Kažu psiholozi da se čovjek u starosti bitno ne mijenja, štoviše, da njegove karakterne  osobine postaju još prepoznatljivije nego u mladosti, odnosno, da zub vremena u pravilu ne mijenja moralna stajališta čovjeka. Dobar čovjek postaje u starosti još bolji a nekarakteran čovjek još zločestiji. Bivši predsjednik Stjepan Mesić kako stari - a kako se ne želi pomiriti sa starošću i gubitkom moći i popularnosti - sve se više vraća u prošlost, sve više postaje zadrti ateist i komunist koji čini ogromnu štetu svome hrvatskome narodu. Lažno je, kao krivokletnik, na Haaškome sudu optužio svoju domovinu Hrvatsku, državno i vojno vodstvo Hrvatske, na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom, da su se organizirali kao zločinačka organizacija i da su izvršili agresiju na Bosnu i Hercegovinu, da su učinili zločin etničkoga čišćenja Srba u Hrvatskoj a sve, navodno,  radi stvaranja etnički čiste velike Hrvatske. Dakle, Stjepan Mesić ključni je krivac za optužbe u kojima se sudi hrvatskim generalima na čelu s Gotovinom i Hrvatima iz Bosne i Hercegovine kao sudionicima navodnoga zločinačkog pothvata, kao članovima navodne zločinačke organizacije, odnosno, ključni krivac što hrvatski narod sve manje vjeruje u Haaški sud kao u sud pravde. 

Politika umjesto pravde

Nema nikakve dvojbe da je Haaški sud politički sud. Nema nikakve dvojbe da hrvatski narod vjeruje da je optužnica protiv hrvatskih generala neutemeljena, da oni nisu krivi, da su nevini. Ali baš zato što se radi o političkome sudu mnogi strahuju da će presude biti još jedna nepravda i još jedno poniženje hrvatskome narodu. Također, nema dvojbe da će te presude, pogotovo ako bude prihvaćen onaj dio optužnice koji Hrvatsku tretira kao zločinačku organizaciju a Domovinski rat kao zločinački pothvat, ugroziti i sadašnjost i budućnost hrvatskoga  naroda te da se, zbog toga, hrvatski narod ima pravo boriti za istinu i pravdu svim demokratskim sredstvima. U takvoj  situaciji hrvatski biskupi pozvali su vjernike na post i molitvu za pravednu presudu hrvatskim generalima u Haagu, a branitelji na mirne prosvjede. General Ante Gotovina, koji mučenički i dostojanstveno podnosi svoju tešku sudbinu, i ovaj je put postupio odgovorno, vodeći računa o nacionalnim a ne o vlastitim  interesima. Sjetite se kako je general Gotovina odbio tražiti mogućnost da ide na sprovod vlastitom ocu s obrazloženjem da bi to moglo izazvati određene emocionalne događaje koji bi mogli naškoditi hrvatskim nacionalnim interesima i hrvatskoj državi. Tako i sada, u uvjetima kad predsjednik Srbije izvršava pritisak na Haaški sud da Gotovina mora biti suđen kako ne bi bilo političkih problema u regiji, general poziva branitelje i sve hrvatske ljude da se suzdrže od prosvjeda jer bi prosvjedi mogli naškoditi hrvatskim nacionalnim interesima. Nema nikakve dvojbe da bi prosvjedi pomogli Gotovini osobno, jer radi se o Sudu čiji gazde razmišljaju na sljedeći način: treba izbjeći presudu koja će destabilizirati regiju. Dakle, politika je u prvom planu a ne pravda! 

Ideološki rat 

Istovremeno, general Gotovina je sa zahvalnošću primio poziv hrvatskih biskupa vjernicima na post i molitvu za pravednu presudu u Haagu. I sada se, ponovno, na skandalozan način javio bivši predsjednik Stjepan Mesić. Žestoko je napao poziv biskupa nazvavši ga "podizanjem tenzija i politizacijom". Optužio je biskupe da ne vjeruju u pravednost Haaškoga suda, da ga ne priznaju, da prejiduciraju presudu itd. S obzirom na štetu koju je napravio, a koju i dalje čini, bivši predsjednik Mesić trebao bi se i sam pomoliti, trebao bi se suočiti sam sa sobom i svojom odgovornošću i zatražiti oprost od generala Gotovine i drugih koji su lažno optuženi na temelju njegova svjedočenja. Međutim, on radi upravo suprotno, on i dalje optužuje, i dalje nastavlja svoj ideološki rat protiv Katoličke crkve i hrvatskoga naroda. Sjetite se Mesićeva rata protiv križa i pokušaja da se križ izbaci iz javne upotrebe. Sjetite se kako je na kraju ta borba njega i njegovih istomišljenika, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi, završila pobjedom križa, jer je međunarodni sud presudio da uporaba križa u javnim institucijama nije diskriminacija onih koji ne vjeruju. Nije se Mesić ispričao vjernicima za lažne optužnice da su diskriminatori. Umjesto toga, on pokreće novi ideološki rat protiv vjere i Crkve. On poziv na molitvu diskriminira, optužuje da se molitvom žele dizati tenzije, da se pozivom na molitvu Crkva politizira. Mesića treba podsjetiti na neke činjenice: da je sveti otac Ivan Pavao u vrijeme agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu pozivao vjernike cijeloga svijeta da se mole za pravdu i mir; treba ga podsjetiti da su u Hrvatskoj organizirane molitvene zajednice koje su molile za mir, spas i pravdu; treba ga podsjetiti da Papa moli i poziva vjernike da mole za sve ugrožene ljude u svijetu, za mir, za pravdu, za pobjedu dobra nad zlom. Molitva pomaže za pobjedu dobra nad zlom, za pobjedu svjetla nad tminom. Ona pomaže svakom čovjeku koji moli da u sebi jača dobro i ljubav a potiskuje zlo, mržnju i nepravdu. 

Poziv na opraštanje

Molitva stvara i širi dobre vibracije, ona poziva na istinu, pravdu i ljubav. Molitva mijenja ljudska srca, jača istinu i zato mijenja svijet, pa onda može utjecati i na one koji odlučuju u Haaškome sudu. Zato napadati poziv da se posti i moli za pravdu, optuživati ljude koji se mole i poste za dobro i pravdu, znači povratak u olovna vremena komunizma, kad su ljudi koji se mole proglašavani neprijateljima i teroristima, kad su progonjeni, zatvarani pa i ubijani. Mesić nije vjernik i to je njegovo pravo, ali nema pravo osporavati vjernicima da se mole, nema pravo napadati biskupe što pozivaju ljude da mole za pravdu. Istinski vjernici koji mole za pobjedu pravde, ljubavi i dobra ne mogu činiti zlo, oni nisu rušitelji, nisu ljudi mržnje i zato je proglašenje poziva na molitvu podizanjem tenzija potpuni povratak ideologiji prošlosti bivšega predsjednika  Stjepana Mesića. Kad se tome doda da on istovremeno brani Gadafija koji ubija vlastiti narod, da istovremeno brani komunističke zločine i sprječava da se oni istražuju, jasno je koliko se Stjepan Mesić vratio u svoju mladost, kolika je njegova komunistička svijest postala čvršća, opasnija i zlokobnija. Predlažem hrvatskim biskupima da pozovu vjernike na molitvu za spas duše Stipe Mesića i ostalih lažnih svjedoka zbog kojih nevini ljudi sjede na robiji. Sjetite se braće Kupreškić, koje je taj nedodirljivi Haaški sud "pravde" nevine držao četiri godine u kazamatima. Sjetite se presude Dariju Kordiću od 25 godina i oslobađajuće presude masovnim srbijanskim zločincima u Vukovaru, koji su na slobodi. Zato poziv vjernicima da se mole za pravednu presudu nije poziv na mržnju prema bilo kome, nije poziv na nerede, nego je poziv na opraštanje, pa i poziv da se mole za spas duše onih koji čine nepravdu, ili su je već učinili. Da se mole i za svoje neprijatelje, jer je Bog stvorio svijet u kojem kiša pada i za dobre i za zle.