![]() |
Autor:
Letica Slaven
Datum:
24.05.2011
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
|
Objavi na:
|
Prije nešto više od mjesec dana (11. travnja 2011.) u Francuskoj je stupio na snagu zakon koji je moćna medijska industrija najavila i dočekala kao "zakon protiv burke". Formalno, zakonom se zabranjuje svako prekrivanje i skrivanje muških i ženskih lica u javnoj sferi: na sportskim stadionima, u državnim uredima, školama i fakultetima, velikim trgovištima i malim trgovinama, zdravstvenim i socijalnim ustanovama, kinima, kazalištima, glazbenim dvoranama, zračnim lukama, prometnim stanicama itd. Zakonodavac je, dakako, strogo pazio da zakon ne bude diskriminirajući za vrlo veliku, raznoliku i ionako ojađenu muslimansku zajednicu u Francuskoj, pa je predvidio legitimiranje, policijsko privođenje, kratkotrajno zadržavanje u stanici i novčano kažnjavanje (maksimalna je kazna 150 eura) svakoga tko nosi bilo što "što skriva lice na javnom mjestu". Pokrivala za lice u današnjem svijetu doista mogu biti raznolika: različite vrste krinki (najpoznatija je, dakako, krinka Ku Klux Klan-a), maske za oči i cijelo lice koje stavljaju pljačkaši banaka i drugi razbojnici, vozačke kacige, prozirni i neprozirni modni velovi itd. Strah Zapada od "pokrivala"Iako je zakon na formalnoj razini sačuvao slobodarsku tradiciju Francuske revolucije izraženu idealima slobode, jednakosti i bratstva, njegovo je stvarno političko i kulturno poslanje i svrhu lako iščitati iz odredbe na temelju koje se zakonski kažnjava svatko "tko drugu osobu - prijetnjama, nasiljem, silom ili zloupotrebom položaja, moći ili vlasti - prisiljava na skrivanje lica". U toj je odredbi skrivena opća zapadnjačka predrasuda prema islamu, u skladu s kojom je tradicionalno odijevanje muslimanki (u različitim muslimanskim zemljama i kulturama koriste se raznolika "prekrivala" za lice, glavu ili cijelo tijelo: hidžab, burka, nikab, amira, himar, čadra, sajla-šal) posljedica muškog nasilja i ženske diskriminacije. Hidžab (na arapskom: prekrivalo) ili burka propisani su Kur'anom kao obvezna nošnja svih punoljetnih muslimanki (počinju je nositi nakon prve mjesečnice), kao "ženin štit" od pogleda i pohote stranaca – muslimana i nemuslimana. U današnje doba, psihološki opterećeno strašnim terorističkim napadima na Ameriku i neke europske zemlje, ali i "ratom protiv terorizma", nije teško shvatiti otvoreni i prikriveni strah od "pokrivala". Teže je shvatiti, a nemoguće prihvatiti, činjenicu da mnogi europski političari nošenje burke ili drugih "pokrivala" uzimaju – zdravo za gotovo – kao dokaz diskriminacije žene i kao dokaz ograničavanja i potiskivanja njene spolnosti. Robinje suvremenog mitaUpravo zbog te prevladavajuće zapadnjačke predrasude, veliki je kulturni šok svojedobno izazvao neveliki esej Naomi Wolf "Iza vela živi uspješna muslimanska spolnost" (Behind the veil lives a thriving Muslim sexuality). Ovdje treba svakako kazati da je Naomi Wolf (rođena 12. studenoga 1962.) najpoznatija američka feministkinja "trećega vala" koja je svjetsku slavu stekla 90-tih godina prošlog stoljeća, nakon objave knjige "Mit o ljepoti: kako su prikazi ljepote iskorišteni protiv žene" (knjiga je 2008. objavljena i na hrvatskom u Nakladi Jesenski & Turka). Sa samosviješću lijepe žene, što Naomi Wolf svakako jest, ona u toj knjizi priča priču o povijesti suvremene žene koju su suvremeni mediji i industrija ljepote pretvorili u – robinju mita o ljepoti. Upravo zbog intelektualnog autoriteta i slave autorice, ali i zbog činjenice što se još uvijek smatra neslužbenom glasnogovornicom "trećeg feminističkog vala", ključne teze Naomi Wolf o erotičnosti i tajnovitoj, hedonističkoj spolnosti koja se krije iza "vela" (hidžaba, burke) zavrjeđuju pažnju mog čitatelja. Polazište je njenog eseja u tezi kako ženska "pokrivala" muslimanki ne treba promatrati kao pokazatelj ženske spolne i opće diskriminacije, već u kontekstu odnosa javnoga i privatnoga. Na temelju posjeta i razgovora sa ženama u Maroku, Jordanu i Egiptu, Vučica (Wolfica) je otkrila kako u privatnoj sferi, u muslimanskim domovima i obiteljima, buja bogati, senzualni, maštoviti i profinjeni erotski i spolni život kojemu se Kur'an ne protivi, već ga cijeni i potiče, smatrajući ga bitnim dijelom svakodnevnog bračnog života i intime. Za muslimanke "pokrivala" nisu simboli i sredstva represije, spolnog i životnog podjarmljivanja, već sredstva zaštite privatnosti i "štit" od kritičnih, zavidnih, ali i prezrivih pogleda i usporedbi s medijski konstruiranim idealima ženske ljepote koje nude suvremeni mediji, modna i industrija zabave. Rastuća epidemija"Vučica", štoviše, tvrdi da je istočnjačka teologija i filozofija spolnosti oslobađajuća, dok je zapadnjačka inhibicijska: "Zapadna kršćanska tradicija prikazuje svaku spolnost, čak i bračnu spolnost, grješnom. Islam i judaizam nikada nisu priznavali takvu podjelu duha i tijela. Zbog toga spolnost, usmjerena u bračni i obiteljski život, u tim se kulturama doživljava kao veliki blagoslov, zaštićen božjom voljom i providnošću." Za razliku od spolnog užitka koji u islamu i judaizmu (ja bih dodao i u budizmu i hinduizmu) uživa božju zaštitu i, smatra "Vučica", na Zapadu je Eros poražen u boju s – pornografijom. |
|||