Rašireno je mišljenje da je Bosna ukleta zemlja, da je "prokleta avlija", zemlja mržnje, masovnih ubojstava i zločina. Povijest Bosne dokazuje da se od daleke 1468. godine stalno ponavljaju masovna ubojstva i zločini, da se povijest ponavlja na sličan i istovjetan način. Mnogi kažu kako užas protekloga rata, posebno pokolj u Srebrenici, ali i drugi masovni zločini, nisu ništa novo, oni su samo obnavljanje onoga što se mnogo puta u prošlosti događalo u Bosni. Kao primjer navode sljedeći citat Nikole Lašvanina iz Ljetopisa prve polovice 18. stoljeća: "Kud god se makneš leže mrtvaci, niti se kopaju, niti ima tko. U Sarajevu izjedoše djeca mater mrtvu, u Banja Luci koga bi objesili u noći bi ga gladni ljudi svega pojeli." Zato se mnogi pitaju jesu li zločini krajem prošloga stoljeća samo ponavljanje prošlosti, odnosno, jesu li to zadnji zločini, i hoće li se i ubuduće ponavljati. Hoće li Bosna i dalje biti "prokleta avlija", ili postoje mogućnosti da Bosna i Hercegovina postane zemlja tolerancije, koegzistencije, ljubavi, zajedničkog života u bogatstvu različitosti?
Vjekovne razlike
Postavlja se pitanje što su uzroci krvave, mračne i teške povijesti Bosne? Postavlja se pitanje je li se nešto bitno promijenilo od stanja koje sjajno opisuje Ivo Andrić u "Travničkoj kronici" pišući o četiri vjere koje žive na uskom, brdovitom i oskudnom komadiću zemlje, navodeći da je "svaka od njih isključiva i strogo odvojena od ostalih, te da svaka ima središte svoga duhovnog života daleko, u tuđem svijetu, u Rimu, u Moskvi, u Carigradu, u Meki, Jeruzalemu, ili Bog zna gdje, samo ne ovdje gdje se rađa i umire." Andrić dalje ističe da svaka vjera smatra da njezino dobro, korist, njezin napredak, može biti samo na štetu ostale tri, te svaka od netrpeljivosti prema drugim vjerama čini najveću vrlinu. U Travniku, u gluho doba noći, opisujući kako je i vrijeme u Bosni različito, Andrić u stvari objašnjava kako je u Bosni moguće ono što nigdje nije moguće, a kako je nemoguće ono što je svuda moguće, osim u Bosni. Andrić piše:
"Teško i sigurno izbija sat na katoličkoj katedrali: dva posle ponoći. Prođe više od jednog minuta (tačno sedamdeset i pet sekunda, brojao sam) i tek tada se javi nešto slabijim, ali prodornim zvukom, sat sa pravoslavne crkve, i on iskucava svoja dva sata posle ponoći. Malo za njim iskucava promuklim, dalekim glasom sahat-kula kod Begove džamije, i to iskuca jedanaest sati, avetinjskih turskih sati, po čudnom računanju dalekih, tuđih krajeva sveta! Jevreji nemaju svoga sata koji iskucava, ali Bog jedini zna koliko je sati kod njih, koliko po sefardskom a koliko po aškenaskom računanju. Tako i noću, dok se spava, u brojanju pustih sati, gluvog doba bdi razlika koja deli ove pospale ljude koji se budni raduju i žaloste, goste i poste prema četiri razna, među sobom zavađena kalendara, i sve svoje želje i molitve šalju jednom nebu na četiri razna crkvena jezika. A ta razlika je, nekad vidljivo i otvoreno, nekad nevidljivo i podmuklo, uvek slična mržnji, često istovetna s njom."
Novi sukobi
Andrićev opis o vjerskim suprotnostima i danas bitno karakterizira Bosnu i Hercegovinu, ali te suprotnosti nisu najvažnije i najbitnije za budućnost te zemlje, jer su u međuvremenu stvorene i nove suprotnosti, novi izvori sukoba i mržnje. Bosna i Hercegovina je najsloženija država na svijetu. U petnaest godina postojanja, od Daytona, na njenom području djeluju sve bitne vojske svijeta i sve bitne svjetske institucije. Bosnom i Hercegovinom vladaju visoki predstavnici međunarodne zajednice koji imaju faktični suverenitet u svojim rukama i njihove odluke su iznad odluka ustavnih tijela BiH. Oni imaju ogromne ovlasti, ali nikakvu dogovornost. Bosna i Hercegovina je jedina država koja nema Ustav pisan na vlastitom jeziku njenih naroda. Bosna i Hercegovina ima tri ravnopravna naroda, a dva entiteta. Bosna i Hercegovina je država s najvećim proturječnostima, i pravo je čudo kako može uopće funkcionirati. U Bosni i Hercegovini se sukobljavaju Istok i Zapad. Tu je na djelu i sukob civilizacija i sukob svih bitnih vjera te, u tom smislu, djelomično i vrijedi opis Ive Andrića. Novi izbori potvrdili su rezultatom glasovanja da u Bosni i Hercegovini postoje četiri bitna različita i suprotstavljana vrijednosna, moralna, nacionalna i religijska sustava: bošnjačko-muslimanski, bošnjačko-unitaristički, srpsko-pravoslavni i hrvatsko- katolički. Međutim, Bosna i Hercegovina nije društvo podijeljeno samo na temelju nacionalnih i vjerskih razlika, već i na temelju socijalnih razlika. Postoje i tu dvije podijeljene i suprotstavljene Bosne, jer je i u BiH u ratu realizirano užasno načelo nepravde - da je nekome nova država donijela metak a nekome imetak. Dakle, postoji Bosna i Hercegovina sirotinje (raje) i Bosna i Hercegovina bogataša, tajkuna i elita. Suprotnosti na socijalnoj razini vješto se nastoje zamagliti i prikriti prenaglašavanjem vjerskih i nacionalnih suprotnosti. Većina Bošnjaka, Srba i Hrvata u jednako su teškom položaju i jednako su eksploatirani te zato, objektivno, imaju zajedničke interese u borbi za preživljavanje. Isto tako, mnogi bogataši i elite, kojima je rat donio imetak, spremni su na trgovinu nacionalnim interesima ne bi li očuvali svoje privilegije. Međusobno se verbalno optužuju kako bi na "tržištu", uime obrane nacionalnih interesa, zadržali vlastite interese. Mnogim velikim igračima međunarodne politike odgovaraju sukobi i podjele te oni produbljuju krize kako bi sebe učinili navodno neophodnim čimbenikom koji upravlja krizom. Zato je bitno hoće li Bosna i Hercegovina i dalje biti "prokleta avlija", podijeljeno društvo, društvo sukoba i mržnje, ili će ipak prevladati tendencije izgradnje stabilnog, demokratskog društva u kojem postojanje razlika nije prepreka, nego može postati bogatstvom građana i naroda BiH. Svaka država, da bi opstala, mora se temeljiti na osjećaju pripadnosti njenih građana i naroda toj državi, na konsenzusu oko bitnog sustava vrijednosti i načina ostvarivanja zajedničkih interesa. Dakle, nema nikakve dvojbe da je za budućnost Bosne i Hercegovine bitno je li moguće, odnosno, na koji je način moguće, stvaranje zajedničkog identiteta i sustava vrijednosti koje prihvaća većina građana i pripadnici svih njenih konstitutivnih naroda.
Godina odluke
Nema nikakve dvojbe da je proces stvaranja bosansko-hercegovačkog identiteta ne samo započeo, nego i da je bitno ojačao. I rezultati proteklih izbora pokazali su da se postupno stvara zajednički bosansko-hercegovački sustav vrijednosti koji integrira religijske i nacionalne isključivosti i suprotnosti, koji kod svih naroda jača osjećaj da je Bosna i Hercegovina njihova država i njihova domovina. Međutim, ti procesi su također proturječni. Kod dijela Bošnjaka oni se izražavaju tendencijom stvaranja bosanskohercegovačke političke nacije i negiranjem nacionalne pripadnosti i nacionalnog identiteta i Srba i Hrvata i Bošnjaka. Na toj je koncepciji SDP dobio izbore, i najveći broj Bošnjaka glasovao je za tu koncepciju koja je, objektivno, unitaristička i vrlo opasna za budućnost Bosne i Hercegovine. Ta koncepcija sliči nekadašnjem pokušaju stvaranja jugoslavenske nacije, koja je značila negiranje nacionalnih posebnosti i koja je pridonijela raspadu Jugoslavije. U slučaju Bosne i Hercegovine pokušava se bosanska nacija stvoriti tako da se Hrvati pretvore u Bosance katolike, Srbi u Bosance pravoslavce, Bošnjaci u Bosance muslimane, a da se zajednički identitet gradi na kulturi i sustavu vrijednosti najbrojnijeg naroda, odnosno, bošnjačkoga naroda. Mnogi s pravom smatraju da je to smrtna opasnost za bosansko-hercegovačko društvo i narode Bosne i Hercegovine, jer nije moguće Hrvate od naroda pretvoriti u Bosance katoličke vjere, odnosno Srbe od naroda u Bosance pravoslavne vjere te, pod firmom bosanske nacije, Srbima i Hrvatima nametnuti bošnjačku kulturu, jezik i druga obilježja, kao što se to nekada pokušalo raditi s jugoslavenskom nacijom, koja se pokušala utemeljiti na nametanju srpske kulture i jezika kao zajedničkog jezika i zajedničke kulture jugoslavenske nacije. Takve tendencije ojačale su one političke snage kod srpskog i hrvatskog naroda koje smatraju da je nužan čvrst srpsko-hrvatski savez u obrani nacionalnog identiteta i ravnopravnosti, odnosno, došlo je do političkog obrata u kojem Srbi postaju najveći branitelji i zagovarači potrebe formiranja hrvatskoga entiteta. Gdje je izlaz? Postoji samo jedan. Bosansko-hercegovački zajednički entitet i sustav vrijednosti, moguće je izgraditi samo potpunim uvažavanjem i priznavanjem vjerskih i nacionalnih sloboda i ostvarivanjem pune ravnopravnosti svih vjera i svih naroda. Dakle, Bosna i Hercegovina može biti zemlja tolerancije, ljubavi i zajedništva samo kao složena zajednica, kao federacija različitih nacija i različitih vjera, u kojoj će svaki narod, upravo zato što će biti ravnopravan i slobodan, Bosnu i Hercegovinu doživljavati kao svoju zemlju, kao svoju domovinu, a druge narode kao prijatelje a ne kao neprijatelje. Kojim će smjerom krenuti Bosna i Hercegovina ovisi o tome kako će biti konstituirana nova vlast, a još više kako će se razvijati ustavne promjene, bez kojih nema stabilne i demokratske BiH. U tom smislu može se reći da je iduća godina godina odluke u kojoj će se početi rasplitati kriza i da će odluke koje se donesu biti presudne za budućnost Bosne i Hercegovine i njenih naroda, hoće li Bosna i dalje biti "prokleta avlija" ili zemlja tolerancije, zajedništva, napretka i ljubavi.
|
