Letica Slaven

26.04.2011

Velečasni Zlatko Sudac

Tweet

Moj poznanik ne vidi ničeg čudnog u okolnosti što je Kosorica tu novu strategiju obznanila u Dugopolju, ni-gradu-ni-selu što se, kao metaforičko Orlovo gnijezdo, brzo gradi, širi i razvija u planini Mosoru, tik uz povijesni Klis, nad rodnim gradom (Splitom) njenog predšasnika. Usto, ta je nova varoš - jedina koja je ostvarila Tuđmanovu misao o sahranjivanju svih hrvatskih ratnika ne jednome mjestu - samo desetak kilometara udaljena od Dugobaba, rodnoga mjesta Sanaderovih roditelja. Na Izbornoj konvenciji Kluba utemeljitelja HDZ-a dr. Franjo Tuđman, održanoj u prepunoj školskoj dvorani, Kosorica je jasno najavila kako je odlučila istodobno krenuti u proces  druge tuđmanizacije i prve desanaderizacije  HDZ-a. Evo što je kazala: "Svatko se mora zapitati: Što sam učinio za svoj narod i za Hrvatsku i što mogu učiniti još bolje i čvršće za svoju Hrvatsku? A ne: Što sam učinio za svoj džep? Jer to nije program stranke koju je u teškim vremenima osnivao dr. Franjo Tuđman". Jasno je najavila i skore stranačke čistke. Odgovarajući na zahtjev predsjednika Kluba utemeljitelja HDZ-a Đure Perice o "uređenju vlastite (HDZ-ove) kuće", kazala je: "Uređujemo svoju kuću metenjem ispred vlastitoga praga, ali tražimo i od drugih da to urade, posebice kad govorimo o borbi protiv korupcije i kriminala". Dodala je kako će njena Vlada "nastaviti borbu protiv korupcije i kriminala bez obzira tko kojoj stranci pripadao i kako se zove". Istup na skupu na kojemu je konačno politički sahranila svog negdašnjeg zaštitnika i dobročinitelja (koji ju je postavio na mjesto predsjednice stranke i vlade), zaključila je odlučnim rečenicama:  "Procesi nisu jednostavni, katkad su bolni i teški. Nekima katkad moramo pokazati vrata i reći im: Ne pripadate u ovu obitelj zato što ne poštujete temeljna načela na kojima je Franjo Tuđman osnivao HDZ". Prije toga izrekla je i omiljenu Tuđmanovu izreku, koju smatra novim-starim bojnim i ćudorednim kredom HDZ-a: "Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što!"

Starome HDZ-ovcu s početka ove priče kazao sam kako ne vjerujem da je "povratak korjenima" najbolja strategija za revitalizaciju politički posrlnulog, u narodu i javnosti znatno osramoćenog HDZ-a. Da bih mu pojasnio razloge moje skepse, podsjetio sam ga na izuzetno zanimljivo razmišljanje poljskoga novinara Ryszarda Kapuscinskog o razlozima povijesne regresije koja se zbila nakon svrgavanja šaha Reze Pahlavija i ustoličenja ajtolaha Homeinija za vođu islamske revolucije u Iranu: "Nacija u jarmu despotizma, ponižena, prisiljena na ulogu pukog objekta, traži utočište. Ali cijela nacija ne može emigrirati, pa zato putuje kroz vrijeme, a ne prostor. Suočena sa začaranim krugom kušnji i stvarnosti, vraća se u prošlost koja se čini izgubljenim rajem. Staro dobiva novi smisao, novo i izazovno značenje." (citirano prema: Francis Wheen, Kako su prodavači magle zavladali svijetom: Kratka povijest modernih sljepara, Algoritam, Zagreb, 2005., str.21.). Ono što vrijedi za despotistički podjarmljene nacije, sad je potpuno jasno, vrijedi danas za HDZ, donedavno (a možda i danas, kad je vodi Jadranka Kosor) despotistički podjarmljenu političku stranku. Sanaderov despotski način vladavine HDZ-om (od 2000., a posebice od 2003. do 2008.) pokazuje se danas kao vladavina još jednog prodavača magle nad poniženim i stranačkim podanicima-sljeparima. Danas, nakon svega, kad mediji i javnost Sanaderov HDZ doživljavaju kao mafijašku, zločinačku organizaciju, razumljivo je što Jadranka Kosor traži novo moralno i političko "utočište" i što pokušava putovati kroz vrijeme: u Tuđmanovo doba, koje im se danas pričinja kao izgubljeni raj. Nevolja je što većina hrvatskih i europskih stavotvoritelja ni u epohi Franje Tuđmana ne vidi izgubljeni raj, već – u najboljem slučaju – postkomunističko čistilište. Veliko je pitanje, stoga, kako će na kraju – kad se budu objavljivali rezultati izbora potkraj 2011. godine - završiti to metaforičko stranačko putovanje u idealiziranu prošlost s početka 90-tih godina dvadesetog stoljeća. Prije bilo kakvog putovanja, u stranačkim odajama, daleko od javnosti, ona i njene stranačke kolege, morali bi postaviti pitanje: Kamo zapravo želimo putovati? Naime, Tuđmanov HDZ nije bio politička stranka, već politički pokret otpora velikosrpskoj agresiji i državotvorni pokret. Njegova je politička filozofija bila eklektična, a njeni su nosivi doktrinarni "stupovi" bili: ideja svehrvatskog povijesnog pomirenja, Radićevo mirotvorno državotvorstvo, Mačekovo banovinstvo, Titov antifašizam i Tuđmanovo osobno "europejstvo". U toj je filozofiji bilo i elemenata kršćanske demokracije, redistributivne, naivno shvaćene socijalne demokracije, ali i elemenata Titove (Tuđman ga je redovito zvao "huljom svih hulja") vrhovničke samovolje i kulta ličnosti. Pitanje je, dakle, na kakvu tuđmanizaciju HDZ-a misli Jadranka Kosor, i kako je kani ostvariti? Njeno metaforičko putovanje u idealiziranu, bolju, Tuđmanovu prošlost nije ozbiljno promišljeni projekt. U HDZ-u ga, budimo iskreni, i nema tko promisliti i osmisliti, jer ta stranka danas u svojim redovima nama intelektualca od formata.

Već prvi koraci koje je poduzela Jadranka Kosor nisu dali očekivane rezultate. Njen pokušaj da se osobno, i stranački, pomiri i surađuje s obitelji Tuđman – što je trebalo početi zajedničkim obilježavanjem 11. obljetnice smrti Franje Tuđmana - nije naišao na pozitivnu reakciju Ankice Tuđman. Ona je Kosorici napisala uljudno pismo, ali je odlučno odbila mogućnost  jednostranačke "upotrebe" prvoga hrvatskoga predsjednika.
Sve u svemu, ponovit ću u zaključku ono što sam rekao HDZ-ovcu s početka ove priče:  
ideja Jadranke Kosor da se sa živim Sanaderom obračunava pomoću mrtvog Tuđmana očajnička je i promašena ideja. Prije svega zbog toga što današnja i buduća Hrvatska Franju Tuđmana odavno ne pamti kao prvog predsjednika HDZ-a, već kao prvog hrvatskog predsjednika. Sa svim njegovim vrlinama i svim njegovim manama koje imaju tako malo veze s krizom legitimiteta, vjerodostojnosti, pa i moralnom krizom koja posljednjih mjeseci naprosto proždire HDZ. Konačno, veliki problem pri ostvarenju tog velikog, spektakularnog "puta mira" HDZ-a u bolju prošlost izvire iz činjenice što o časnicima, dočasnicima i posadi, koja bi trebala krenuti povijesnim putem unatrag, prema metaforičkom izgubljenom raju, uopće ne odlučuje kapetanica broda "Franjo Tuđman", već – Mladen Bajić. Ovoga trenutka samo on zna tko će dobiti "matrikulu" za to putovanje, a kome se rezerviraju karte za druga putovanja - u zatvorsku budućnost.