Oko jedne činjenice nema spora: na dan kad je sletio u Zagrebačku zračnu luku (3. listopada 2010.), vraćajući se s dužeg odmora u Americi, bivši predsjednik VRH-a dr. Ivo Sanader bio je najomraženija javna osoba u zemlji! Ne, zasigurno, i u hrvatskoj povijesti, jer je omraženost Slobodana Miloševića, njegova režima i vodstva JNA iz doba srpske agresije na Lijepu našu za nas Hrvate, ufamo se, nedostižna (ufanje izvire iz uvjerenja kako su sve agresije i ratovi stvar prošlosti). Uz tradicionalni, anketni način mjerenja popularnosti javih osoba (prema anketama PULS-a Sanader je vrhunac popularnosti dosegnuo u siječnju i studenome 2005. godine, kad je 54 posto ispitanika o njemu imalo pozitivno mišljenje), osobno sam izabrao malčice neobičan pristup: na sam Dan neovisnosti pokušao sam "izmjeriti" kako dionice popularnosti bivšega premijera kotiraju u – virtualnoj stvarnosti.
Narodni vrag
Kad sam uz njegovo ime i prezime (stavljeno u navodnike) dodao niz riječi koje ga određuju pozitivno ili negativno, vrijedni mi je Google u djeliću sekunde pokazao da je odnos pohvalnih i pozitivnih predodžbi o njemu u odnosu na pokudne i negativne otprilike 12 posto prema 88 posto. Evo broja mrežnih stranica uz pozitivne izraze: kavalir (802), mudrac (1.219), genij (2.560), frajer (3.790), državnik (4.730), lukavac (5.140, uz napomenu da lukavost u svakodnevnom životu nije osobito pozitivna vrlina), zgodan čovjek (14.300), intelektualac (16.300), domoljub (17.300) i znanstvenik (32.500). Broj mrežnih stranica uz negativne izraze: lažov (6.070), kukavica (8.860), bjegunac (9.480), izdajica (10.800), prevarant (26.200), mafijaš (33.500), smeće (39.900), izrazi koji upućuju na spolnu usmjerenost (44.500), lopov (53.600), kriminalac (254.000). Odnos pozitivnih i negativnih pojmova vezan uz bivšega premijera potvrđuje činjenicu da je on u očima mnoštva postao nekom vrstom "narodnoga vraga", okosnicom fenomena koji sociolozi nazivaju "moralnom panikom". Pojam moralna panika dugujemo američkom politologu Stanleyu Cohenu i njegovoj knjizi "Narodni vrazi i moralna panika" iz davne 1972. godine. Evo kako je definira: "Čini se kako se u svim društvima ponekad pojavljuju razdoblja moralne panike. Javlja se neko stanje, epizoda, osoba ili skupina osoba koje se definiraju kao (smrtna) prijetnja društvenim vrednotama i interesima. Masovni mediji prirodu tih stanja, epizoda, osoba ili skupina osoba prikazuju na stiliziran i stereotipan način. Medijski urednici, biskupi, političari i drugi podobno-misleći ljudi tada podižu moralne barikade." Isti novinari, koji su godinama stvarali legendu i mit o Sanaderu kao Velikom vođi, posljednjih ga nekoliko mjeseci javnosti nude kao potencijalnog žrtvenog jarca, utjelovljenje sviju zala naše gospodarske propasti i korupcije, tvrdeći kako "svi putovi (zla, kriminala) vode prema bivšem premijeru". I sama javnost - očigledno je prema rezultatima mog "guglanja" – treba Sanadera kao žrtvenog jarca. Jarci otkupitelji, ili žrtveni jarci, nasušna su potreba u teškim i kriznim vremenima: u obitelji (u kojoj se naseli zlo i naopako, primjerice ovisnost ili zločin), političkoj stranci ili cijeloj zajednici. U tajnovitom podzemlju naših ljudskih duša počiva atavistička, nesvjesna potreba za pronalaženjem krivca za naše i opće grijehe – u drugome. Ako nam dijete padne na ispitu, ili razbije susjedu prozor, svatko od nas lako zaključi kako je naslijedio zlo od onoga drugoga. Ako postigne uspjeh, hitamo susjedima i prijateljima i ponosno kazujemo: pogledajte očeva/majčina sina. Evo kako znalci simboličnoga govora i kulture Jean Chevalier i Alain Gheerbrant u Rječniku simbola opisuju smisao toga dragocjenog jarca: "Jarac otkupitelj opterećen grijesima naroda snosi kušnju izgona, udaljenja, progonstva; simbolizira osudu i odbacivanje krivnje, a odlazak mu je bez povratka. (…) Jarcem otkupiteljem naziva se čovjek koji nosi tuđe krivnje, a nema mogućnosti da se brani i nije zakonski osuđen. Predaja o jarcu otkupitelju raširena je na svim kontinentima. Prikazuje čovjekovu duboku težnju da svoju krivnju prebaci na drugoga i da zadovolji svoju savjest, kojoj je uvijek potreban krivac, kazna i žrtva." (Jesenski & Turk, Zagreb, 2007., str. 240).
Sindrom ranjene ljubavi
Slučaj virtualne sudbine ili "tranzicije" Ive Sanadera od spasitelja i hrvatskog europskog proroka u glavnoga "narodnog vraga" i najpoželjnijeg žrtvenog jarca, upravo zbog toga, simbol je nezrelosti i neurotičnosti hrvatske narodske političke kulture i – posebice – novinarske površnosti, ispraznosti, pa i nemoralnosti. Dvojica novinara iz brojne plejade onih koji su Ivu Sanadera uzdizali do neba a danas ga, zapravo mjesecima, valjaju po blatu, nedavno su javnosti ponudila objašnjenje vlastite spoznajne i emocionalne tranzicije. Vrijedno je baciti pogled na njihovu javnu "ispovijed". Novinar Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije Jurica Pavičić ovako pojašnjava svoju, ne tako davnu, fascinaciju Sanaderom: "Mi novinari jeli smo mu iz ruke zbog Hristos se rodi i uklanjanja ustaških spomenika." Zatim, u tradiciji negdašnje komunističke samokritike, površno priznaje: "Nas novinare zaveo je s Hristos se rodi, a sada treba biti pošten i reći - Ivo Sanader je bio naša želja i odabir". Sličnog je smisla i javno priznanje krivnje kulinarskog i političkog "eksperta" Davora Butkovića: "Od raznih novinara s terena dobivali smo izvješća kako Sanader stvara mrežu lokalnih vlasti, javnih poduzeća i HDZ-ovih podružnica, koji su svi financijski ovisni o vrhu HDZ-a i Vlade, dakle o samom Sanaderu. Te smo informacije, na žalost, zanemarivali, baveći se Sanaderovom visokom državnom politikom, što jest bila golema profesionalna pogreška". Zanimljivo je što oba novinara o sebi govore u prvom licu množine ("mi novinari", "dobivali smo izvješća"), nastojeći vlastitu odgovornost za građenje kulta ličnosti podijeliti s cijelom novinarskom profesijom, što baš i nije točno. Međutim, točno je da je mnoštvo jugobolnih (jugonostalgičnih) tzv. liberalnih i europski usmjerenih hrvatskih novinara i stavotvoritelja u Ivi Sanaderu željelo vidjeti, i ubrzo ugledalo, onoga koji vodi njihovu politiku. Danas u njemu žele vidjeti, i vide, utjelovljenje sviju nevolja i zala vlastite profesije (pad naklada, otpuštanje novinara, podanički odnos prema svakoj vlasti i svim oglašivačima) i cijeloga društva. Novinari tipa Butkovića i Pavičića profesionalno i ljudski proživljavaju emocionalnu i spoznajnu krizu koju je Milan Kundera nazvao sindromom ili fenomenom "ranjene ljubavi". Taj je sindrom-fenomen ovako opisao na primjeru ruske (sovjetske) okupacije ČSSR-a:
"Bio je već treći dan okupacije. Ja sam bio u autu između Praga i Budjovica (grada u koji je Camus smjestio Nesporazum). Po cestama, u poljima, u šumama, posvuda je bilo utaboreno rusko pješaštvo. Zaustavili su moj auto. Tri su ga vojnika počela pretraživati. Na kraju me časnik, koji je to zapovjedio, upitao na ruskom: 'Kak vy čuvstvuete sebja?', što je značilo 'Kako ste? Kako se osjećate?'. Pitanje nije bilo ni neljubazno ni ironično. Baš naprotiv, časnik je nastavio: 'Sve je to veliki nesporazum. No, riješit će se. Vidjet ćete da mi volimo Čehe. Mi vas volimo'. Tisuće tenkova uništilo je krajolik, budućnost zemlje bila je kompromitirana za stoljeća, češki državni dužnosnici bili su uhićeni i odvedeni, a časnik okupatorske vojske izjavljuje vam ljubav. Da budemo jasni: nije on želio reći da se ne slaže s invazijom. Daleko od toga. Svi su, više-manje, govorili poput njega: nisu imali stajalište sadističkog zadovoljstva silovatelja, nego se njihovo mišljenje zasnivalo na drugom arhetipu: ranjenoj ljubavi. Zašto ti Česi (koje mi tako volimo!) ne žele živjeti s nama? Zašto nas ne vole? Kako je to tužno što ih pomoću tenkova moramo naučiti ljubavi!" (Jaques i njegov gospodar - Počast Denisu Diderotu u tri čina, Meandar, Zagreb, 2003., str. 10)
Novinarima kronično oboljelim od sindroma ranjene ljubavi, koji grade i ruše kultove političkih i inih ličnosti, naprosto se ne smije vjerovati: ni kad pojedinca ili skupinu ljudi (vodstvo neke stranke) uzdižu u nebo navodne političke besmrtnosti i vrline, ni kad te iste valjaju u blatu ili nude kao jarce otkupitelje – vlastitih i narodnih grijeha. |
