Kardinal Josip Bozanić je na Dan državnosti u nacionalnoj crkvi sv. Marka, u Zagrebu, održao značajnu propovijed. Na tragu toliko puta ponovljene poruke Ivana Pavla II. Hrvatima, ''ne bojte se'', rekao je zagrebački nadbiskup pred vladajućom kamarilom: ''Grijeh je uvući strah u narod!''

Vjerojatno su prve klupe i čule i ne čule kardinalove riječi, briga njih, ali hrvatski narod ih je povezao s pozivom na hrabrost koja je nekoliko stotina puta ponovljena u Svetom pismu a koju je Ivan Pavao II. izabrao kao leit motiv kad se je Hrvatima obraćao. Papa Benedikta XVI. također je nastupio na tragu toga tijekom svoje nedavne posjete Hrvatskoj.

Ako je po volji Božjoj da se ne bojimo, ako je kršćanski, moralno, ljudski i hrvatski ispravno odbaciti svaki strah.....tko su onda oni koji su u hrvatski narod uvukli strah i danas i dalje stvaraju, sistematski, taj duboki strah?

KNOJ i OZNA odmah nakon II. Svjetskoga rata (sjetimo se samo parole ''OZNA sve dozna!''), pa kasnije UDBA, KOS i svi mogući partizanski i jugoslavenski nasilnici, osnivali su svoj totalitarni režim na strahu i na zločinima. Pa tako sve do kraja hrvatske pobjede u Domovinskom ratu.

Ali brzo nakon toga, počela je psihološka akcija svih poraženih revanšista, kako bi Hrvate porazili bez tenkova i bomba, uz pomoć povjesnih kumova jugoslavenstva u inozemstvu.

Znamo da kad se pomutnja i strah jednome narodu nameću, da su onda i zločini negdje blizu.

Govorio je kardinal o malodušnosti, o ''lažnoj neutralnosti'' koja je narodu nametnuta kad se radi o obrani istine o Domovinskom ratu, o obrani hrvatskoga dostojanstva i hrvatskih prava. Konstatirao je da su svi ti neophodni čimbenici za opstanak jedne države, danas prigušeni.

Pomutnja, ravnodušnost, strah

Pomutnja paralizira ljude, a kad su u tom stanju najlakše ih je uvjeriti da je nerad (u politici, odbijanje izlaska na birališta) najpametnija osobna odluka. Naj slobodnija, jer ''sve je isto, sve oko nas je opasno ako je hrvatsko, neka drugi brinu o zemlji i o narodu, o vlastitoj djeci i njihovoj budućnosti''.....A strah je političko oružje koje je danas korišteno u cijeloj Hrvatskoj, sistematski, posebice kroz hapšenje ljudi koji su najzaslužniji za hrvatsku slobodu, to jest kroz hapšenje branitelja. Isto tako, kroz najave da će zbog mjera štednje doći do masovnih otpuštanja zaposlenika (do još masovnijih otpuštanja od ovih koja se svakodnevno događaju!) - najavljuje se gubitak posla svim kritičarima SDP-a, HNS-a, vrhuške HDZ-a i gay-parada. Tko ima posao ima razloga za bojati se njegovog gubitka, a onaj koji ga nema, strahuje da ga nikada ne će naći.

U Hrvatskoj preko 40 posto radnih mjesta nalazi se u državnom i javnom sektoru, dakle u državnim tjelima, u javnim poduzečima, u županijama i gradovima, u onom gospodarskom sektoru koji bi trebao biti oslobođen od političkog utjecaja, ali gdje političari iz državnoga aparata naručuju ili ne naručuju, po svojoj volji, bilo robu bilo usluge. Istovremeno, privatnih ulaganja nema jer je Vlada nezainteresirana (osim u svojoj šupljoj retorici) za razvoj naše zemlje, postoječa poduzeča mogu biti maltretirana po miloj volji kroz poreze, zabrane, sudske nikako ne osnovane tužbe, kroz tisak, itd. Naravno da i zaposleni i nezaposleni, osim oni koji imaju iznimno snažan karakter, strijepe za puku svoju egzistenciju. Kako će oni oduprijeti se Pusički, Miloradu Pupovcu, Kosorovoj, Josipoviću ili Milanoviću?

Politika zastrašivanja i podmuklih progona od 2000. do danas

Pomutnju i strah stvarali su Mesić, i Račan, i Picula, i Lučin i Linić i njihovi jadno imenovani vojni vrhovi, masovnom kampanjom kleveta protiv stvaratelja nezavisne i demokratske Republike Hrvatske, klevetama protiv Hrvata u Bosni i Hercegovini, te progonima i bacanjem na ulicu tisuća ljudi iz Hrvatske vojske i Policije, iz diplomacije, iz zdravstva i sudstva, iz državne uprave, itd. Nastavio je istim tim putem Ivo Sanader, ''akademski'' dužnik Konstantinovića i Matvejevića, lovom na hrvatske branitelje i marginalizacijom tisuća građana i članova HDZ-a. Vrhunac njegovih usluga komunistima i orjunašima bila je, i danas jest - korupcija kojom je Republika Hrvatska osiromašena, a hrvatske pozicije (koje obezglavljeni HDZ deklamativno predstavlja), bačene su na niske grane. Na rubu smo gubitka neovisnosti, na rubu smo toga da i ovo malo prirodne i gospodarske imovine što Hrvatska još posjeduje, izgubimo zbog katastrofalne službene politike.

Krivci se ne boje. Ali bojat će se hrvatskih glasova

Ravnodušnost i strah, temelji su politike vladajućih. A organizirani režim, ustrojeni krivci, ne boje se. Na vlasti su i načelu finacirane ''institucionalne oporbe''. Oporba bez novaca – to jest bez medija i sredtava za kampanju – kao da nije institucionalna snaga, zakonski priznata. Ali sve će biti urađeno, da nacionalna opozicija ne prodre u Hrvatski Sabor s potrebnim brojem mandata, koji bi vratila zemlju u kolosjek stvarno demokratskih i zaista suverenih država. Na onaj kolosjek gdje su ju državotvorni Hrvati izgradili Domovinskim obrambenim ratom i stvaranjem svih demokratskih mehanizama.

Ne boje se hrvatskoga naroda, kojem su ravnodušnost i strah nametnuti, kako kaže kardinal Bozanić. Imaju podršku medija u tuđim rukama, komunista ubačenih u državnu nomenklaturu, te onih stranih faktora koji će se okoristiti hrvatskom financijskom krizom i gubitkom identiteta.

Danas, ne bojati se junački je stav...

Samo hrabre žene i hrabri muževi Hrvatsku su spasili od 1990. na dalje. Umjesto straha i pomutnje pojmova, svaki Hrvat ima razloga za zabrinutost, a zabrinutost ga ne će odvesti u političku paralizu ni u klanjanje lažovima. Zabrinutost i kritično razmišljanje svakog građanina može dovesti do logičnih zaključaka, do ispravnog biranja svojih predstavnika u Hrvatskome Saboru i u svijetu. Do hrabroga stava, jer daljnjim odmicanjem, nakon dolazečih izbora, Hrvatske ne će biti.

Hrvatska kriza je sveobuhvatna: ne može se u cijelosti riješiti od jednom, ali njeno rješavanje je veoma jednostavno. Ako riba od glave smrdi, glava je to što treba ukloniti. Demokratskim glasovanjem, uspostaviti zaista hrvatski i reprezentativni Sabor, koji će izabrati hrvatsku i sposobnu i demokratsku Vladu.

Željko Sačić, Zvonko Bušić, Josip Jurčević, Marko Perković-Thompson, Goran Dodig, Anja Šovagović Despot, Lidija Bajuk, na Dan Državnosti 2011. objavili su Proglas hrvatskoga spasa. Proglas se može pročitati na ovom istom Portalu (hrsvijet.net - op. admin).

Do parlamentarnih izbora ima malo vremena. Ipak, za hrvatsko nacionalno i demokratsko jedinstvo, vremena je dovoljno. Svi znamo da ima i pameti i volje, sada je samo stvar organizacije hrvatskih uspravnih ljudi, stranaka i udruga.