Govor njemačke kancelarke Angele Merkel na skupu mladeži CDU-a u povijesnom Potsdamu, u neposrednoj blizini Berlina, 16. listopada 2010. godine, privukao je ogromnu pažnju europske, bliskoistočne (muslimanske) i svjetske javnosti.
Najvažniji dio njenog govora sveo se, zapravo, na dvije rečenice u kojima je proglasila bankrot multikulturalizma: "Neko vrijeme smo se zavaravali i govorili da (gosti-radnici, gastarbajteri) neće ostati, smatrali smo da će jednoga dana otići, ali to je daleko od stvarnosti. I naravno, pokušaj uspostave multikulturalnog društva i suživota u kojemu bismo svi uživali je propao, potpuno propao." Tijekom posljednjih dvadeset godina multikulturalizam, povezan s pokretom ljudskih prava, osnažen doktrinom o političkoj korektnosti i inkriminacijom govora mržnje (temeljenoj na doktrini o "nultoj snošljivosti"), izrastao je u svojevrsnu europsku svjetovnu religiju u koju se nije smjelo sumnjati. Ideja multikulturalizma svodi se na političku doktrinu i MIT prema kojima ljudi različitih boja kože, ljudi koji slave i vjeruju u različite bogove (ili se boje vlastitih bogova), govore različite jezike, imaju različite životne navike i običaje, raznolika etnička i zavičajna podrijetla, mogu – bez ikakvih problema i sukoba - živjeti u "Europskom domu" harmonično, jedni uz druge, bez minimalnog zajedničkog građanskog i kulturnog "nazivnika". Kao što je, primjerice, ovladavanje jezikom zemlje "udomiteljice" ili "usvojiteljice".
Rušenje multi-kulti mita
U pozadini skicirane doktrine i mita već punih deset godina tinja sumnja u njihovu realnost i održivost. Nakon terorističkog napada na Ameriku 11. rujna 2001., a posebice nakon niza terorističkih napada na Španjolsku i Veliku Britaniju (Madrid, 2004.: 191 poginuli, 1.800 ranjenih; London, 2005.: 22 mrtvih, oko 700 ranjenih ) i ubojstva nizozemskog redatelja Thea Van Gogha (2004.), društvene i političke napetosti između "Europljana" i drugih (posebice muslimana) ubrzano su rasle. Mit i doktrina multikulturalizma postupno su, jedva primjetno, kapilarno dovedeni u pitanje čitavim nizom zakonskih i drugih državnih odluka: zabranom nošenja burke u Francuskoj, zabranom gradnje minareta u Švicarskoj, zabranom ilegalnog useljavanja u Italiju, odlukom vlade Gordona Browna o prioritetnom pravu Britanaca na stjecanje socijalnih stanova itd. Proces kapilarnog anti-multikulturalizma proširio se i na publicistiku. Iz mnoštva knjiga, koje radikalno dovode u pitanje ideju multikulturalizma, osobno bih izdvojio dvije. Prvu, knjigu američkog novinara Christophera Caldwella "Razmišljanje o revoluciji u Europi", s ključnom tezom kako islam suštinski mijenja europski identitet i dokida državu blagostanja. Druga je knjiga bivšega berlinskog socijaldemokratskog političara (danas bankarskog nadzornika) Thila Sarazzina "Samosahranjivanje Njemačke" (Deutschland schafft sich ab). Prije same pojave knjige na tržištu, u javnost su procurile neke rečenice koje su autoru priskrbile oznaku rasista. Primjerice: "Emigranti iz Turske, Afrike i Bliskog istoka u prosjeku su gluplji od Nijemaca i brže se razmnožavaju!", ili "Ako hoću čuti glas mujezina, rezervirat ću kartu u pravcu Orijenta". Mnogi njemački teoretičari "krize multikulturalizma" smatraju da je upravo ta knjiga bila izravni poticaj Angeli Merkel da javno progovori o "potpunoj propasti" ideje o multikulturnom društvu.
Meni se, pak, čini da je njen istup bio dobro osmišljen i pomno pripremljen. Naime, uslijedio je tjedan dana nakon njenog susreta s turskim premijerom Recepom Tayyipijem Erdoğanom na kojem su se dogovorili kako zajednički moraju učiniti dodatne napore kako bi se ostvarila bolja integracija turske manjine u njemačko društvo. Važnim mi se čini i činjenica što je u isto vrijeme turski predsjednik Abdullah Gul dao intervju Suedeutsche Zeitungu u kojem je apelirao na tursku zajednicu da uloži dodatne napore kako bi ovladala njemačkim jezikom: "Kad pojedinac ne govori jezik zemlje u kojoj živi, to nikome ne služi: ni konkretnom pojedincu, ni zemlji domaćinu, ni društvu." Dodao je: "Zbog toga im (Turcima u Njemačkoj) u svakoj prigodi kažem da moraju naučiti njemački i da ga moraju govoriti, tečno i bez akcenta. Trebaju ga učiti od samog početka." Kad se smjesti u skicirani kontekst, izjava Angele Merkel ima dalekosežne implikacije. Prije svega, njenom je izjavom, da se poslužim frazom posuđenom iz drugog "vica", "Njemačka izašla iz ormara" u kojem je živjela 65 godina u kojima njeni političari nisu mogli slobodno i otvoreno govoriti o naciji, nacionalnim interesima i nacionalnom identitetu. Moglo bi se, dakle, slobodno kazati da tom izjavom, na neki način, završava epoha "romantičnog (utopijskog) mulikulturalizma", a započinje razdoblje osmišljavanja i političko-pravnog definiranja "realnog (real-političkog) multikulturalizma".
Hrvatske ili srpske "Novosti"
Za razliku od Njemačke, koja upravo napušta romantični a osmišljava racionalni i politički realni multikulturalizam, Hrvatska je još uvijek u ranoj fazi intelektualnoga bezvlašća. To se bezvlašće možda najbolje moglo iščitati iz konfuzne recepcije "slučaja Novosti", manjinskoga glasila ili tjednika srpske manjine u Hrvatskoj koji je u istom tjednu na kioscima osvanuo s fotomontažom dvaju srušenih migova i ciničnim naslovom: "Obadva, obadva su pala!" Javni prosvjed HHO-a i Ivana Zvonimira Čička zbog te provokacije (koju je staloženi predsjednik Republike dr. Ivo Josipović nazvao "neukusnom") naišao je na silnu osudu navodnih liberalnih intelektualaca, novinara i boraca za slobodu izražavanja. A evo što je stajalo u priopćenju HHO-a: "Ovaj usklik je jedan od simbola Domovinskog rata i on je izrečen od strane hrvatskog vojnika kod Šibenika 21. rujna 1991. prilikom obaranja dvaju jugoslavenskih Migova. S druge strane, većina hrvatskih građana bila je šokirana padom dvaju zrakoplova nad Slunjem, a Novosti su to zabilježile na krajnje dubiozan način." Stajalište po kojemu je manjinama sve dopušteno, jer su manjine, polako odlazi u povijest. Stajalište po kojem glasnogovornici manjina mogu tiskati novine na račun poreznih platiša i pritom se javno radovati padu zrakoplova (danas) ili pojavi katastrofalnih požara, ili poplava, naprosto je građanski nepristojna i manjinski getoizirajuća. Naime, od dva temeljna načela definiranja suvremenih nacija – tradicionalnog njemačkog načela isključivanja drugih i drukčijih i francuskog načela uključivanja svih drugih i drukčijih – naša je zemlja u Ustavu i životnoj praksi izabrala drugo načelo: načelo "političkoga naroda". To je ustavno načelo i vrednota kojima se ne treba olako igrati. |
