Dvije vijesti objavljene prošloga tjedna najprije u svjetskim, a potom i u hrvatskim medijima, u načelu govore o istoj stvari: o nakani dvojice vrlo bogatih, jako moćnih i silno slavnih ljudi – bivšega britanskog premijera Tonyja Blaira i vlasnika njemačkog maloprodajnog trgovačkog lanca Drogerie Markta (poznatijeg kao DM) Götza Wolfganga Wernera – da dio svog bogatstva daruju onima kojima je novac potrebniji nego njima.
Krvavi dar
Tony Blair je, preko glasnogovornika, obavijestio javnost da je cjelokupnu zaradu od svoje autobiografske knjige "Putovanje" (iz tiska izlazi 1. rujna 2010.) odlučio darovati (britanski mediji spominju da se radi o oko 5,6 milijuna eura predujmljenog autorskog honorara i još većem iznosu, koji će zaraditi na postotku ostvarenog prihoda od prodaje knjige) humanitarnoj udruzi Royal British Legion, koja osigurava rehabilitaciju za britanske vojnike ranjene u ratnim sukobima. Prema očekivanju, vodstvo i članstvo udruge pozdravilo je Blairovu "velikodušnu" gestu, dok su je mediji dočekali sa skepsom i cinizmom. Stavotvoritelji (opinion makers) i mirovnjaci poručili su bivšemu premijeru kako taj novac "neće oprati njegove krvave ruke" na kojima je krv poginulih i ranjenih britanskih vojnika, koje je nepromišljeno i neodgovorno poslao u ratove u Irak i Afganistan. Ni roditelji poginulih ratnika ne pristaju na Blairovu nakanu da, kako piše Daily Mail "novcem kupi oprost". Majka vojnika Gordona Gentle, koji je poginuo 2004., prijeko konstatira: "Trebao je dati novac kad su naši momci u Iraku patili od nestašice vojne opreme". Zatim je dodala: "Nikad se nije ispričao obiteljima koje su izgubile svoje najdraže. Mislim da ovo sada radi kako bi natjerao ljude da misle da je promijenio svoje mišljenje o postrojbama".
Istinsko dobrotvorstvo
Za razliku od površne, promidžbenim razlozima potaknute socijalne "osjetljivosti" bivšega britanskog laburističkog vrhovnika, Götz Wolfgang Werner (rođen je u najdramatičnijem trenutku njemačke povijesti - 5. veljače 1944.), osnivač, suvlasnik i 35-godišnji predsjednik uprave DM-a, ali i istinski socijaldemokrat, koji se zalaže za "osnovni dohodak" za svakog zaposlenika i građanina EU-a, donio je odluku iza koje stoji duboka i dugo osmišljavana životna i poslovna filozofija: sav osobni udio u vlasništvu DM-a odlučio je podariti jednoj dobrotvornoj zakladi. Učinio je to uz izjavu koja bi, komotno, mogla stajati kao epitaf na njegovu vječnom počivalištu: "Nije sramota postati bogat, ali sramota je bogat umrijeti". Ekonomski stručnjaci odmah su procijenili kako se, uime dobročinstva, odrekao imovine vrijedne preko milijardu eura a koju bi, logikom stvari, naslijedilo njegovo sedmoro djece. Velikodušnim darom potrebitima nije, dakako, u potpunosti razvlastio svoju djecu, kojima će u nasljeđe pripasti, zasigurno vrlo vrijedna, osobna imovina. Djeci, i javnosti, ostavit će u nasljeđe poučnu poduzetničku i roditeljsku poruku, koja će njegovoj djeci možda biti vrjednija od sveg bogatstva, koje im je osmišljeno, s punom očinskom odgovornošću, uskratio: "Djeca imaju pravo na dobar početak u životu, ali ne i na to da im roditelji osiguraju doživotno blagostanje".
Svirepi kapitalizam
Iako je teško odgonetnuti tajnu osobnih nadahnuća i motiva koji su prema dobročinstvu usmjerili odluke i ponašanje jednog britanskog političara, gospodara "rata protiv terorizma" i jednog uspješnog njemačkog poduzetnika, rođenog u vihoru rata, sve moje simpatije i poštovanje poklanjam Nijemcu Werneru koji se desetljećima zalaže za "kapitalizam sa socijalnim (i kršćanskim!) licem": svojim radnicima jamči radnička prava i primanja dostojna čovjeka. Činjenica što ima čak sedmoro djece sama po sebi govori u prilog tezi da se njegov osobni socijalni i poduzetnički "nauk" temelji na Isusovim, prečesto krivo tumačenim, riječima o putu bogataša do kraljevstva nebeskog. Mudro i, pretpostavljam, bogoslovno ispravno objašnjenje poznatih Kristovih riječi: "Zaista, kažem vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko" pronašao sam u novoj knjizi don Anđelka Kačunka, kojoj sam baš jučer napisao proslov. Evo kako don Anđelko raščlanjuje smisao Njegovih riječi: "Isusovo upozorenje (Mt 19,23-26) - što znači da je to 19. poglavlje novozavjetne knjige evanđelista Mateja, od 23. do 26. retka (ovo sam naveo radi onih koji možda ne znaju pročitati tu 'šifru') - glasi doslovce: 'A Isus reče svojim učenicima: 'Zaista, kažem vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.' Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: 'Tko se onda može spasiti?' A Isus upre u njih pogled pa im reče: 'Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće'. Sličan tekst nalazi se, također, na još dva mjesta: Mk 10,23-26; Lk 18,24-26. To je dio Isusova govora o opasnosti od bogatstva (ne, dakle, o nevrijednosti ili nekorisnosti bogatstva!) u slučaju kad ono čovjeka zarobi tako da on postane ovisnik i sve mu podredi, umjesto da se njime služi za svoje i opće dobro. Jer i na bogatstvo treba gledati kao na Božji dar, ali najvažnije je u koje ga svrhe koristimo". Za razliku od brojnih hrvatskih tajkuna i eurona, koji su do bogatstva stigli "pretvorbom", a koju je današnji kardinal Josip Bozanić davno nazvao "grijehom struktura", i koji to bogatstvo koriste i troše neodgovorno, bahato i rasipnički, mudri Nijemac shavća kako gloemu opasnost njegovoj djeci može donijeti - pretjerano bogatstvo. Treba se nadati da će iz njegovih riječi ponešto naučiti i novopečeni, socijalno neosjetljivi i svirepi, hrvatski političari i kapitalisti. |
