Ja još uvijek vladam u svom kraju i vladat ću dok sam živ. Ja sam obranio Konavle i ne dozvoljavam nikome da dirne u Molunat! Nije da vam prijetim, ali od mosta na Karasovićima do Prevlake sve će biti kako ja kažem! ', urlao je usred Gruda zapjenjeni lik s nježno-poetskim imenom Cvijeto. Ako ste pomislili da je ove prijetnje bljuvao neki pijani četnik u vrijeme okupacije Konavala ili kako vam pričam povijesne prispodobe o nekom lokalnom feudalcu koji terorizira Molunat, znači da ste potpuno neinformirani. Znači i da imate sreće, jer živite u miru bez lokalnog šerifa koji izigrava gospodara života i smrti, što može ponekad biti i zabavno dok ostaje na razini ridikulanja. Najpoznatiji promotor tog i takvog nasilničkog ponašanja u trajnoj udruženosti s čašicom-dvije previše bio je general Korade. Kako je bio general, apetiti su bili veći pa se nije zadovoljio relativno malom kilometražom od mosta na Karasovićima do Prevlake, već je držao u strahu cijeli varaždinski kraj. Od policije do pravosuđa nitko nije imao tri čiste prtiti se u Koradea da bi na kraju završio kako je završio. Bio je ratnik i general, što mu nitko nije osporavao. Dapače, ali šutnja, nemiješanje i popuštanje dovelo je Koradea do pucanja po svojima. Do ubijanja susjeda. Pa je taj pakleni pir završio u nasilju kakvo je i proizveo. Upucali su ga i pokopali. S počastima. Nakon čega su svi odahnuli. Je li baš tako trebalo biti?

Izbori? Bit će kad budu, ali najkasnije do kraja studenog. Ako ne budu u listopadu. To bi trebalo biti kao neko političko nadigravanje koje Jadre igra u Banskim dvorima i okolo njih. Neću vam reći. Neću baš. I što mi možete? Kako god, svi su u niskom startu. Ne znam zašto je u Hrvatskoj toliko PR agencija, toliko stručnjaka za komunikacije, kad od svega toga oni na vlasti i dalje koriste mudrosti partijskih sekretara kojima je vrhunac promidžbe otvaranje pogona i zakopavanje kamen-temeljca. Tko zna hoće li im u našoj županiji opet pasti na pamet otvarati radove na mostu i /ili autocestu Ploče, Doli, Osojnik? Možda ovaj put brzu cestu do zračne luke? Ne sjećam se je li ju Sanader koji put otvorio. Ako nije, to je onda bingo. Pitanje lista sasvim je druga priča. Tu je borba do krvi. Tko će biti jači, tko će opstati i ostati, a tko će morati otići? Hoće li Dubini na listu ili će Franovi? Tko će imati hrabrosti ponuditi nova imena, nove ljude? Jer, vrag ne spava. Što ako se otmu kontroli? Intenzivirano je slanje poruka na relaciji Dubrovnik– Zagreb, Grad– Banski dvori. Problem je što gazdarica još nije rekla zadnju. Nego ih pušta da se čerupaju. Usput, neki od onih tzv. Dubinih imena potpuno su promijenili 'gazdu' pa ispada da su Dubi najvjerniji Andro i Pero. Nije ni Jadri lako.

Na svu tu gungulu još i Sanader. Mogao je lijepo ostati u Austriji. Nego baš pred izbore odlučio doći na domaći teren. Pa će svoje odvjetnike pretvoriti u glasnogovornike. Što im nije mrsko. Svakodnevno freške vijesti iz Remetinca. Dovoljno za nemirne snove, ako ne bude i gore. Rat na lokalnoj SDP-ovoj razini po istom pitanju kao i kod HDZ-a jednako je žestok. Ne zna se tko je u kojem taboru jer su neki i ovdje i ondje pa kalkuliraju do iznemoglosti. Problem je što ne smiju svi slati Zokiju SMS-ove. A smiju neki koji uopće nisu u SDP-u. Stvarno je taj Zoki kompliciran. Dobra je vijest što nam uvaženi ekonomski stručnjaci prognoziraju rast veći nego smo se i u snu nadali. Jer smo tako nisko da po prirodi stvari moramo početi rasti. No, to je manje važno jer najvažnije je ipak što je naš Destinacijski menadžment odlučio sezonu produžiti na više od dvjesto dana. Pa možemo mirno spavati iz sezone u sezonu. U međuvremenu, koji put otići i na Bal gospara. Ako ne bude prevelika gužva jer će svi zbog tog događaja pohrliti u Grad. Eto vas.