Svake, pa i ove godine, aktivisti građanske inicijative "Kruga za trg" okupili su se, po peti put, 7. svibnja 2011., na Trgu maršala Tita u Zagrebu, kako bi mirnim prosvjedom zatražili od gradskih vlasti da promijeni naziv tog trga. Zatražili su da, umjesto Titova, gradska vlast "vrati ime Kazališni trg ili da na demokratski način utvrdi novo, civilizirano i časno ime kakvo zaslužuje taj predivni zagrebački hrvatski trg".

Ime koje povezuje

Na skupu je govorio i Slovenac Jože Dežman, predsjednik Komisije slovenske Vlade za rješavanje pitanja tajnih (skrivanih) grobišta s kraja Drugoga svjetskog rata. Između ostaloga, kazao je: "Ni trgovi, ni ulice maršala Tita ne spadaju u demokraciju". Pojasnio je to ovako: "Tito je prije svega najveći ubojica nenaoružanih Hrvata i Slovenaca nakon Drugoga svjetskog rata - u miru. U Sloveniji i po svijetu svakodnevno se u sve većem broju razotkriva fenomen prešućenih i zakrivenih stratišta i grobnica." Kazao je i da se, uzimajući u obzir "kratkoću vremena u kojem su ubojstva počinjena, način njihovih izvršavanja i brojnost, neosporno radi o zločinu usporedivom s najvećim zločinima počinjenima bilo u komunizmu, bilo u nacionalsocijalizmu". Zaključio je: "Masovna ubojstva ratnih zarobljenika i civila koje je naredio i izvršio titoistički režim najveći je mirnodopski zločin ikada počinjen na slovenskome tlu." Kako postojeće ime tog najljepšeg zagrebačkog Trga ne bi bilo predmetom stalnih građanskih prosvjeda, skupina javnih osoba različitih svjetonazora okupila se prije stanovitog vremena u Matici hrvatskoj kako bi raspravila koje bi ime spomenutom Trgu bilo najprikladnije, ime koje bi građane ujedinjavalo a ne razdvajalo. Kako sam i sam bio sudionikom te zanimljive rasprave, red je da i moje vjerne čitatelje obavijestim kako smo postigli suglasnost da je to "ime koje nas povezuje" - Trg Republike Hrvatske. Na sastanku je odlučeno da se nadležnim predstavnicima vlasti taj prijedlog za promjenu naziva Trga uputi u obliku građanske predstavke, čiji tekst objavljujem u cijelosti:

Predstavka

Primjenjujući odredbe Deklaracije o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990., koju je Hrvatski sabor usvojio 30. lipnja 2006. te podsjećajući još jednom javnost, gradonačelnika, gradske zastupnike i sve građane grada Zagreba da u glavnom gradu Republike Hrvatske mnoge strane države, republike, carevine, kneževine i kraljevine imaju trgove i ulice – primjerice: Francuska, Njemačka, Austrija, Velika Britanija i Amerika – a da sama hrvatska država u njemu nema trga, ulice, pa ni perivoja,
mi, potpisnici ove građanske Predstavke - koja se temelji na članku 46. Ustava RH - gradonačelniku grada Zagreba, Gradskoj skupštini, Hrvatskom saboru, Vladi RH i predsjedniku Republike upućujemo ovu predstavku:
Neka se sadašnji Trg maršala Tita preimenuje u
Trg Republike Hrvatske!

Obrazloženje

Radi civiliziranog i nenasilnog prevladavanja neprestanih i opasnih političkih i građanskih sukoba oko naziva sadašnjega Trga maršala Tita, najljepše vas molimo da razmotrite našu molbu da se jedan od najljepših hrvatskih trgova nazove po onome što najveći broj nas Zagrepčana i najveći broj građana Lijepe naše smatra neupitnom nacionalnom i civilizacijskom vrijednošću, epohalnim narodnim postignućem - po Republici Hrvatskoj!
Svojom biste odlukom pružili primjer drugim većim hrvatskim gradovima da neki od svojih gradskih trgova, parkova ili ulica nazovu po onome što svi imamo u srcu: Republiku Hrvatsku.
U središtu spomenutoga Trga hram je hrvatske kulture - Hrvatsko narodno kazalište - tu se stvara dramska, baletna, operna i druga umjetnost.
Dvadesetak metara od zgrade HNK, prema sjeveroistoku, Meštrovićev je "Zdenac života", a tridesetak metara od iste zgrade, prema jugozapadu, kip je Antona Dominika Fernkorna iz 1908. "Sveti Juraj ubija zmaja".
Na sjeveru je Sveučilište koje čuva Meštrovićeva "Povijest Hrvata". U istoj je zgradi Pravni fakultet koji bi morao simbolizirati pravnu i pravednu državu.
Na zapadnoj strani buduća je Glazbena akademija i Muzej za umjetnost i obrt.
Malo sjevernije je Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
Na južnoj strani Trga kultno je zdanje Hrvatskoga sokola, simbola zdravog duha u zdravom tijelu, i Kola, pjevačkog društva.
Na istoku je Kazališna kavana, popularni Kavkaz, kultno stjecište hrvatskih umjetnika, pisaca, pjesnika i novinara.
Na sjeveroistoku je Školska knjiga, a na jugoistoku Učiteljski dom, simboli školovanja.
Nasuprot ovim kulturnim i znanstvenim institucijama, na žalost sve do danas, sila na Trgu ima prevlast nad razumom: nosio je ime trojice diktatora - austrijskoga cara, srbijanskoga kralja i komunističkog diktatora.
Konačno, kao još jedan važan simbolični argument u prilog naše Predstavke, želimo spomenuti i činjenicu da je upravo na tom Trgu, prije punih 120 godina (1891.), u prigodi održavanja izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva, "Lijepa naša domovino" - općenarodnom aklamacijom - prihvaćena za nacionalnu himnu.
Zaključiti nam je: ako se prihvati ova inicijativa, mlada bi Republika Hrvatska našla još jedan poticaj da bude na razini povijesne odgovornosti pred vlastitim narodom i svakim građaninom.
Jer, da ponovimo s A. G. Matošem: "Dok je srca, bit će i Kroacije".

Umjesto zaključka: zapis o "Liepoj našoj domovini"

Novinar, prevoditelj i pisac Marko Grčić našao je u knjizi Franje Kuhača "Ilirski glazbenici" iz 1893. potvrdu za tvrdnju kako je mjesto političkoga rođenja "Lijepe naše domovine" na spomenutom Trgu. Na stranici 237. stoji ovaj tekst: "Istom g. 1891. u vrieme zagrebačke izložbe poslužio se hrvatski narod svojim pravom, te je suverenim svojim glasom proglasio popievku 'Liepa naša domovina' narodnom himnom, i to na priedlog dalmatinskih Hrvata, koji su našu izložbu u velikom broju posjetili bili."
Siguran sam da će kad-tad, a bilo bi dobro što prije, sadašnji Trg maršala Tita nositi ime Trg Republike Hrvatske.