Letica Slaven

26.04.2011

Velečasni Zlatko Sudac

Tweet

I doista, objavljeni podaci o gledanosti potvrđuju taj "senzacionalistički" naslov: Sanaderovo svjedočenje gledalo je 9.1 posto gledatelja (na HTV-u 4.9 posto, a na Novoj TV 4.2 posto), a reprizu turske televizijske pripovjetke (moj izraz za "sapunicu"), emitiranu u istom terminu, svega dva posto. Statistički promatrano, Sanader je tog ranog poslijepodneva bio 4.5 puta poželjniji objekt nacionalnog zanimanja od Šeherezade i Onura zajedno. Veliko zanimanje Hrvata za Sanaderov povratak u Sabor i javnost najavljeno je pojavom stotinjak novinara, fotoreportera i članova televizijskih ekipa pred Saborom, a potvrđeno je rekordnom gledanošću glavnih večernjih televizijskih informativnih emisija. Pred TV ekranima te je večeri sjedilo, gledalo i slušalo gotovo polovica nacije - 44.2 posto: Dnevnik Nove TV gledalo je 19.4 posto, Dnevnik HTV-a 13.1 posto i Vijesti RTL-a 11.7 posto. Urednici elektronskih i tiskanih medija tog su dana angažirali mnoštvo tzv. eksperata za govor tijela i tzv. političkih analitičara u nakani da odgonetnu smisao Sanaderovih odgovora na pitanja "istraživača", njegovih gesti, osmijeha, svjesnih i nesvjesnih postupaka. Najveću političku i medijsku pažnju privukla je narodna poslovica kojom se Sanader poslužio odgovarajući na pitanje Gordana Marasa (SDP) je li mu čudno da njegovi dojučerašnji najbliži suradnici pokušavaju prebaciti svu odgovornost na njega i Polančeca. Odgovorio je: "Svatko najbolje zna što je radio. Ja sam sve radio za boljitak Hrvatske i ponosan sam što sam bio predsjednik dviju vlada. A ima i ona: 'Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju upadne'."

Nakon što je u četvrtak u javnost prispjela vijest da bivši premijer postaje novi saborski zastupnik novinarsko pleme, koje je ozbiljnu politiku odavno pretvorilo u isprazni estradni i politički spektakl, dobilo je u izgled nove nastavke političko-medijske sage,  kojoj radni naslov može biti "Sanaderova 1001 noć". U toj sagi ničega ne nedostaje: novca i moći, zakulisnih političkih igara i obračuna, romantičnih i platonskih "prijateljskih" političkih ljubavi koje se pretvaraju u ljudožderska neprijateljstva, tajnih urota, pranja novca, uspona i padova suvremenih Ivica Kičmanovića koji stižu iz slavonskih i dinarskih seoskih i težačkih pustopoljina, penju se do zvijezda i završavaju moralnim padom. I dok rojevi novinara koje urednici - uime nakladnika kojima vrtoglavo padaju naklade – tjeraju da tragaju za "senzacionalnim" i "ekskluzivnim" vijestima i pričama o Ivi i Jaci kao metaforičkom političkom Onuru i Šeherazdi, nitko ne haje što se istinska drama hrvatskoga društva i države ne događa u prvom razredu "Titanika" (Republike Hrvatske) koji tone, već u – potpalublju. Dok medijski tajkuni i njihove sluge izvještavaju kako je beskrajno zanimljivo u salonima kod Barba Luke, u Banskim dvorima, na Pantovčaku i kod Veselog Mladena (Bajića), malo tko primjećuje da hrvatsko društvo u "potpalublju" živi najveću dramu u posljednjih stotinjak godina.

Odavno smo dospjeli u stanje koje nazivam "apsolutno dužničko ropstvo", nelikvidnost je premašila četiri milijarde eura, proračunski manjak (deficit) ove će godine biti šest posto BDP-a, nezaposlenost pogađa svakog petog Hrvata, javni sektor mogao bi u 2011. doživjeti opći kolaps, a gospodarstvo već godinu dana srlja u propast: na krilima neprosvijećene ekonomske politike koju VRH-u savjetuju "četiri jahača Apokalipse" koje je Jadranka Kosor imenovala za svoje savjetnike. I dok mediji tragaju i konstruiraju veliku medijsku "Sagu o Sanaderu" (skraćenica: SOS za Hrvatsku), baveći se spekulacijama o tome tko će sve svjedočiti protiv odbjeglog stranačkog vođe i predsjednika VRH-a, ali i spekulacijama kad će biti uhićen, nitko javno ozbiljno ne raspravlja o stvarnim problemima Naroda, Nacije i Države. I još važnije: kako ih u razumnom vremenu prevladati.