Autor:
Tomac Zdravko
Datum:
27.04.2011
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
|
Objavi na:
|
Iz izlaganja "Zašto su potrebne ustavne promjene u Bosni i Hercegovini?" održanoga na znanstvenom skupu "Hrvati u Bosni i Hercegovini danas", Banja Luka, ožujak 2011. Daytonski mirovni sporazum zaustavio je rat u Bosni i Hercegovini i uspostavio mir, ali mnogi kažu nedovršeni mir, nepravedni mir, posebno što se tiče Hrvata u BiH. S obzirom da je hrvatski narod najmalobrojniji u BiH, on je već samim time u lošijem položaju od druga dva naroda. Za razliku od srpskoga naroda, koji je dobio svoj entitet, Hrvati ga nisu dobili, nego je ustanovljena Federacija kao zajednički entitet Hrvata i Bošnjaka muslimana. Stoga je ustavne i institucionalne garancije ostvarivanja ravnopravnosti hrvatskoga naroda trebalo osigurati određenim institucijama:
Stvarno stanje stvariDanas, 15 godina kasnije i bez formalnih promjena Ustava, sva su ta jamstva faktički izbrisana. Posebnih odnosa između Federacije i Hrvatske nema, za razliku od vrlo čvrstih posebnih odnosa Republike Srpske i Srbije. Po drugi put su člana Predsjedništva BiH, umjesto Hrvata, izabrali i nametnuli pripadnici drugih naroda. Ukinuto je načelo pariteta. Omogućeno je nadglasavanje u Federaciji, tako da Bošnjaci mogu nadglasati Hrvate. Federacija je sve više postala entitet u kojem apsolutno dominiraju Bošnjaci. Danas je u BiH ovakvo realno stanje: Srbi ostvaruju dominaciju u Republici Srpskoj, Bošnjaci u Federaciji, a Hrvati su postali nacionalna manjina i izgubili status konstitutivnog i ravnopravnog naroda. Hrvatima prijeti daljnja marginalizacija i gubljenje ustavnih prava. SDP na čelu s Lagumdžijom osporava pravo Hrvatima da imaju predsjedatelja Vijeća ministara, koje im pripada po načelu izmjenjivosti. Osporava im pravo da legitimni predstavnici hrvatskoga naroda budu i njihovi predstavnici u vlasti.
|
|||