Hrvatska je društvo u kojem se malo ili nimalo ne vjeruje institucijama države. Postoji jedan izuzetak. Hrvatska vojska u svih dvadeset godina svoga postojanja uživa visoku razinu povjerenja i poštovanja građana RH.

Stvarana u turbulentnim i definitivno povijesnim vremenima u dva desetljeća svoga postojanja prošla je kroz različite faze. Obrana nezavisnosti i suvereniteta Hrvatske u Domovinskom ratu ulazi u povijesne anale i danas dominira u percepciji Oružanih snaga. S punim utemeljenjem, zahvalnošću i nepodijeljenom podrškom.

Međutim, postoji i druga percepcija jednog dijela javnosti koja se vezuje uz povremene zloupotrebe Oružanih snaga i koja još uvijek dijeli hrvatsko društvo.

Kako se trošio i troši novac pribavljen za nabavku naoružanja i opreme? Kako se raspolagalo i raspolaže sa značajnim stambenim fondom? Da li je Hrvatska vojska nepotrebni proračunski trošak ili garant sigurnosti i pokretač razvoja? Treba li sigurnost zemlje graditi isključivo na kapacitetima OS ili ju treba tražiti u kolektivnom sigurnosnom NATO „kišobranu“?

Ta i bezbrojna druga pitanja još su uvijek u velikoj mjeri otvorena. Bolje reći, zid tajanstvenosti koji se godinama dizao oko događaja vezanih uz vojsku onemogućio je da se mnoge stvari raščiste i sa Oružanih snaga skine sumnja na ratno profiterstvo i ratni zločin.

Naravno, u pozadini tamnih strana povijesti Oružanih snaga ne stoji nesnalaženje i početničke pogreške, već interesi, lakomost i bahatost pojedinaca. Politika u toj priči ima svoj ne mali utjecaj.

Neki su služili za plaću i danas žive skromno. Drugi su služili za plaću i stekli ogromna bogatstva. Ne ponovilo se.

Oružane snage dio su državnog aparata koji je kroz dvadeset godina svoga postojanja prošao najsloženije procese transformacije. U neefikasnoj državi, kakvom Hrvatsku doživljava većina građana, ova činjenica zaslužuje posebnu pozornost.

Prije svega, reforme Oružanih snaga sa ciljem racionalizacije i prilagodbe financijskoj snazi države provedene su uspješno i mogu poslužiti kao dobar predložak za reforme drugih dijelova države.

Ključ uspjeha može se vezati uz tri ključna faktora - jasan cilj i utemeljena politička odluka, precizno isplanirane faze reforme i stabilna materijalna podrška reformi.

Danas Oružane snage RH osim u Hrvatskoj uživaju ugled i u širokoj međunarodnoj zajednici. Taj ugled osiguran je tijekom procesa integracije u NATO, te sudjelovanjem u brojnim mirovnim misijama UN-a i različitim vojnim aktivnostima u okviru NATO snaga.

Širokoj javnosti općenito, malo je poznata velika i važna uloga pripadnika HV u realizaciji glavnih ciljeva Hrvatske vanjske politike.

Spremnost i sposobnost ravnopravnog i efikasnog uključivanja u očuvanje sigurnosti i stabilnosti, diže ugled Hrvatske i stvara u međunarodnom okruženju pozitivnu sliku o našim sposobnostima i dostignutoj razini demokratičnosti.

Ulaganje u Oružane snage nije i ne smije se tretirati kao trošak. Potrebe dobro i racionalno organiziranog obrambenog sektora mogu postati snažan pokretač gospodarskog razvoja i zapošljavanja. Sposobnosti vojnika i časnika mogu postati naš izvozni potencijal. Pri tome ne mislim na „izvoz“ vojničkih sposobnosti na udaljena ratišta, već na pružanje usluge obuke i treninga, ne samo za vlastite potrebe već i za potrebe partnera u okviru NATO-a i šire.

Pred budućim razvojem Oružanih snaga te očuvanjem jačanjem dosegnutih sposobnosti stoji niz barijera koje niti jedna državna vlast ne smije omalovažiti. Kriza gospodarstva i proračuna nije i ne smije biti razlog nestabilnog financiranja obrane. Upravo stabilno i dugoročno financiranje garancija su daljnjih iskoraka i pretvaranje troška financiranja u visoku razinu sigurnosti građana i nove profite za društvo.

Uz čist zrak i vodu, ekološku poljoprivredu i netaknute krajolike, visoka (najviša!) razina sigurnosti sve više postaje važan faktor u procjeni zanimljivosti zemlje za ulaganja, naročito razvoj turizma.

Kako će se iskoristiti prednosti koje nam pruža dosadašnje ulaganje u Oružane snage i sigurnost općenito, pokazat će vrijeme.

Do tada, treba znati cijeniti i prepoznati dostignuto. Dvadeset godina ponosa i slave. Čestitam!