Prema posljednjim anketama, velike stranke ''vladajućeg aparata'', dakle Hrvatska demokratska zajednica i Socijaldemokratska partija, nisu više toliko privlačive za građane kao što su to nedavno bile. HDZ je daleko od svojih proklamiranih parola prema kojima je ''najveća'' stranka, a SDP je sve manje zanimljiv lijevom centru i ekstremnoj lijevici.

U vladajućoj koaliciji jedino srpska stranka Milorada Pupovca održava svoju razinu na osnovi nacionalne pripadnosti, a u fiktivnoj oporbi gubi poene Hrvatska narodna stranka, jer su i Vesna Pusić i Radimir Čačić iscrpli strpljenje pristaša svoje navodno napredne gay i business filozofije. Očito je da te stranke gube razlog svoga postojanja, pa im je tako jedini razlog nametanje osobnih interesa i provođenje tuđinskog profita.

Krivotvorenje trećega puta i nezavisnih lista

Kako bi spriječili da hrvatske - zaista hrvatske, demokratske i napredne stranke - dobiju prostor u toj krizi povjerenja, pojavljuju se svaki čas otpadnici SDP-a kao nositelji lažnoga trećeg puta. Istodobno iz tajnoga fonda (koji, naravno, kažu u Kumrovcu, uopće ne postoji jer ga je Ivo Sanader prije svog bijega zasigurno do zadnje novčanice sakrio, potrošio a možda čak i pojeo, ne ostavivši ni kune svojoj jadnoj nasljednici), dobivaju svoj obol rušitelji nacionalnog jedinstva.

Uzaludno je očekivati od današnjih vrhuškâ velikih stranaka neku promjenu i prihvaćanje nacionalnih interesa, a isto tako jalove su fantazije dobronamjernih hadezeovaca o mogućem iskupljenju stranke prije ili poslje izbora, slobodnom voljom korisnika moći. Statut je takav da kumrovečki mlat ne može biti odstranjen redovitim, statutarnim putem, nego samo izvanrednim institucionalnim putem, sličnim onome koji je stranku oslobodio od Ive Sanadera. Unutarnja demokracija niti u HDZ-u niti u drugim strankama nije danas provediva. Čak ju HDZ nije primijenio kad je predsjednik stranke utekao, a niti nakon katastrofalnoga poraza na predsjedničkim izborima.

Ivo Sanader kao fantom u ruševnom dvorcu

Bude li došlo do izručenja Ive Sanadera Hrvatskoj, otvorit će se mnoga pitanja u Vladi, odnosno u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Namještajke, lažne optužbe i istinite optužbe koje su se tijekom zadnja 22 mjeseca gomilale protiv ljudi iz HDZ-a u državnoj upravi i u javnim poduzećima, vjerojatno će ostati zasjenjene novim otkrićima o korupciji koja je toliku štetu nanijela Hrvatskoj. Jer, ako se Sanader vraća, treba se upitati zašto se vraća? On je samo jedna sablast, u danas ruševnom dvorcu stranke koja je bila snažna, ugledna, državotvorna, hrvatska. Po svemu sudeći, ako do povratka stvarno dođe, značit će da onaj koji je pod stranom prisilom dao ostavku 2009. na mjesto predsjednika Vlade i stranke, jedino pod stranom prisilom opet dolazi kako bi obavio neki važan posao. Poslušnost je bila cijena njegovog života 2009., to mu je cijena i danas.

Bez stranačke demokracije, prave demokracije nema

U državi u kojoj političke stranke zauzimaju sve pozicije u središnjoj upravi i u javnim istitucijama, te u dobrom dijelu gospodarstva, za demokraciju je veoma važno kako su te stranke ustrojene. U Hrvatskoj, u njima prevladava autoritarizam onih koji su jednom dospjeli na vrh i ne žele se s njega maknuti. Priče o unutarnjoj demokraciji samo su još jedan oblik licemjerstva. Možda je iluzorno očekivati da će jednom ''caucus'' američkoga tipa biti ostvariv također i u Hrvatskoj, ali izmijene statuta u strankama, glasovanje svih članova na unutarstranačkim izborima, decentralizacija i otvaranje lista nezavisnim kandidatima koje članstvo može prihvatiti ili odbiti, ne smiju biti zabranjena tema u stranačkim raspravama. A najžalosnije je da ozbiljnih rasprava u strankama uopće nema.

Bez demokracije u strankama, demokracija u državi izložena je teškim opasnostima, ona je ograničena i vodi do takvih protuzakonitih situacija kakve je svojedobno stvarao SDP, a kakve izopačeni HDZ stvara od Sanadera do danas nauštrb interesa Republike Hrvatske. Takav sustav proteže se od komedije do tragedije.

U kontekstu današnjega stanja, ispada ridikulan slovenski momak Borut Pahor kad šalje ruže svojoj dražesnoj susjedi, a još ridikulnija je fingirana tinejdžerica kad se time hvali. To spada u komedije sustava. Međutim, u kontekstu isticanja vlastite nepostojeće veličine, usred političkoga nasilja, laži, mutnih poslova, kulta vlastitih sumnjivih djela, autokracija lako može odvesti cijelu državu u tragediju.

Pred vratima tragedije je danas Republika Hrvatska, s ovom pogubnom gospodarskom politikom koja je na snazi, s otvorenim vratima srpskim pojedinačnim i organiziranim kriminalcima i svjetskim europrevarantima, s povratkom na mržnju prema katoličanstvu i tradicijama hrvatskoga naroda, s progonima hrvatskih branitelja. Propagandistička mašinerija ne može promjeniti stvarnost, a svakodnevno rušenje hrvatskih stranaka od strane režima, samo otežava spas naše države od propasti.