Prošlog smo petka "odradili" posljednji "Peti dan" prije HTV-ove ljetne sheme. Sam Bog zna hoće li programski vrhovnici nacionalne televizije pronaći dovoljno razloga da u jesen nastave tu "vampirsku" televizijsku razgovornicu što se, u pravilu, emitira na prijelazu od petka na subotu. Ta je televizijska emisija u kojoj, uz potpisnika ovih redaka, sudjeluju Milana Vuković Runjić kao voditeljica te Zvonko Maković, Velimir Visković i Igor Zidić, pokrenuta ujesen prošle godine. Zamišljena je kao neka vrsta suvremene agore, ili forum, u kojoj se raspravlja o ključnim temama tjedna u širokom rasponu od politike i gospodarstva do znanosti, kulture i sporta. U nepunih godinu dana emitiranja stekla je vjerne gledatelje, a postala je i predmetom tipičnih hrvatskih umničkih kavanskih i obiteljskih rasprava, pohvala i ogovaranja, pa bi bila prava šteta da šaptom, poput mitske Bosne, padne.

Tajnoviti naziv - Lauba

Posljednja tema o kojoj smo raspravljali pod vodstvom MVR (Milane Vuković Runjić) bila je "Lauba". Ako vam to neobično ime ništa ne kazuje, nemojte se žalosti, jer ni meni ništa nije kazivalo u prošli četvrtak, kad sam se zaputio obići i pogledati "Kuću za ljude i umjetnost Lauba" na zagrebačkom Črnomercu. Naime, par dana prije toga u nekadašnjoj hali Tekstilnoga kombinata Zagreb (kojeg su pojele tranzicijske privatizacije i azijska tekstilno-prerađivačka revolucija), koja je nekoliko godina nakon izgradnje (1910. godine) služila kao austro-ugarska vojna jahaonica, strastveni sakupljač suvremene hrvatske umjetnosti i uspješni poslovni čovjek Tomislav Kličko otvorio je novi izložbeni prostor, galeriju, muzej, ali i radionicu i igraonicu suvremene hrvatske umjetnosti. Tajnoviti naziv "Lauba" njen je vlasnik u Zagreb donio iz vlastitog djetinjstva koje je proveo u Vrbovcu. Tamo je postojao "drvokrug" (kružni drvored) kojeg su mještani nazivali "Lauba" a djeca su se igrala tako što su nastojala, prelazeći s grane na granu i bez silaska na zemlju, svladati cijeli drvored. Izbor jednog vrbovečkog toponima za naziv zagrebačke "Kuće za ljude i umjetnost" poduzetniku i sakupljaču umjetnina na neki je način ostvarenje dječjeg sna o nastavku igre drugim sredstvima i predmetima – suvremenom hrvatskom umjetnošću.

Umjetnost i mecene

Za vašeg kolumnista "Lauba" i njen vlasnik Tomislav Kličko znatno su važniji od umjetnosti koju posjetiteljima nude na ogled. Oni su pokazatelj i dokaz oživljavanja davno zamrle srednjoeuropske tradicije kulturnog i umjetničkog mecenata ljudi koji imaju poduzetničke sposobnosti, ali i potrebu i sposobnost da u povijesti vlastitoga naroda ostave stvaralački trag. Novac, kojeg značajan dio već desetak godina ulaže u zbirku suvremene hrvatske umjetnosti, Tomislav Kličko je zaradio kao vlasnik tvrtke Filip Trade, koja se bavi trgovinom zubnim pastama i dječjom opremom (kolica i tako to). Za razliku od brojnih svojih kolega poduzetnika i tajkuna, koji su tranzicijska i ratna bogatstva ulagali, i ulažu, u statusne simbole moći i bogatstva – vile, luksuzne i skupe jahte, letjelice i automobile, ljetnikovce i ine nekretnine – Kličko je svoj novac uložio u umjetnost i mecenate. Upravo zbog toga otvaranje "Kuće za ljude i umjetnost Lauda" na zagrebačkom Černomercu veliki je kulturni i civilizacijski iskorak koji bi mogao, i trebao, poslužiti kao nadahnuće i poučak drugim hrvatskim poduzetnicima, tajkunima i mogulima koji sumanuto, bahato i uludo troše zarađeni, ili "zarađeni", novac. Stoga, pođite i pogledajte kako izgleda i što posjetiteljima nudi "Kuća za ljude i umjetnost Lauda". Nećete požaliti, jer sam prostor, način na koji su - majstorski i maestralno - sačuvani njegovi povijesni slojevi, umjetnine koje su trenutno izložene i ljudi koji u njemu rade, doista nude pozitivno sjećanje na dječju igru skakanja s grane na granu po stvarnoj i imaginarnoj vrbovečkoj Laubi.