Jedan od glavnih izvora i uzroka, pa i razrađenih sustava velike, ili političko poslovne korupcije (uz javne nabave i nelikvidnost), svakako je investicijska i politička "igra" s prenamjenom poljoprivrednog u građevinsko zemljište. Sustav je isproban na stotinama, pa i tisućama projekata. Pravila "igre" prilično su jednostavna i mnogo puta uspješno provjerena: građevinski investitori kupuju nominalno poljoprivredno zemljište (šume, pašnjake, neobrađeno zemljište, ledine, makiju, šumarke, kamenjare, krš) koje naknadno - kroz izmjene prostornih i urbanističkih planova – pretvaraju u atraktivna i basnoslovno unosna građevinska zemljišta na kojima grade vile, hotele, golf klubove, hotelske objekte, ili apartmanska naselja. Kroz tu iskušanu "igru" ostvarujući ogromne, u pravilu legalne i neoporezive, dobiti (profite).
Slučaj Duba Stonska
Jedan od medijski i politički najpoznatijih primjera tog oblika poslovnih, investicijskih i političkih "igara" – spekulacija i prijevara, povezanih s velikom političkom korupcijom ili trgovinom – svakako je projekt "Duba Stonska" na poluotoku Pelješcu. Čitatelja, kojem je projekt nepoznat, ukratko ću obavijestiti ili podsjetiti da se radi o projektu enigmatske tvrtke Emac Capital iz Londona (povezanom s dr. Jurom Radićem i "garniturom" iz IGH-a) koja upravlja fondovima znakovitoga naziva "Illyrian 1" i "Illyrian 2". Ta je tvrtka nedaleko od izlaza s kontroverznog "Sanaderova" Pelješkog mosta kupila čak 4.100.000 metara kvadratnih poljoprivredno neatraktivnog zemljišta, zapravo "makije" i "drača", u nakani da lobiranjem u lokalnoj zajednici i hrvatskoj javnosti izmijeni prostorne i urbanističke planove, kako bi mogla izgraditi tržišno i profitno super isplative ladanjske i turističke "kapacitete" od preko 2000 ležajeva. Investitor je oglasio kako u projekt namjerava uložiti preko 400 milijuna eura. Ta je "svemirska" brojka već odobrovoljila vrhovnike Općine Ston koji su, jednoglasno, od Dubrovačko-neretvanske županije zatražili izmjene i dopune prostornih planova koje bi omogućile ostvarenje tog mega projekta. Oduševljeno lokalno stanovništvo u tegobnim recesijskim i depresijskim vremenima, također listom, uz rijetke iznimke, dalo je potporu tom projektu.
Slovenski "recept"
Hrvatska politička elita, javnost i obični građani odavno su se navikli na opisani sustav urbanističkih i investicijskih prijevara i u njima ne vide ničeg spornog, vrijednog političke ili teorijske pažnje. Upravo zbog "banalnosti zla" koje se krije u skiciranom sustavu ostvarivanja ekstra zarada na prenamjenama prostora i izmjenama prostornih planova, prošloga sam tjedna u Makarskoj s velikim zanimanjem saslušao priču slovenskoga ministra okoliša i prostornog planiranja dr. Roka Žarnića o tome kako se slovenska država kani nositi sa skiciranim fenomenom.
Novog slovenskog ministra sreo sam sasvim slučajno i neočekivano, jer su nam se sinovi (Žiga i Bartol) prije dvije godine upoznali u Washingtonu. U opuštenom ozračju, na makarskoj rivi, a zatim i kod njega u skromnom i skladnom makarskom domu, opisao mi je konture zakonskoga prijedloga na kojem upravo radi njegovo Ministarstvo i Slovenska vlada. Najkraće sažeta, ideja je krajnje jednostavna. Kad dolazi do prenamjene negrađevinskog u građevinsko zemljište, vlasniku zemljišta se ne oporezuje ostvareni profit u iznosu dva puta većem od vrijednosti prije prenamjene. Ostvareni prihod iznad tog iznosa oporezuje se uz izuzetno visoku poreznu stopu na kapitalnu dobit od preko 90 posto. Ostvareni porezni prihod dijeli se u odnosu: 30 posto lokalna samouprava i 70 poto slovenska država.
Protiv profiterstva i korupcije
Kao što sam ja sa zadovoljstvom učio od mog makarskog i slovenskog susjeda, ministra Žarnića, od njega i susjedne države morali bi hitno učiti Jadranka Kosor i Hrvatski sabor.
Već u ranu jesen ove godine, po hitnom postupku, trebali bi pripremiti i usvojiti zakon o oporezivanju kapitalne dobiti od prenamjenjenog zemljišta ili, kako mi je rekao slovenski ministar Žarnić, "neopravdane dobiti". Kako je i predsjednik Republike Josipović najavio borbu za "novu pravednost", ovaj ću mu esej uputiti na znanje, uz zamolbu za potporu.
Što se pak ministra Roka tiče, on bi mogao biti veza u ostvarenju tog zajedničkog zakonskog projekta. Ne samo što ima dvojno državljanstvo (slovensko i hrvatsko), već može poslužiti i kao primjer harmonijske održivosti dvojnih identiteta i lojalnosti. Iako je veći dio života proveo u Sloveniji, i iako je doživljava kao svoju državu i domovinu, u svom je srcu i razumu sačuvao dovoljno prostora za ljubav prema zavičaju (Makarskoj i Makarskom primorju) i ponos jer je Hrvat.
Upravo je zbog toga, s blagom i krajnje snošljivom ironijom, komentirao kritiku koju mu je kod glasovanja o izboru za člana Slovenske vlade uputio predsjednik Slovenske nacionalne stranke Zmago Jelinčič: "Žarnića nećemo podržati jer je Hrvat, o čemu svjedoče njegovo ime i prezime. Još nam samo to treba da nam se u Vladu infiltriraju Hrvati". Slovenac-Hrvat na slovenskom "dvoru" ponudio mi je ideju i znanje, koje bi doista moglo biti od velike koristi hrvatskoj državi. Zato mi je drago da ga je Borut Pahor "infiltrirao" u svoju Vladu. |
