doista. Čitanje knjige pomoglo mi je u razumijevanju ponašanja jednoga suca o čijim nepravednim i pogrešnim presudama sada mogu pisati jer je sudski proces okončan: najprije dvokratnim ukidanjem njegovih presuda od strane višeg, županijskoga suda, a zatim – apsolutnom zastarom. U konkretnom slučaju radilo se o kaznenom postupku u kojem me je građanin Ž. B. tužio za uvredu časti i klevetu zbog kratkog članaka u jednim dnevnim novinama u kojem je njegova autorica (novinarka, potpisana punim imenom i prezimenom) tvrdila da sam ja kazao nešto što je on doživio kao uvredu i klevetu. Moja odvjetnica (Dalija Orešković) uporno je, u moje ime, na sudu tvrdila da ja za to što mi tužitelj stavlja na dušu (kazneni teret) ne mogu biti odgovoran, jer nisam autor spomenutog članaka, i jer nisam kazao ono za što me se tuži, i jer nisam autorizirao riječi koje su predmet spora. Sama novinarka, pozvana na sud kao svjedokinja, tvrdila je da se zapravo ne sjeća o čemu je bilo riječi na konferenciji za tisak o kojoj je pisala novinski izvještaj. Na toj je konferenciji za tisak (upriličenoj 16. prosinca 200., na početku predsjedničke kampanje u kojoj sam bio neovisni predsjednički kandidat) bilo dvadesetak novinara i niti jedan od njih nije "prenio" inkriminirane riječi. Odvjetnica je sudu predložila da nabavi video snimku te konferencije, ali je sudac Igor Kanajet i to odbio.
Posljedice (ne)odgovornosti
Bilo je očito (iz moje i odvjetničke perspektive) da je sudac naprosto odlučio da me proglasi krivim i osudi po svaku cijenu. Kako narod kaže: na pravdi Boga. To se doista dogodilo: sudac me je proglasio krivim i presudio mi da sam dužan isplatiti novčanu kaznu od 25 dnevnih dohodaka (izračunao je da je to 6.166,50 kuna) i sve prateće odvjetničke i sudske troškove. Srećom, u hrvatskom pravosuđu postoji drugostupanjski, u ovom slučaju Županijski sud u Velikoj Gorici, koji je dva put ukidao presudu suca Igora Kanajeta "zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja". Iako je Županijski sud od suca precizno zahtijevao da ponovi postupak u kojem je obvezan "obnoviti sve dokaze, uklonit će nedostatke na koje je ukazao drugostupanjski sud, pri čemu će provesti dokaze na koje je ukazano radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja", Igor Kanajet nije dopustio iznošenje bilo kakvih dokaza. Tvrdoglavo je donio potpuno istu presudu. Tu je presudu Županijski sud također poništio. Sudac Kanajet, u Rješenju koje mi je uputio 20. prosinca 2010. godine, obavijestio me da je 17. prosinca 2010. godine "nastupila apsolutna zastara (mog) kaznenog progona". U istom Rješenju obavještava me da "nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog (tj. mog) branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, što je zakonska posljedica nastale obustave postupka." Prevedeno na razumljivi jezik, to zapravo znači da je sudac zbog osobne tvrdoglavosti i profesionalne neodgovornosti (u odnosu na svoje kolege iz Županijskoga suda) izravno oštetio državni proračun za više tisuća kuna! Upravo zbog toga, da bi se spriječila takva neodgovornost i tvrdoglavost, zakonodavac bi morao predvidjeti da troškove neodgovornog suđenja i neodgovornih sudaca snose oni sami, a ne građani, porezni platiše. Što se mene, pak, tiče, kao osoba koja ima pristup javnosti, smatram svojom obvezom da tu istu javnost upoznam kako na konkretnom slučaju izgleda primjena znamenite fraze bivšega predsjednika Republike: "Neka institucije rade svoj posao" i "Neka funkcionira pravna država".
|
